Mitropolit Amfilohije nikad nije oprostio NATO bombe: Mučenici murinski su svjedoci pred svijetom NATO zločina

Mučenici murinski su svjedoci pred Evropom i svijetom zločinačke bande, kazao je blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije,u Murini prilikom služenja opela stradalim mještanima ove varošice, među kojima je bilo i troje djece.

On je tada napomenuo da bombardovanje Srbije i Crne Gore 1999. godine predstavlja nastavak nacifašističkih zločina 1941-1941-45, bombardovanja BiH i Republike Srpske BiH od strane NATO pakta 1995. godine.

„Bombardovanje posebno Kosova i Metohije je još gore i strašnije negoli ono koje se dogodilo za vrijeme tzv. velike Albanije, za vrijeme naci-fašizma. Jer, plod onoga je bilo oslobođenje KiM, a plod ovoga bombardovanja je oduzimanje Kosova i Metohije i predavanje Kosmeta u ruke onih koji su stid i sram ne samo Evrope već i čestitog albanskog naroda„, naglasio je vladika.

Istakao je da su oni koji danas „vladaju“ Kosmetom počinili velike zločine, te da na tim zločinima, zajedno sa NATO paktom, nastavljaju da djelaju.

„Oni pokušavaju da nametnu taj zločin da ga prihvati nesrećna Srbija, a crnogorska vlast ga je već prihvatila.

Šta će da radi sa ovim žrtvama muriniskim, sa malim Sašom Stojićem vojnikom-djetetom od 19 godina, sa trojicom radnika ubijenih u Podgorici, sa hiljadama pobijenih širom Srbije i Crne Gore?

Mučenici murinski su svjedoci pred Evropom pred svijetom, zločinačke nesrećne bande, one Evrope neslavnog Solane, Blera, Amerike i Klintona obezbožena, zločinačke Evrope koja je nastavila zločine su započeli još krstaši, nastavio Napoleon, i nacifašisti, a sa druge strane boljševici, titotisti, tzv. proleterijat. Nasleđe toga su oni koji danas nastavljaju da gospodare sudbinom Evrope.

Evo vam živih svjedoka nebeskih, ove djece ovdje pobijene na Murinama, poručio je vladika Amfilohije i naglasio:

„Hristovo Vaskrsenje svjedoči da je život, Bog jači od laži i lažih idola ovozemljaskih, jači od smrti. Dvije vrste ljudi postoje u ovom svijetu: oni koji je vjeruju u vječnost, vječno ljudsko dostojanstvo, besmrtno, neuništivo, za koje nema smrti blagodareći Hristovom vaskrsenju, i oni koji se klanjaju smrti i prolaznosti i koji neprekidno proizvode smrt uništavajući ljude i zemljaske narode ovdje na Zemlji“.

Vladika je na kraju uputio molitvu da Bog pomene sve stradalnike od murinskih do onih na Velici i svih strdalnika u Drugom svjetskom ratu pa do poslednjih bombardovanja, te ispunio „vjerom, nadom i ljubavlju sva ljudska srca“.

Vladika Joanikije: Kap krvi nevino nastradale djece nema cijenu

„Žrtve NATO agresije koje su ovdje pale izaći će pred lice Božije kao što je pred Bogom i zločinačka NATO armada kojom se ponosi zapadni svijet. Neka Bog sudi ko je ispravniji. Da li ova djeca i ove nevine žrtve ili oni koji su silom zemaljske vlasti i moći i demonskom namjerom i naoružanjem koje razara gradove i zemlje, ko je pred Bogom vrjedniji“, upitao je tada vladika Joanikije u svojoj besjedi na Murinskom mostu.

Vladika je kazao da je je uvjeren „da jedna kap krvi ove nevine djece mnogo više znači pred Bogom nego kap od svih onih koji su učestvovali u razaranju naše zemlje“.

„Naše vlasti kažu da nisu bile u ratu uprkos pisanim izvještajima koji postoje o svim žrtvama koje su pale tokom bombardovanja. Ovdje danas vršimo pomen na mjestu murinske golgote, na mjestu koje se pridružuje svim onim mjestima na karti naših novijih stradanja, od Like i Lore, do Beograda i Košara“, rekao je vladika Joanikije.

On je podsjetio na imena djece koja su, kako je kazao, samim rođenjem uzrastali u znaku krsta.

„Miroslav Knežević, dječak od 14 godina, najbolji đak u svojoj školi. Iako sa malo godina, on ima veliku biografiju jer je dobio ime po stricu koji je umoren u plavskom zatvoru 1941 godine, od strane Albanaca i Italijana. Miroslav je ustvari samo nova žrtva koja je postradala od istih zločinaca kao i njegov stric“, rekao je vladika Joanikije.

On je pomenuo i dvije djevojčice, Juliju i Oliveru, rođene na Kosmetu, a koje su izbjegle u Crnu Goru od „šiptarskog noža“ u ujčevinu.

„Došle su da spasu svoje živote i glave a našle su smrt od istih onih koji su ih zajedno sa Šiptarima prognali sa ognjišta. Zar ova djeca već nemaju veliku biografiju kao i nastradali Vukić Vulekić, Manojlo komatina i Mirko Kočanović„, upitao je vladika u besjedi na Murinskom mostu.

Njihove duše su se, kako je rekao vladika, pridružile svetom knezu Lazaru.

„Danas smo se sabrali oko njihove žrtve i sa njegovim preosveštenstvom mitropolitom Amfilohijem služili u crkvi Svete Petke koja se gradi za pokoj njihovih duša. Mitropolit je učinio veliko djelo svojim dolaskom i prilogom obradovao ovaj hram“, kazao je vladika Joanikije.

On je ovom prilikom podsjetio da su na Murisnkom mostu kralj Petar Karađorđević i kralj Nikola Petrović bili dogovorili izgradnju mosta i puta da bi se zaštitili od Austrougara.

„Njihov zavjet je izvršio kralj Aleksandar a stradalni, kameni most je isprojektovao ruski arhitekta. Most koji je danas ovdje je na neki način simbol vaskrsenja, jer ćemo ovuda ići u naše svetinje na Metohiju i to niko neće moći da zabrani“, kazao je vladika Joanikije.