Mitropolit Amfilohije: Priznanje Kosova je izdaja Njegoša, Sv. Petra i poginulih za oslobođenje KiM

Priznanje Kosova je pljuvanje Njegoša i izdaja i Njegoša i Sv. Petra, kralja Nikole, hiljada onih koji su poginuli oslobađajući Kosovo i Metohiju, poručio je mitropolit Amfilohije na promociji svoje knjige „Sveti Petar Drugi Cetinjski Pustinjak i Lovćenski Tajnovidac“, saopštio je budvanski ART pres. Promocija je održana na prvoj večeri novoosnovane kulturne manifestacije „Ćirilicom“ koja je sinoć počela na platou između crkava u Starom gradu u Budvi.

„Boli me Kosovo, kao i Njegoša, koji je nosilac kosovske misli,“ kazao je mitropolit Amfilohije i dodao, podsjećajući na bombardovanja 1945. i 1999. godine:

„Sada smo u vremenima sličnim vremenu Sv. Petra Drugog Petrovića. ‘Ja sam ti mučenik posred dva uragana evropejskog i azijatskog’, pisao je Njegoš, a ja imam osjećaj da je on vidio nas danas.“

Glavni krivac je ideologija neokomunizma

„Po mom osjećanju krv se jeste prosula, i glavni nosilac ove nove ideologije u Crnoj Gori u stvari je ideologija neokomunizma. Ova sadašnja je iz komunizma izabrala ono što je uništilo komunizam, što ga je razorilo, a ne ono što je činilo tu ideju velikom i zbog čega će joj se čovječanstvo sigurno vraćati, i koja je u suštini hrišćanska ideja o raspodjeli dobara, i gdje su prvi apostoli sve dijelili, ali po slobodi, a ne nasiljem.

Tragedija komunizma je to što su htjeli da stvore raj na zemlji, ali nasiljem, i milioni života su uništeni radi budućeg čovjeka. I ono što je građeno sagrađeno je bez Boga i protiv Boga i, prirodno, prije ili kasnije je moralo propasti. Kod nas je građeno u duhu opake bolesti, koju smo mislili da smo prevazišli, a koju je jedan naš književnik nazvao brozomora,“ kazao je mitropolit Amfilohije.

Mitropolit je kazao da je i od ove Vlade Crne Gore tražio da se Njegoševi zemni ostaci ponovo pohrane u crkvici kakva je nekada bila, da se „izvade iz zindana Meštrovićevog“.

„Njegoš je u čežnji za slobodom otišao na Lovćen. Nije njemu trebala ni njegovom djelu, jer je njegova veličina, njegovo dostojanstvo u njegovoj ličnosti… Ali na Lovćenu ga je dočekalo zlo domaće. I danas vi imate Lovćen je jedinu planinu u svijetu koja je gako zgažena, unižena, ponižena, čija je utroba ponižena,“ napomenuo je vladika podsjećajući na činjenicu da je na vrhu izgrađen Mauzolej po Meštrovićevoj ideji.

„Tačnije, po ideji koja nema veze sa istinskim Njegošem, ali ima sa ideologijom koja je u to vrijeme vladala socrealističkom, boljševičkom ideologijom, koja se pojavila u isto vrijeme kad i nacifašistička. Objema im je zajedničko stvaranje novog čovjeka,“ napomenuo je on i istakao:

„Njegoš je na Lovćenu utamničen u najgoru tamnicu. Učinila je to, tadašnja ideologija boljševička, koja je imala za cilj, stvaranje novog čovjeka. Nešto slično, kao to čine ovo danas, ovi novi ideolozi, bez Boga i protiv Boga.“

Njegoš na tragu istočnih hrišćanskih otaca

„Njegoš je na tragu istočnih hrišćanskih otaca, jedan od istinskih poznavalaca Tajne Božije, i zato kroz njegovo djelo prosijava svjedočenje, i nema mjesta dokazivanju već pokazivanju Boga. Njegošu zato nije potrebno kao zapadnim filozofima i bogoslovima dokazivati Boga,“ kazao je mitropolit i istakao:

„Nigdje nećete naći da Njegoš dokazuje Boga, da bi na taj način sebe uvjerio da Bog jeste ili da bi drugima dokazao da Bog jeste. Nema toga kod njega. On već kao dijete, sa 16, 17 godina, u skoro istovjetnoj pjesmi kao kod Deržavina, pjeva ‘Crnogorac sa svemogućim Bogom’, i onda redom sve ono što je napisao pokazuje da je on istinski, pravi tajnovidac, i da sve to što je napisao i  da je njegov glavni učitelj Sv. Petar Cetinjski, iako se tumači najčešće pozivaju na Simu Milutinovića Sarajliju – iako ni to nije pogrešno, ili na Lamartenovu poeziju, na helensku poeziju… ruske pjesnike, njegove savremenike, naročito Puškina. On je učio bogosloviju pod zvijezdama, to i sam kaže, nije učio po knjigama, jer ovdje nije ni bilo takvih škola – Njegoš je prvi osnivao škole i štampao Srpski bukvar.“

Kulture nema bez kulta

Vladika se osvrnuo i na negativan stav ljudi iz kulture i Ministarstva kulture, koji negativno gledaju na obnovu nekih svetinja u Crnoj Gori.

„Ja vidim i osjećam njih. Oni su odrasli u vrijeme brozomore, bivše ideologije, koja je bila protiv Boga, protiv crkve, a koja je gradila sve te hramove u Crnoj Gori. Sad je propala i ta ideologija i ta partija, a čovjek ne može bez Boga. Nešto mora imati i onda je kultura obogotvorena.

Nadam se da ćemo mi uspjeti da se vratimo cjelovitom poimanju svog bića i kulture i djelanja. Prije svega izgubljeno je osjećanje da je kultura nešto što dolazi od kulta, a što je Njegoš genijalno znao. Sva svjetska kultura je utmeljena na nekom kultu, na bogosluženju i molitvi, a kada kulturi uzmeš kult šta onda ostane. To je isto kao da čovjeku izvadiš srce i mozak i onda kažeš divan je ovaj čovjek, a on ne može biti čovjek bez toga,“ naglasio je on.

Krapović: Ćiriličnim pismom ispisani temlji kolektivnog identiteta ljudi

Manifestaciju u organizaciji Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore i Narodne biblioteke Budva otvorio je predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović.

„U godini u kojoj proslavljamo 170 godina od štampanja ‘Gorskog vijenca’ i isto toliko godina od velike pobjede Vuka Karadžića u borbi za narodni jezik i pravopis, pobjede koja je omogućila da pismenost po prvi put postane dostupna svakom čovjeku, posebno mjesto dugujemo ćirilici, jer još od vremena kada je nastala vjekovima dalje, ćiriličnim pismom ispisani su temelji kolektivnog identiteta ljudi koji su živjeli na ovom prostoru,“ rekao je Krapović. Podsjetio je i na Miroslavljevo jevanđelje, koje dio Uneskove biblioteke i jedno od 120 najvrednijih dobara koje je stvorila ljudska civilizacija, kao i na Oktoih Provglasnik i Obodsku štampariju.

Baljević: Inicijativa ima za cilj da ćirilica bude ravnopravna

„Naša inicijativa ima za cilj da doprinese pokušajima, da ćirilica bude ravnopravna, da se na ćirilicu ne gleda kao na izraz nekog ekstremističkog kulturnog projekta već naprotiv,“ kazala je u ime organizatora, direktorica Narodne biblioteke u Budi Mila Baljević i naglasila:

„Ima mnogo smisla, da se u ćirilici prepozna poziv na toleranciju, na dobronamjernost, jer, naša namjera je dobra, i mogu je svrstati na suprotnu stranu, samo oni, koji nemaju dobre namjere. Ko god ima kulturne potrebe i makar minimalnu svijest o kulturi, imaće imaće apsolutno svijest o potrebi, da se ćirilica, ako je moguće, učini ravnopravnim pismom, ili što ravnopravnijim.“

Jelušić: Njegoš najdublji bogoslovski, metafizički i mistički mislilac

„U okviru tih tekstova, posebno je zanimljivo poglavlje o žitiju Svetog mitropolita Petra Drugog, kao i posebno posebno angažovano poglavlje, vezano za crkvu na Lovćenu, sa ključnom porukom, koja je prisutna u svim tim tekstovima, a to je, imperativ, da je neophodno vratiti crkvu na Lovćen,“ kazao je prof. dr Siniša Jelušić.

On je naglasio, da je suština u svemu, specifičan pristup.

„Ono, što nam je sada ovom knjigom bitno, jeste to, što se vraćamo toj temeljnoj ideji, da je Njegoš, najjdublji bogoslovski, odnosno teološki, metafizički ili mistični mislilac, a to je najbitnije,“ istakao je profesor Jelušić i dodao:

„Važan dio tekstova u knjizi, posvećen je Njegoševoj bilježnici, a ona je nešto izuzetno. To su Njegoševi zapisi i skice, koji u sebi sadrže, samu suštinu Njegoševih velikih spjevova, a i same po sebi, kao izdvojene rečenice, u sebi sadrže ogromne i njegove velike ideje. Velika je stvvar, što mitropolit Amfilohije, ponovo stalja u prvi plan, jer se on, kontinuirano bavi upravo tim bogatstvom, koje u sebi sadrži bilježnica. Mnogi solidni poznavaoci Njegoša, ne znaju, da su te male minijature, prava čuda u poetskoj vrijednosti. „