Mitropolija odgovorila Đukanoviću: Ne laži i ne kleveći, odustani od pljačkaškog nauma
1 min read
Cetinjski manastir
Mitropolija crnogorsko-primorska pozvala je predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da ne kleveće jedinu kanonsku Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i da odustane od svojih pljačkaških nauma i nasilje prema Crkvi i vjeri uopšte.
-U pravu je predsjednik Đukanović da se pitanje slobode vjeroispovijesti tiče državne stabilnosti, demokratskog ustrojstva i sveukupnog crnogorskog identiteta. Zato je bilo važno da su on i Vlada Crne Gore prvenstveno učinili napor da sprovedu najšire moguće konsultacije sa svim relevantnim subjektima (svi će se valjda saglasiti da je Pravoslavna crkva tu najvažnija, jer se zakon u najvećoj mjeri na nju odnosi) i da u takvom procesu dođe do konsenzusa prihvatljivog za sve, a koji je u skladu sa Ustavom Crne Gore, ali i sa svim međunarodnim dokumentima koja uređuju pitanje slobode vjeroispovesti. Mitropolija, po ko zna koji put, ponavlja da nije protiv donošenja novog zakona, ali jeste i biće protiv, jednostranih aktivnosti crnogorskih vlasti po ovom pitanju, navodi se u saopštenju.
Ukazuje se da Đukanović zna da je zakon, ovakav kakav je sad, usmjeren protiv Pravoslavne crkve.
–To je javna tajna i ni on to ne krije u intervjuu, povodom koga reagujemo. On, s druge strane, ne zna i nisu ga dobro savjetovali oni koji su ga slagali, pa on to ponovio, da Crkva u Crnoj Gori, koju pogrešno naziva ”CPC”, nikad nije bila autokefalna, niti je ukinuta ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića. Ta manipulacija se toliko odomaćila da se koristi kao poštapalica, a radi se o brutalnoj neistini. Regent Aleksandar je samo, kao tadašnji suveren Kraljevstva SHS, prihvatio odluku svih arhijereja (uključujući, na prvom mjestu, one arhijereje iz Crne Gore, odlukom Svetog Sinoda u Kraljevini Crnoj Gori) koji su svojom voljom, bez glasa protiv, obnovili Pećku Patrijaršiju – pod imenom Srpska Patrijaršija, što je sa oduševljenjem prihvaćeno i od sveštenstva i od vjernog naroda u Crnoj Gori i crkveni život je nastavljen u punom kontinuitetu. Čak je i Vlada u egzilu u ”Glasu Crnogorca” pozdravila obnovu Patrijaršije, samo zamjerivši što je njeno sjedište u Beogradu, a ne u Pećkoj Patrijaršiji, gdje je kralj Nikola 1913. godine postavio za prvog Pećkog mitropolita, poslije ukidanja Patrijaršije (1766), Gavrila Dožića, navodi se u saopštenju.
Zaludna je, kako se ističe, nada Đukanovića da će Carigradska patrijaršija priznati autokefalnost Crkve u Crnoj Gori.
–Kome da je prizna? Čovjeku koji je raščinjen od Sinoda iste te Patrijaršije? To, prije i iznad svega, ne bi smjela da bude briga predsjednika sekularne države, koji je uz to javno deklarisani nekršteni ateista. Ako su za njega pitanja vjere ”trice i kučine”, bilo bi pristojno da se makar ne petlja u njih. Ima pravo da iznese svoje mišljenje, koliko god bilo pogrešno i neutemeljeno, ali nema pravo da koristi institucionalne državne mehanizme da se obračunava s Crkvom i da je upodobljava sebi i svojoj ideologiji ili pravi nove ”crkve”, navodi se u sapštenju Mitropolije.
Kako se ističe, patrijarh Irinej, kao i mitropolit Amfilohije, ali i svi vjerni, kao slobodni ljudi i građani, s druge strane, imaju pravo da se odrede prema potezima vlasti, ali oni svakako nemaju nikakve institucionalne mehanizme, kojima bi mogli da utiču na uređenje državnog poretka, biranje predsjednika ili Vlade.
–Drugim riječima, onaj koji ima vlast i silu države bi morao da se uzdrži od napada na ljude koji ništa od toga nemaju, a koriste samo – riječ. To bi bilo čojski i crnogorski. Uostalom, trebao bi predsjednik da se odluči – da li je Mitropolija učinila zločin prema Crnoj Gori ili ona ima, kako sam veli u pismu blaženopočivšem patrijarhu Pavlu, ”značaj za Crnu Goru i istorijsku ulogu u borbi za slobodu crnogorskog, srpskog i ostalih balkanskih naroda”. Treba dodati da je nepošteno priču o Pravoslavnoj crkvi početi od 1918. godine i prećutati da je na njenoj današnjoj teritoriji Crne Gore Sveti Sava prije osam vijekova osnovao četiri episkopije, koje i danas imaju svoju ovdašnju jurisdikciju. Još je manje tačan zaključak koji predsjednik izvlači iz navodne autokefalnosti ”CPC” – da je njena imovina bila državna. U Srbiji je, za razliku od Crne Gore od kraja devetnaestog vijeka, postojala Pravoslavna crkva, koja je bila autokefalna tomosom dobijenim od Vaseljenske Patrijaršije (1879) i, gle čuda, njena imovina nije u vlasništvu države bila ni tada, niti je to sada (iako neki ponavljaju neistinu da je crkvena imovina i u Srbiji u svojini države). To što su postojala određena ograničenja u raspolaganju imovinom, budući da je Pravoslavna crkva bila državna vjera, a država hrišćanska, ne znači da je država bila vlasnik te imovine, ističe se u saopštenju.
Kako se navodi, upravo da bi sačuvala istorijski crkveni identitet u Crnoj Gori, Crkva je dužna da se odupre onima koji ga mijenjaju i žele da podvlaste Crkvu svojim novim sekularnim ideologijama i novom identitetu.
–Treba li Mitropolija i svi drugi da se odreknu svoga utemeljitelja na ovim prostorima – Svetoga Save, da bi bila podobna? Treba li da se odrekne Svetoga Vasilija Ostroškoga, kojeg je rukopoložio srpski Pećki patrijarh ili Svetoga Petra Cetinjskog, kojeg je rukopoložio srpski Karlovački patrijarh? Da prezre pismo mitropolita Save Petrovića, koji piše Moskovskom mitropolitu Platonu ”ot vsjeh arhiereov slaveno-serbskih” ili ono mladoga arhimandrita Petra Petrovića, potonjeg Svetoga Petra Cetinjskog, upućeno austrijskom dvoru, u kojem on, guvernadur Ivan Radonjić i serdar Ivan Petrović vele da žele da ”Mitropolit crnogorski zavisi od Pećkoga patrijarha u Srbiji”, pa dodaju da će ga slati u Karlovce na rukopoloženje, ali samo ”dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne možemo da ga slobodno pošaljemo u Peć.” Da izbrišemo iz pamćenja ”Odu Nemanji” mitropolita Vasilija Petrovića i natpis na njegovom grobu u Petrogradu – ”Patrijaraškoga srpskoga trona egzarh” ili da, neki bezumnici danas u Crnoj Gori, brišemo iz crkvenog kalendara Svetoga Savu, njegovog oca Simeona i Svetog Stefana Dečanskog, koje su gospodari Zete Crnojevići pečatali u prvim štampanim kalendarima Crne Gore? Podobni bi, valjda, bili i na liniji predsjednikovog viđenja crnogorskog identiteta, kada bi prezreli riječi predsjednika Vlade Kraljevine Crne Gore dr Lazara Tomanovića, izrečene prilikom proglašenja Crne Gore za kraljevinu (1910): ”Povrh toga, Mitropolija cetinjska jedina je Svetosavska Episkopska stolica, koje je bez prekidanja do danas sačuvana…” Još more je ovakvih primjera kojih bi Crkva morala da se odrekne da bi postala onakva kakvu je predsjednik zamislio – sluškinja ideoloških interesa njegove partije i njegovih istomišljenika. Neće Crkva biti sluškinja ni Crne Gore ni Srbije, ni srpstva ni crnogorstva, niti bilo kakve ideologije ni bilo kojeg velikodržavnog projekta niti čuvati nečiju ”infrastrukturu” – jer više ne bi bila Crkva. Ali, ne može da zaboravi šta su oni najbolji u njenoj istoriji govorili i činili i da im, po svojim moćima, podražava, riječima i djelima, u odbrani svetinja i svoga dvijehiljadegodišnjeg bića, poručili su iz Mitropolije.
Pominje, kako se navodi, Đukanović da se 90-tih godina neko neovlašćeno knjižio kao vlasnik crkvene imovine – aludirajući na Mitropoliju i ostale episkopije Srpske patrijaršije u Crnoj Gori – te veli da je to otimanje vrijedne imovine i zločin prema Crnoj Gori.
–Opet promašaj. Predsjednik ne govori istinu po tom pitanju. Kako je to Crkva mogla da otme svoju imovinu? Ko je žrtva tog zločina kojeg pominje predsjednik? Žalosno je to što govori i čini predsjednik po ovom pitanju. Uostalom, nismo baš svi toliko kratkog pamćenja. Bjehu li on i njegova partija u to vrijeme nosioci istih ovih državnih ovlašćenja koja i sada imaju? U ovom govoru predsjednika još se jedna nedosljednost primjećuje. Nakon privatizacije svega i svačega, pa i imovine oduzete od Crkve i vjerskih zajednica poslije Drugog svjetskog rata, čime je država priznala da nije u stanju da adekvatno gazduje svojim resursima i imovinom, planira se nacionalizacija – ni manje ni više – nego ostataka crkvene imovine, pa i više od toga – njenih hramova! Došli bi, a neće Bog dati, u situaciju da je sve privatno vlasništvo u ovoj sekularnoj državi osim ”državnih” vjerskih objekata. Šta će državi vjerski objekti? Šta će da radi s njima? Zašto ih oduzima, ako ne planira da ih drugome daje? Prepoznata je namjera predsjednika i svih onih koji učestvuju u ovoj nečasnoj raboti. Ta namjera ide iznad njihovih ideoloških očeva, koji su bili razumniji po ovom pitanju i nisu oduzimali vjerske objekte. Svrstavaju se u još žešće gonitelje Crkve, nego što su bili oni prije njih, kaže se u saopštenju.
Mitropolija ukazuje da se strašna i nedopustiva kleveta Đukanovića kojom Srpsku pravoslavnu crkvu označava više kao političku, nego kao vjersku organizaciju.
–On je kao nevjernik potpuno nekompetentan da to cijeni. Srpska pravoslavna crkva je uvažena i priznata među svim Pravoslavnim crkvama i važan je dio porodice vaseljenske Crkve. To što on to ne prepoznaje ništa ne oduzima Crkvi, ali glasovito govori o predsjednikovom novom odnosu prema slobodi Crkve, ukazuje Mitropolija.
Neistinita je, takođe, tvrdnja da organizacija Pravoslavne crkve prati državnu organizaciju i da je sve suprotno tome protivno kanonskom pravu.
–Uzmimo samo one pomjesne Crkve koje su prve u poretku Pravoslavnih Crkvi: Konstantinopoljska, Aleksandrijska, Antiohijska, Jerusalimska i Moskovska Patrijaršija – nijedna od njih se ne rasprostire na teritoriji jedne države! Ne postoji li kao priznata Srpska Pravoslavna Crkva i u državama nastalim od bivše Jugoslavije i širom Evrope, Amerike i Australije? Svaka ima svoju istorijsku jurisdikciju na više država. Predsjednik je ili podlegao neznanju onih koji ga o ovome savjetuju (koji su, izgleda, oboljeli od gadne bolesti nacizma ili brozomore) ili svjesno obmanjuje javnost. Šta god da je – savjetujemo mu da se, optužujući Crkvu za politiku ne bavi stvaranje Crkava u Crnoj Gori, ističe se u saopštenju.
Đukanović bi, ukazuje se, morao da čuje glas Crkve i naroda Božijeg i da povuče Predlog zakona i založi se, da se, u ime jedinstva naših predaka, koji su se zajednički borili za slobodu i budućnost Crne Gore, predstavnici državnih vlasti, Crkve i drugih vjerskih zajednica, u istinskom dijalogu dogovore o zakonskom aktu, koji će biti na korist svih crnogorskih građana bez razlike.
–Molimo se za Crnu Goru i za napredak svih njenih građana bez razlike i želimo Predsjedniku i svima onima koji ga u ovome podržavaju – da odustanu od svojih pljačkaških nauma i ne sprovode nasilje prema Crkvi i vjeri uopšte, nego da se vrate bogoljublju i bratoljublju, poručili su iz Mitropolije crnogorsko-primorske.
Zbog Dodika i Vucica i napada na ličnost i djelo gospodara u dogovoru sa Haradinajem da se i Crna Gora brani uvodjenjem taksi!!!
Milo je reka bi,slucaj slucajni,nije krsten,al mozda bi mu to malo pomoglo,jer ako u srcu Boga nemas,strah jedini koji bi trebao da imas,od Boga,onda ti ni krstenje mnogo ne pomaze,osim da imas prava na popravni(pokajanje),a konja ka sto je doticni,tesko cemo vidjet na popravnom,jer konj voli siroko polje da galopira,da gazi,slobodan i divalj dok ukrotitelj samo odjedanput ne kaze…KONJU,dosta je bilo!!!!
Tamo dje sam krsten to cu zivotom branit nisam jedini neka nas je stotina bice dosta kome je do Rata u kucu mu bio ko ce da se katolici srecno mu bilo nece svetinje niko ponijet a i niko otimat izdrzasmo Turke sest vjekova izdrzasmo pohare mada cemo i ovo
U intervju Djukanovica interesantan je kompliment Amfilohiju, zbog´njegove podrske borbi protiv Milosevica I NEUTRALNOSTI POVODOM REFERENDUMA.
Da napomenem, to je bio manipulisani referendum, preko kojeg je, kradjom glasova, odluceno da se Crna Gora odvoji od Srbije.
E tu je Amfilohije bio neutralan, dobro znajuci da ce u pitanju biti kradja i dobro znajuci, kakva sudbina ceka narod posle referenduma.
Prije toga je gospodin Amfilohije odradio dobar posao za USA i NATO, u kojem je rascinio episkopa rasko prizrenskog Artemija, sa kojim je prognano preko 300 monaha sa Kosova.
Ovo sad je njegov naredni zadatak, zadat od Vatikana a koji je autonomija, pa potom autokefalija Crkve u Crnoj Gori.
Nakon toga slijedi uvodjenje novog kalendara i perfidno pokatolicavanje naroda.
Hoce gospodar da preda Buljaricu kinezima
Da, u svetu je uvek postojala i podlost, i ravnodušnost, i koristoljubivost. Ali, ako ćemo koristiti aktuelnu terminologiju, „nivo radijacije“ je bio drugačiji. Nije bio kritičan. A sada nije „u granicama dozvoljenog“, već je odavno „smrtno opasan“. Mi se tako bojimo radijacije, toliko govorimo o njoj, posebno danas, a ne primećujemo da koncentracija „čestica greha“ u vazduhu već odavno prelazi dopuštene granice. Međutim, mi tu opasnost ne osećamo jer smo prestali da slušamo glas sopstvene savesti, taj „Gajgerov brojač“ koji je Bog brižno položio u dušu svakog čoveka. I sve zato što savest svesno i neprestano gazimo, prestajemo da je slušamo, zaglušujući je grehovnom navikom i bezakonim životom.
Bojimo se svih mogućih katastrofa, a Gospod govori: „ne bojte se onih koji ubijaju tijelo“ (Lk. 12:4). Stradanja, pa čak i sama smrt, mogu postati topionička peć za dobru dušu, tako da ona, nalik na očišćeno zlato, dostigne Carstvo Nebesko. Ali kada je izgubljen Duh Hristov, kada je duša lišena blagodati, tada ona još ovde, na zemlji, živi u predvorju večne smrti. Treba imati okorelo srce pa to ne osetiti. U tome se i sastoji glavna nesreća, predznak apokalipse – u našoj neosetljivosti. U tome što ne shvatamo šta je istinsko dobro i prava sreća. U samozaboravnom opijanju strastima, u traganju za nasladama, udobnošću, izobiljem i uspehom po svaku cenu, nasuprot duhovnim i moralnim normama. U totalnoj porobljenosti grehu, u strasnoj zavisnosti.
Uopšte, zavisnost u naše vreme nije usko-psihijatrijski termin, već dijagnoza društva, koje nije izgubilo veru, ali koje se odreklo njene sile – načina života, gubitka tradicija i moralnih normi. Danas veruju skoro svi, ali je ta vera maglovita, neobavezujuća, vera „za svaki slučaj“. I što je najtužnije, ta vera ne samo da se ne suprotstavlja mnoštvu zavisnosti, već se i prilagođava njima tako da ništa ne treba da se menja u svom životu. Tako se javlja mnoštvo „strasnih“ vera: vera koja pomaže u biznisu, koja se ulaguje pohotama, vlastoljublju, samoljublju i gordosti… Osim zavisnosti, očigledno pogubnih i socijalno opasnih, kao što su alkoholizam, narkomanija, zelenaštvo, postoje i manje, marginalne zavisnosti, ako se tako može reči, ali ne manje opasne kako za samog čoveka, tako i za društvo. To je isti onaj blud, koji se širi brzinom pogubne epidemije. Uopšte nije metafora kada govorim „pogubne“. Koliko porodica ruši, ostavljajući decu ako ne potpunim, onda polu-siročićima, sakateći njihove duše, formirajući još od detinjstva izopačenu, pogrešnu predstavu o porodici, o odnosima muškarca i žene. Omladina, neobuzdano, kao pomahnitala, razvraća i obogaljuje sopstvene duše, ne shvatajući da će vremenom morati da jede gorke plodove svog bezumlja. Jer „plata za greh je smrt“ (Rim. 6:23) – raspadanje duše. Delovanje tog zakona može da izmeni samo duboko i iskreno pokajanje. A pokajanju tek treba prići.
Postoje zavisnosti, koje se sa tačke gledišta savremenog sveta odlučno smatraju vrlinama, ali sa tačke gledišta Pravoslavne vere nisu manje pogubne i opasne za dušu od „grubih“ strasti. Ove strasti i zavisnosti su baš zato i opasne što su naizgled dobre. Njihova opasnost je u tome što ubijaju dušu, lišavaju je duhovnog života, i udaljuju nas od Boga na, ako se može tako reći, neprimetniji način.
U ove „neprimetne“ strasti mogu se ubrojati strast uspeha, blagostanja, kada čovek za temelj svog života postavlja sticanje statusa u društvu, građenje karijere, izobilje i uspeh. Sve ove posednutosti koje se katkad nazivaju „zdravom ambicioznošću“, u stvarnosti udaljuju čoveka od shvatanja istinskog cilja i vrednosti ljudskog života, čine ga robom jedne od najopasnijih strasti – gordosti – i njene dece – samoljublja i slavoljublja.
„Najuspešniji“ čovek može biti u isto vreme u pravom smislu duhovni mrtvac, upravo zato što ga je sopstveno blagostanje i samozadovoljnost oslepela. On može poginuti za Carstvo Božije, ceo život posluživši sopstvenoj samoživosti. Takav čovek često postaje nesposoban da vidi svoj greh, da se pokaje za njega – a to i jeste istinski priznak duhovne smrti.
Pitala bih Milu gdje je krsten ko ga je krstio ako je uopste krsten koju slavu slavi i on i njegovi djedovi pa da se sad.pita ko je i sta je
Draga gospođo, da ste pročitali tekst znali bi da je dotični nekršten. Pozdrav
Svi u odbranu gospodara ,prva se javila Mirna,iza nje glumac Vujovic i teoreticar Adzic ,za sada su to jedini javni istupi u korist Djukanovica,malo drustvo ali odbarnao,nema euforije nema pisama i podrske Vodji, ali on ne odustaje,pojavljuju se znci omeksvanja ali na njih netreba obracati paznju,dovoljno je bezobrazan lud i sujetan da ce pokusati da ostvari svoj naum.
Cilj je izazivanje nacionalnog sukoba da bi u toj guziv obezbijedio odstupnicu,kao u vojsci: artiljerija djeluje po neprijateljskim snagama koje napadaju, dok se vojska postepeno izvaci na rezervi polozaj,tako i ovdje,da li ce biti kao na ratisku kroz Konavle kada su nasu ubijali nase da se zautavi napredovanje i nezdovoljstvo vojske, tako su im haldili glave,zan to Djuknovic i drutvo,bili su prisutni kada je ubijen vojnik Vojske Jugoslavije jedinac iz Petrovca snajperskim metkom.Moramo sve ove stvari uvjek imasti na umu, sta On moze i drustvo oko njega, i sve na sta su spremni,i sta nas moze zadesit,u pitanju je Njegovo nepocinstvo koje nije malo i njegov opljackani imetak ,koji je ogroman.
Bogomi ćemo mi svoje oteto vrnuti narodu Crnogorskom , neće nam više srpski popovi periti one tuđe barjake na naše svetinje , nego neka idu doma !
Pitanje za tebe: koje godine je nastao crnogorski narod? Imas pravo samo jednom da odgovoris. Pozuri.
Naravno, trobojka Kraljevine Crne Gore za vas Hrvate jeste tuđi barjak.
Risto S, što ste čekali do sada. Problem je što vas ima samo za pod dva kišobrana
To nijesu barjaci, no su zastave Srpske. Barjak ste nam vi stavili za državnu zastavu, neće još dugo. Svi ćete se ugasit’, ka’ i Petrovići.
Sto ste se okomili na predsjednika Djukanovica. Zivu istinu je rekao. Ma zapeta ne fali u njegovoj eksklamaciji. Vi ste okupatori i osvajaci, mislim na SPC U CG. Oteli ste hramove i imovinu i lazno ocete bez ijednog dokaza valjanog to proglasiti da je MCP a nije. To je bilo i bice vlasnistvo drzave CG.
Koji dio nijesi shvatio iz teksta? Niti je postojala CPC pod tim imenom, niti je crkva bila u drzavnom vlasnistvu. Hoce ti biti lakse ako ti kazem da je Miras pop? Pa ovaj tvoj je indirektno rekao da je glumac.
Ponovo si se zbunio , pa nije postojala ni SPC pod ovim imenom do 1920 pa velite da je „SPC stvorila Crnu Goru“ , kako ?
Ni Pećka Patrijaršija nije postojala vjekovima , ne postoji ni danas pa što ćemo , a naša sveta CPC koja je stvorila Crnu Goru jeste bogomi postojala i bila autokefalna , a daće Bog biće ponovo !
„Čim se Crna Gora vaspostavi, mitropolit pećki ima biti proglašen sa svima njegovim istoriskim pravima za patrijarha cjelokupne srpske pravoslavne crkve.Toga se prava Crna Gora, kao vječno slobodna srpska država i kao osloboditeljka Peći, neće smjeti nikada odreći.“
„Glas Crnogorca“, 07.10.1920.
Procitaj Tomos Melentija 4 iz 1922., u njemu pise da je Crnogorska crkva autokefalna.
SPC je, po tebi, otela i manastir Svete Trojice u Pljevljima? Ma šta mi napriča! Za otimačinu se spremate upravo vi, nijedan Pravoslavni Hram u PV opštini NIKADA nije bio vaš, krenete li, a ja sam miroljubiv čovjek, tvrdu vi riječ dajem staću vam na crtu!
Bogme, kod tebe odavno nema ništa tvrdo; ne znam u šta se uzdaš!?
A i lažov si, jer ko je miroljubiv ne zove ni na kakvu crtu! Hoće ti brbljivi jezik napravit da ti strada prkno!
Ajde još koji put pročitaj šta je čovjek napisao, možda i shvatiš, mada sumnjam, mnogo si glup, a uz to i bezobrazan.
U šta se uzdamo saznaćeš ako budeš nasrnuo na tuđe, bićeš dočekan kao i svaka lopuža.
Imam li šta tvrdo, zna ti žena, nije se žalila.
Drugo, čudno što se brineš se za moje prkno, biće da ponosno paradiraš podgoricom, nije joj ni čudo što dolazi kod mene.
Oglasi se Bečiću tranjo jedna.
Moli se za Crnu Goru i napredak svih njenih gradjana. Znači ima Crne Gore. A više nismo ni volovi. Kasno. I sada nedovoljno.
Biti vo nije uvreda. Mitropolit je sudski oslobodjen za tu izjavu. Pronasao si se tu?
Dobro onda vole.
Kome vi objašnjavate,pa Mila to ne zanima ,reče sinoć.Njemu MN potice od 2006.Sve pre toga je bezvremeno.Osim toga reče da je Vladika Amfilohije bio uzdržan 2006,i kritički se odnosio prema MIlosevicu.Dakle svi su spavali sok je on prvo preveslao Moskvu ,koja ga je prva priznala,pa onda izbacio ćirilicu,jezik,Njegosa.Ubacio u brzinu i ušao u nato,priznao kosovo*,i šta treba još da uradi?Zatrovao mlade,navijače,glumce,osoblje ambasada,i tek će se pokazati koga.A sad svi kuku Todore.Teško Srbima tamo.Ali on vlada,reče sinoć,ništa mi niko ne može.
Pametno dosta da razumije,ali ne i Milu.Kako ce se samo z….ati ni sam svjestan nije.
ustav iz 1905? ustav sv. sinoda u cg iz 1903? sintagma iz 1885?……. mpc ništa o tome???????
Sveti sinod nvo cpc…ahahahahahshaha…sto posto
Mileta, položaj crkve u državi ne može da određuje svetovna vlast.
Ovi nesrećnici što se pozivaju na ustav iz 1905. ne znaju ni đe su šuplji, ali bi da uređuju Crkvu po njihovom bezbožničkom nahođenju. Neznalice, svjetovna – državna vlast ne pita se sa Crkvom, Tramp, recimo, može proglasiti autokefalnost „pravoslavne crkve Indijane i Ohaja“, staviti to i u povelju UN, ništa mu ne vrijedi, to je i dalje grupa građana na putu u pakao. Crkvi ne treba državno priznanje, njena glava je Gospod Bog naš, šta ste vi prema Njemu? Niko i ništa, prekrižene nule!
upravo tako. ovi titogorci pricaju o drzavi kao da se radi o Bogu. kuku onoj drzavi koju su oni stvarali i branili. Milo Djukanovic je komunisticki isprdak. Nikakve veze nema sa dinastijom Petrovic Njegos, i nikakve veze nema sa Kraljevinom Crnom Gorom koja je bila izrazito srpska drzava sa perperom (valutom Dusanovog carstva), SPC, cirilicom, srpskim jezikom, srpskim narodnim skolama i trobojkom. milo kriminalac samo odradjuje prljave poslove svojih gazda. ne pita se ni za sopstvenu guzicu, koja sluzi za zadovoljavanje svojih bosova. sitni kriminalac koji nosi torbe pune dolara i evra. digao je dukljansku ruljicu, gospodi/eliti bez gaca, da sruse vaskoliko srpstvo. sa raspop Mirasem, tendom i Mirnom u tangicama ce nas sve pomlatiti, pozapaliti i podaviti.
Za sve ovo je kriv onaj Backović. Provocira sa krstionicom i eto zakona. Sve je moglo biti drugačije. Sad je kasno.
Koji zakon? Nema ga. Samo predlog
Mis’im se trebali kome Srbskome Popu u Crnoj Gori treutno da kupi kuver, pa da se ljucki spakuje na vrijeme za Prijepolje?
Ima lijepijek kuvera na snizhenje da se sad kupe u vr ljeta pa da se ovi popovi fino spreme, e mislim imaju dosta onijek zlatnijek mantija i dezena, i crevalja, i onijek balona kapa izvezenijek sa zlatom, pa to sve fino da spakuju da neostavljaju odhje kad skorijek dana bidnu odlazili.
Uvijek sam tu sa vrlo donbrom namjerom da im pomognem da se fino spakuju. A za Dhzomin stomak, on se sma mora brinut kad otide u Srbiju zemlju Srbadiju.
Ajde splačino ljudska nepismena (trebali kome popu).
„MI SMO SE IZ RUSIJE POVRATILI I U IME BOZIJE ZAUZELI SVETU KATEDRU AUTOKEFALNE CRKVE U BOGOSTICENOM KNJAZEVSTVU CRNOGORSKOM NA KOJU SMO I SVETIJEM DUHOM POZVATI“
MITROFAN BAN U PISMU CARIGRADSKOM PATRIJARHU JOAKIMU IV 1885.
Ovo su cinjenice gospodo iz MCP Srpske crkve i zato si vam uzaludne obmane i falsifikati.
azdicu bitango. ti si „naucnik“ koji navede jednu recenicu koja ti odgovara pa izbacis sve one koje direktno ponistavaju ono sto si htio da utvrdis sa prvom (izvucena van konteksta). stari nacisticki student. sluzis se trikovima i obmanama. lud je ko bi se s’tobom ikad raspravljao. mitrofan ban nije bio dukljasnko ustaski kvisling kao sto si ti.
da imamo samo Gorski Vijenac i nista drugo, dovoljno je da potkopamo sve tvoje argumente zauvijek.
ti si stari bot/placenik/propagandista. situacija je ozbiljna jer vidim da ste svi aktivirani i u ofanzivi. ne moze ustasija bez srba. srbi ne zaviruju po vasim niskotiraznim portalima. ne mozete nas ocima gledati, a cim nas nema pratite nas kao kerovi.
Procitajte srpski casopis „Srdj“ iz Dubrovnika 1901, u njemu je objavljena prepiska Njegoseva i karlovackog mitropolita Josipa Rajacica 1832., a Njegos pominje u toj korespondenciji Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Kao sto Njegos u ugovoru o prodaji manastira Stanjevici pominje crnogorsku naciju.
Odakle ti izljeze majmune nepismeni