Mitropolit Joanikije: Sv. Jovan Krstitelj cijelim svojim životom vršio službu Preteče Gospodnjeg

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je 6. jula, uoči praznika Rođenja Svetog Jovana Krstitelja, večernje bogosluženje  u manastiru Pokrova Presvete Bogorodice u Gornjim Brčelima, uz sasluženje jeromonaha Nikona (Kokotovića), Nikolaja (Bašanovića), jereja Krsta Plamenca.

Po završetku bogosluženja, Mitropolit Joanikije je dosadašnju nastojateljicu ove svete obitelji monahinju Georgiju (Ostojić) rukoproizveo u čin igumanije.

Govoreći o sjutrašnjem prazniku, Ivanjdanu, Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da je život Svetoga Jovana Krstitelja od samog početka bio vezan za život Gospoda našega Isusa Hrista, te da je on cijelim svojim životom, od svog rođenja, šest mjeseci prije Hrista, vršio službu Preteče Gospodnjeg, zbog čega ima, između ostalih, epitet Preteča Gospodnji. Išao je pred licem Hristovim da mu pripravi put, da bi Gospod Isus Hristos lakše došao do svake duše žedne i gladne spasenja i vječnoga života.

„Život Svetoga Jovana Krstitelja je toliko uzoran, da svaki hrišćanin treba da se na njega ugleda, da za njim ide, služeći Gospodu u sve dane života svoga, trudeći se da ugodi Gospodu, da se s Njime sjedini, da od Njega dobije Božiju blagodat i darove Svetoga Duha. Da se sjedini sa Njegovim vječnim Carstvom“, besjedio je Vladika.

Podsjetivši da je poslije svoga dugogodišnjega života u pustinji, prije nego što je Hristos izašao na svoju propovjed i krštenja Hristovoga, Sveti Jovan Krstitelj propovjedao narodu Božijem, pozivajući ga na pokajanje: Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko, Vladika je to uporedio sa jednom slikom iz našeg života. Naime, kada čovjek u svojoj lenjosti i nemaru zapusti sebe i svoju kuću, a čuje da mu dolazi dragi, ugledni gost, veliki prijatelj, on se trudi da se sredi i kuću očisti, da sve pripremi kako bi svoga gosta dočekao što bolje i radosnije.

„Dakle i u takvim životnim situacijama, mi preduzimamo mnogo toga, a kamoli kada dolazi Spasitelj svijeta i to dolazi svakome od nas, želeći da se nastani u duši, srcu svakoga od nas, jer je to pravo i  jedino mjesto za Njegovo obitavanje. Bog, koga nebo i nebo nad nebesima ne mogu obuhvatiti, umanjuje se i smirava, silazi do naših nemoći. Umanjuje se i vremenski i prostorno, ako tako možemo reći, da se nastani u malenom ljudskom srcu, čineći ga, ukoliko se nastani u srcu čovječijem, prostranijim od neba, proširujući tako čovjekove mogućnosti i pokazujući koje su mogućnosti blagodati koje je Gospod pripremio onima koji ga ljube“, kazao je Arhiepiskop cetinjski.

Takvim putem, mi hrišćani idemo u ovome svijetu za Gospodom, pripremajući se za Njegovo vječno Carstvo, koje je već tu, ali, naglasio je Vladika, treba i da se udostojimo, da očistimo svoje duše, srca, da bismo postali stanovnici, građani  Carstva nebeskoga, Njegovi istinski pričasnici.

„I zbog toga monasi i monahinje idu uskim i tijesnim putem za Hristom, ispunjavajući Njegove zapovijesti. I zbog toga se udružujemo u monaška opštežića, da bismo jedni druge podsticali na vrlinu, a ne da bi jedni druge raslabljivali. Kada vidimo da neko ima teškoća, onaj ko je jači da priskoči i pomogne“, naglasio je Vladika, dodavši da sve te dužnosti uglavnom padaju na prvog, na starješinu manastira.

Dalje je ukazao na više aspekata stariješinske dužnosti, jer svaki starješina mora da se trudi i oko spasenja svoje duše, da  je ne zapusti zbog mnogih obaveza, da se ne umori i ne klone duhom, ali isto tako mora da vodi računa i o onima koji su mu od Boga povjereni, što zahtjeva mnogo mudrosti. Po njegovim riječima biti starješina ne znači samo ugađati bližnjima, nego i opominjati, trpeti, nositi njihove slabosti, a sve to kad se čini sa ljubavlju onda se i prihvata. Pored duhovnih stvari, starješina vodi računa i o svetinji, njenom ukrašavanju, crkvenim zdanjima, imanjima… Da bi to mogao da nosi, treba mu mnogo Božije blagodati i milosti, koja neće izostati ukoliko se on moli istrajno i ukoliko duhovno ne posustaje i ne oslanja se na sebe, svoje darove, sposobnosti, pamet, nego, kako je kazao, na milost i ljubav Božiju koja će da pritekne svima onima koji se smiravaju i polažu nadu na Boga, a s druge strane ulažu sve svoje sposobnosti da učine dobro.

„Evo, braćo i sestre, u navečerje ovog velikog praznika, gledajući na dosadašnje trudove mati Georgije, koja je do sada bila nastojateljica ovoga svetoga manastira i divno vodi ovo blagosloveno sestrinstvo, dočekuje ovdje narod, goste, vjernike koji dolaze u ovu svetinju na molitvu, mi smo odlučili da je proizvedemo za igumaniju jer je sve preduslove ispunila za taj uzvišeni čin. Da se svi zajedno pomolimo da je Gospod ukrijepi svojom blagodaću i milošću, svojom dobrotom i ljubavlju, a posebno da joj da trpljenja i snage da nosi ovo teško breme koje će Gospod, ukoliko ona bude ubuduće revnovala kao do sada, učiniti lakim. Jer je Gospod rekao da je jaram Njegov blag i breme je Njegovo lako. Neka da Gospod svakoga dobra, svake milosti, blagodati, da umnoži sva dobra u ovoj svetoj obitelji, našu mati igumaniju Georgiju da ukrijepi na dobra djela, i radi njenog spasenja i radi spasenja njenog blagoslovenog sestrinstva. Amin, Bože daj i na mnoga i blaga ljeta!“, kazao je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Izvor: Mitropolija