Mitropolit Danilo Petrović Njegoš: „Vojvodić srpske zemlje“

Priredio: Jovan Markuš

Iz spomenice ,, Vladalačka kuća PETROVIĆ NJEGOŠ”, Izdanje odbora za proslavu 50-godišnjice vladanja NJ. Kr. Visočanstva Knjaza Nikole I, CETINJE 1910.

,,Kao što su skoro sve uglednije porodice crnogorske tokom vremena doseljene u Crnu Goru iz drugijeh srpskijeh zamalja, tako je doseljena i porodica Petrovića Njegoša, i to, prema predanju koje se u toj porodici čuva, iz Bosne, iz mjesta Zenice. To se njihovo doseljenje odnosi dobu vladavine Ivana Crnojevića (1471—1490.). Po doseljenju oni se nastaniše na Njegušima u Katunskoj nahiji.

O porijeklu i životu ove porodice prije njihova doseljenja u Crnu Goru mi vrlo malo što znamo, osim što nam predanje kazuje, da su za neko kratko vrijeme prije doseljenja boravili u Trebinju, a zatijem u Njegošu planini, u mjestu Cerovici. Ipak, sudeći po jednom potpisu vladike Danila, gdje se on naziva „Vojvodić srpske zemlje“, možemo s pravom zaključivati, da je to bila jedna od starih uglednijih vlastelinskih srpskih porodica, koja je, kao i mnoge druge, zbog prilika koje nastadoše u Bosni, pošto je Turci zauzeše, napustila svoje staro sjedište.

Tri do četiri naraštaja prošla su, može biti, dok se je u toj porodici rodio Petar, po kojemu se i nazvaše Petrovići.
Unuk ovoga Petra, a otac vladike Danila, Šćepan, bio je knez Njeguški, a osim toga često je izašiljan bio po narodnim poslovima kod Patrijarha u Peć i tako je narodne stvari zastupao, da je zbog toga, kao i zbog svoje pravičnosti i odlučnosti stekao velik glas i pošto- vanje u narodu.
Šćepan je, pored druge djece, imao sina Nikolu (docnije vladiku Danila), koji se je kao mladić vaspitavao i učio u cetinjskom manastiru, ali pošto Sulejman-paša skadarski razruši ovaj manastir, 1692. godine, Nikola se opet povrati kući svojih roditelja.

Kraj HVII. vijeka bio je u opšte najkritičniji trenutak u istoriji Crne Gore. S potonjijem kamenom manastira Ivana Crnojevića porušen je i potonji osnov one Crne Gore, koju Crnojevići zasnovali bjehu. Izgledalo je, da će sloboda crnogorska za navijek da ugasne, ali dobri genije Crne Gore pokazao je Crnogorcima put, kojim treba da idu k spasenju. Krajem godine 1696. Crnogorci se skupe na sabor, da biraju sebi Gospodara i vladiku, i Proviđenje je htjelo, te je njihov izbor pao na Nikolu (Danila) Petrovića Njegoša.

Taj izbor bio je sretan i Bogom blagosloven.

Ta porodica, koja se je odlikovala najljepšim ljudskim vrlinama: bistrinom uma, silom vazda k dobru upućene volje, ličnom hrabrošću, mudrošću i vještinom vojničkom, živom sviješću o narodnim potrebama i idealima, bistrim pogledom na vrijeme u kojemu žive, radnjom koja stvara i ide dalje od onoga što zateče; porodica zadahnuta silnim patriotizmom i obdarena najljepšim darom poezije i najdivnijim crtama tjelesne ljepote, — ta porodica dala je Crnoj Gori do danas sedam vladalaca, kojima ona duguje blagodarnost za sve što ima.

Mitropolit (vladika) Danilo, rodio se na Njegušima. Vladao je od 1697.—1735. Posvetio ga je srpski patrijarh Arsenije Š. Čarnojević. 1701. udario je pri Orlovom Kršu na. Cetinju osnov današnjem cetinjskom manastiru. U Zeti, u selu Srpskoj, prilikom osvećenja crkve, uhvate ga Turci i osude na smrt, ali ga Crnogorci otkupe za 3000 dukata. Na Carevom Lazu 1712. potukao je veliku tursku vojsku, kojom je prilikom i sam dopao rana. Tako utvrdi zemlju s polja, pošto ju je predhodno iznutra osnažio, istrijebivši iz nje poturčenjake, preko kojih su se u Crnu Goru počeli uvlačiti strani elementi. Ćuprilić paša navadi na Crnu Goru 1714. sa mnogobrojnom vojskom, i popali je do Cetinja, otkuda se vrati, nemogavši je pokoriti. Vladika Danilo krenu se u Rusiju za pomoć i utvrdi sa ruskim carem Petrom Velikim veze pokroviteljstva i bratstva, u čemu su ga šljedovali svi docniji Gospodari Crne Gore.

Ušljed dobrih odnosa sa Mletačkom Republikom dobio je duhovno pokroviteljstvo nad Bokom, koja je tada bila pod mletačkom vlašću. Održavanje reda u zemlji povjerio je nekolicini glavara.“