Mitropolit Amfilohije

Širom naših eparhija
Zaječaše sveta zvona
Na ispovjest kod gospoda
Pođe egzarh Pećkog trona

Taj je vitez ponikao
Na sred male Crne Gore
I sa njim će dovijeka
Crnogorci da se zore

Mitropolit crnogorski
Vladika nad vladikama
Čuvar trona sveštenoga
Boži sluga nad slugama

U osvitu od Božića
Kad počinje novo ljeto
Kod Ćira je Radovića
Rođeno dijete peto

Dadoše mu Risto ime
Trides` osmog ljeta bješe
Kraj Moračkog manastira
Kada puške zagrmješe

Posl`e Drugog svjetskog rata
Moraču je napuštio
I krenuo kroza svijet
Da bi škole izučio

Crnogorska nudi vlada
Šta bi mogo studirati
A on jasno odgovori
Risto Ćirov pop će biti

Bogoslovski fakultet je
U Beograd završio
I odluku sam donese
Da bi se zamonašio

Preko Rima i Pariza
Preko Berna i Atine
Preko divne Svete Gore
Gdje opija zvuk tišine

Kad završi mnoge škole
Od Rusije do Zapada
I monaško dobi ime
Amfilohije je sada

I tada se obukao
Sa Hristovim odorama
Da postane Božji pastir
I pomogne svijem nama

Širom naše vaseljene
Svetih mjesta malo ima
Đe se nije on molio
Za svoj narod nad moštima

Pastir stada Hristovoga
I kosovske misli svete
Zašto se je poč`o borit
Kad je bio ko dijete

Još čitavi svoj je život
Borio se svojim bićem
Da sačuva svetu zemlju
Ovjenčanu Obilićem

Prije ravno trides` ljeta
Na presto je Petrov sio
I od tada pa do danas
Crnu Goru zadivio

Na poljani Obilića
Presto Petra Cetinjskoga
Slavne kuće Petrovića
Ispod Krša Orlovoga

Kada dođe na Cetinje
Eparhija zapuštena
Porušene bogomolje
Mnogim nema ni pomena

Preko šesto hramova je
Obnovio i sazida
I uspio da učini
To što nije niko nigda

A kada je završio
Hram Hristovog vaskrsenja
I kada je Božjom voljom
Došlo i do osvećenja

Pravoslavne patrijarhe
Sve je tada okupio
Tako nešto još do sada
Nije niko učinio

Podig`o je našu crkvu
Iz pepela i iz blata
I vratio narod vjeri
Na velika ljudska vrata

Sa narodom kroz pustinju
Nosio je krst gospoda
Da prosveti Crnu Goru
Krstom što mu gospod doda

Znam nebesko carstvo danas
Tvom dolasku raduje se
A rod srpski cio plače
Tvoj glas zašto ne čuje se

Put koji si zacrtao
Slijediti znamo treba
Znamo da ćeš da nas paziš
Dragi đedo i sa neba

Velikani đe ti sjedaš
To je sabor besmrtnije
Pored oca Svetog Save
Sjedi Sveti Vasilije

Sjedi Lazar sa Kosova
Sa Cetinja Petar Sveti
Najmlađi je Rade Tomov
I on će te prvi sresti

Među njima Pavle sjedi
Naš patrijarh neumrli
Kad te vidi pohitaće
Da te srete i zagrli

Onda će te upitati
Za svetinje sa Kosmeta
Đe stolovo ko episkop
Ravno trides i tri ljeta

Justina ćeš miljenika
Tražit da se vidiš s njime
Po čijemu blagoslovu
Ti monaško nosiš ime

I Lipovac mitropolit
Doće da se tebi žali
Koji su ga bezbožnici
Posl`e rata strijeljali

Ban Mitrofan tamo sjedi
Sjedi Dožić tvoj komšija
Mitropolit sjedi Sava
Kraj sinovca Vasilija

Iz tuđine i iz patnje
Đe proveo mnogo ljeta
I Nikolaj Sveti sada
Na saboru s vama šeta

Rade Tomov pitaće te
Za njegovu zadužbinu
Ko mu crkvu sa Lovćena
I amanet njegov skinu

Reći ćeš mu amanet si
Ostavio svome stadu
I da ćemo mi ispunit
Zadnju volju našem Radu

Duhovnika ka ti što si
Teško da se više rodi
Tvoja djela mrijet neće
Dok Morača bistra hodi

Bistrog uma oštrog pera
A riječi melem rani
Često puta proročanski
Kakvi će nam doći dani

Od onih si velikana
Što će živjet vjekovima
A plejada neumrlih
Tvoje ime sada ima

Svi jedino danas zbore
Kuda srpskog roda ima
Uskoro ćeš ti sigurno
Pridružit se svim svetima

Ispunismo tvoju želju
Zemlju smo ti sa Kosova
Jasenovca i Morače
Postavili kraj pokrova

Da korone strašne ne bi
Još kol`ko bi mase bilo
Toga dana u hram sveti
Što bi ti se poklonilo

Neka tvoja rajska duša
Na nebesa nađe mira
Tijelo će da odmara
Sred Hristovog manastira

Blago gori đe si rođen
Blago zemlji što te ima
Blago danas Božjem carstvu
Koje tvoju dušu prima.

Batrić-Bajo Kandić

S Blagoslovom episkopa budimljansko-
nikšićkog i administratora
Mitropolije crnogorsko-primorske