Mitropolit Joanikije: Treba voditi računa kako se odnosimo prema pandemiji, to je iskušenje
1 min read
foto: Mitropolija
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije poručio je, poželjevši svima blagosloveni početak Božićnog posta, da započinjući post, kroz podvig posta i molitve, pripremamo svoje duše i srca da se radujemo rođenju Hristovome i da Bogamladenca Hrista smjestimo u svoje srce.
U svom arhipastirskom slovu izgovorenom na Svetoj arhijerejskoj liturgiji, koju je služio u 23. nedelju po Duhovima u Hramu Sv. Nikolaja Čudotvorca u Kotoru, uz sasluženje sveštenstva kotorsko-tivatskog i hercegnovskog namjesništva, Visokopreosvećeni Mitropolit je objasnio da se postom očišćuje tijelo, a molitvom duša.
Cilj posta je da se oslobodi naše tijelo od svih suvišnih prohtjeva i tek tada nastaje duhovni post, i on je smisao. Treba da nauči i duša da posti, da se oslobađa od mržnje, od zlopamćenja, od suvišne uvredljivosti, od svake pakosti, od svake sitnodušnosti i da umjesto svih tih mana nasadi u sebi vrline: dobrotu, čestitost, trpeljivost, hrabrost, požrtvovanost, a kao sveza svih vrlina je ljubav – besjedio je vladika dodavši da je upravo to pravi život, kada imamo ljubavi Božije u svojoj duši.
Pojasnio je da se ljubav najprije manifestuje prema najbližima pa se onda širi prema bližnjima i daljnima, a kada čovjek ima ljubavi to znači da je to preporođena duša.
Nije ljubav sve što se pokazuje da je ljubav, jer ljubav prava, istinska, ona je spremna na žrtvu. Ona se žrtvuje za bližnje, ona se odriče sebe, odriče se svake samoživosti, svakog interesa i gleda šta je potrebno da učini svome bližnjem. To su velike vrline, to su krila. Takav čovjek je slobodan čovjek, a biće čovjekovo čezne za slobodom. Prije svega da se oslobodimo od ropstva grijehu, jer svaki grijeh porobljava dušu, i ta nam sloboda prije svega treba – rekao je Joanikije.
Ukazujući na to da je takvu slobodu mnogo teže zadobiti nego onu na koju mi obično mislimo, koja se zadobija ratom ili nekim drugim procesima, upozorio je da je grijeh najstrašniji okupator. Kao jednu od velikih pošasti današnjice, koja je strašnija od ove epidemije korona virusa, naveo je robovanje narkoticima od kojeg mnoge porodice stradaju.
Đe se to zlo uvuče, to je robija najstrašnija i tu treba pomoći, a teško je pomoći. Koliko je domova tako razoreno, koliko se toga zla širi svakodnevno. Koliko je nesrećnih ljudi koji zarađuju, bogate se i kuće grade, dajući taj otrov djeci. Kakva pošast! Kakva pogibija i tuga – dodao je
Po njegovom mišljenju na sve to nemamo dobar odgovor jer da smo organizovana zajednica imali bismo prihvatilišta, organizovane ustanove, da spašavaju porodice, djecu. Naglašavajući da je to robovanje narkoticima samo jedna od pošasti koja nas porobljava u ovom vremenu, naveo je sve veće prisustvo robovanja informacijama, mobilnim telefonima, gledanju televizije… što se odražava i na zdravlje (mentalno) čovjeka.
Osvrnuvši se na postojeću epidemiju korona virusa koji hara, istakao je da treba voditi računa kako se odnosimo prema svemu tome, jer ta bolest, zaraza, pandemija… to je iskušenje.
Ali bi bili mnogo jači da se malo obratimo Crkvi, duhovnosti, postu i molitvi, disciplini duhovnoj. Bili bismo mnogo jači, mnogo spremniji da pomognemo onima koje zahvata ovaj virus. Naravno, treba da se čuvamo, ne poričemo ništa od onoga što medicina propisuje, jedino smo oprezni, jer kroz svaku priliku hoće da se uvuče politika ili neki interes, ili ko zna šta. Moramo biti trezveni u svakom pogledu. Bolest hara, odnosi mnoge živote, treba da se čuvamo, treba da imamo discipline, makar osnovne, da se ne unosimo jedni drugima u lice. Pa to nije pristojno ni u onim vremenima kad nema nikakve zaraze…”, opomenuo je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da se treba čuvati od ove bolesti, ali da se treba duhovno snažiti da bismo i ovu nepriliku pregrmjeli, pobijedili, jer sve je to iskušenje i svuda je na ispitu naša vjera. U ovim danima se mnogo priča o virusu, koji je prisutan, ali osim te zaraze umire se i umiraće se i od drugih bolesti, Božija je volja:
Dajte da ne klonemo duhom! Evo odlične prilike, spremamo se postom i molitvom za najveći praznik Rođenja Hristovoga da se oslobodimo. Da se oslobodi i naše tijelo, da se tako osnaži, i da se oslobodi i naša duša od svega onoga što je porobljuje, da okrilati duhovno, da se uznese i počne da živi pravim životom”, istakao je i poučio da pravim životom živimo kada smo izmireni sa svojom savešću i sa svojim bližnjima — u porodici, prijateljima , rođacima, u manastirima, na poslu… — i da gdje god treba pokažemo ljubav – naveo je mitropolit.
Objašnjavjući da je svaki čovjek naš bližnji, slika i prilika Božija, slika Hristova, Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da ako jednome od naših bližnjih učinimo, kome treba pomoći, onda smo učinili samome Gospodu. Podsjetivši na običaj da se prije Božića izmirimo sa svima, Mitropolit je poručio da treba da se osnažujemo Božijom ljubavlju i da je dalje širimo, da ono što dobijamo u hramu, ljepotu, radost, dobrotu, kojom nas Bog obdaruje i osjenjuje, da to širimo i ostvarujemo u našem životu, jer tek ćemo tada biti pravi hrišćani.
Kada god započinjemo post pred neki praznik, gledajući na radost praznika koji će doći, gledajući na ljepotu tog podviga koji činimo u slavu Božiju, mi se, kako je kazao, ohrabrujemo, naša duša se okrilati jer možemo uvijek da mijenjamo svoj život na bolje.
Prizvani smo da činimo dobro, prije svega da se izmirimo sa svojim bližnjima i da ljubav svoju pokažemo na djelu. Da pomognemo bližnjem, da pokažemo ljubav. Kad kažemo lijepu riječ, saslušamo bližnjega iskreno, uzmemo malo od tereta koji nosi, njemu je već mnogo lakše i mnogo je radosniji i sam može da nastavi da nosi svoj krst i ide naprijed sa radošću. Imamo teškoća, imamo iskušenja, ali kad imamo vjere onda sve teškoće i iskušenja se nama obraćaju u slavu, jer se pokazuje sve više slava i sila Svete vjere pravoslavne. Svima neka bude na zdravlje ovaj časni post i praznici koji dolaze, naročito praznik Roždestva Hristovoga – naveo je on
Liturgijskom blagoljepiju u Crkvi Sv. Nikolaja Čudotvorca u Kotoru doprinijelo je i pojanje Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo”.
Pročitajte JOŠ:
Sta bi sa Temeljnim ugovorom?
Pitajte Porfirija, njemu je predat još u avgustu. Rečeno je da je sveštenstvo na odmoru, pa će posle odmora da ga prouče prije potpisivanja. Vjerovatno su sad na zimskom odmoru.
Ma hoće li više reći smijemo li mi nevakcinisani u crkvu ili ne smijemo?
15. maj 2020. vladika Joanikije i sveštenici izlaze iz tamnice kasno u noć. Narod slavi pobjedu pravde nad nepravdom.
Godinu i po dana kasnije narod doživljava najveću moguću nepravdu – uskraćuje mu se Bogom data sloboda. Isti narod čeka riječ toga čovjeka koji je sada napredovao pa je postao mitropolit, da ispuni ono što mu je obaveza i pred Bogom i pred narodom i da se usprotivi satanskim postupcima vlasti. I šta dočeka? Valjda je boja očiju ovih satanista što su na vlasti sada malo ljepša nego onih satanista prije. Ili su ovi novi satanisti obećali da Crkvi neće dirati materijalna dobra pa Njegovo preosveštenstvo nema potrebu da reaguje.
Bilo kako bilo ja sam ponosan što sam 15. maja prošle god bio uz svog vladiku jer je to bilo pravedno. A je li pravedno da sada vladika ili mitropolit ne stane uz Boga i uz svoj narod?
Nije u redu da se juče nabije 25.000 vas u BG arenu u očajničkoj podršci režimu i puvate jedan drugom u lice bez obzira jeste li vakcinisani ili ne, pa vam sad ponovo mitropolit Joanikije i pop Gojko krivi kad pozivaju na poštovanje mjera zato što ste ispali budale. A i napravili korona klaster koji će se razići po čitavoj unutrašnjosti zemlje…
Bezimeni, nije uredu da mene bacaš u koš sa onim sendvičarima u BG-u. Ona gomila ispranih mozgova mi je ravna sa ispranim mozgovima koji ođe gledaju agente u mantijama kao, Bože mi oprosti, svece.
Ni rijeci Vladiko o kovid potvrdama?
Reko je sve ko umije da čita
Tacno, hvala. Hriscani su stradali u najvecim mukama a mi pomrijesmo od straha i prije smrti.
Boze sacuvaj Tvoje malo stado.
Otkad to naši pravoslavni pastiri odoše u zamumuljene pitije koje treba umjeti „čitati“, tj. razumjeti?
Da ne duvamo jedni drugima u lice?Podržava mjere SZO i kovid propusnice i ostale rekvizite medicinske u crkvi?“Vjero moja ko te ubi reci,ubiše me iz oltara žreci“
Baš nas ohrabri ova izjava,sad smo još više ovce ne znamo šta nam je činiti?Ovo je moja baka govorilo,iskušenja stalno dolaze.Kako iz njih?
Hrabri, pak, mitropolit Neofit sa Kipra govori ovako: https://youtu.be/MdVGHIVblog
Od sve ove besjede, novinari su izvukli baš ovu rečenicu za naslov. Moglo je da se „izvuče“ makar pet drugačijih naslova, ali ne- bitno je samo ono što je vezano za koronu. Novinari bi trebalo da obavijeste, upozore i, ako hoće i mogu, da otkriju. Ne bi smjeli da ubjeđuju, sugerišu, stavljaju riječi u nečija usta i mišljenja u svačije glave.
(bilo)
Da li i dalje vr(ij)edi ono „tri korne-penal“?
„malčice je drukčije u praksi“
Da nije ne bismo ovo pisali. Između ostalog.
U tehnici, čistije, uslovno govoreći, može u prljavo, ne i obrnuto. Ako hoćemo da održimo funkciju (sistema).
U životu je to još rigoroznije.
„Nekom je pregor(j)ela sijalica, nekom iskače osigurač, a nekom je „crkla instalacija“ i tu pomoći nema“, bio je odgovor jednog čoveka na pitanje o uspehu pokušaja pomeranja granica u shvatanjima.
„2. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi; i kakvom mjerom
mjerite, onakvom će vam se mjeriti.
6. Ne dajte svetinje psima: niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih
ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se ne rastrgnu vas.
7. Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete: kucajte, i otvoriće vam
se.
8. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca,
otvoriće mu se.
16. Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe,
ili sa čička smokve?“
(Sv. Jevanđelje po Mateju 7:2,6-8,16)
Istorijski, Hrist se ovaplotio u Jevrejskom narodu.
Koji je oslobodio Varavu, Izbor je bio VREDNOSNI sud nad ljudima, pritom među sunarodnicima. I ostaje.
Cela istorija ljudskog roda i vrti se samo oko toga, problema našeg SA VRLINOM.
To je i jedini današnji, jučerašnji i sutrašnji problem. Ostalo su posledice.
Eshatologija je tu na svome.
Svetitelji Serafim i Nikolaj nam tumače da se „neki četvrti lek čovečanstvu od Božije strane neće i ne
može davati. Jer se Zakon dade preko Mojseja, a blagodat i istina prispede od Isusa Hrista.“
„Prvobitno religija je bila mati i etike i tehnike.
Prvobitno religija je bila bujni izvor iz skrivenih dubina, etika živonosna reka a tehnika pomoćni umetni kanali što razvode vodu iz te reke u sve arterije života ljudskog.
Bog je objavio ljudima zakon verovanja, zakon vladanja i znanje tehnike…“
Osta(l)o je zanat.
Ako Ko plaća muziku, naručuje p(j)esmu.
…“isjeć ćemo sve srpske knezove,
sve knezove, srpske poglavice,
i kmetove što su za potrebe,
i popove, srpske učitelje,
samo ludu đecu ostaviti,
ludu đecu od sedam godina,
pak će ono prava biti raja,
i dobro će Turke poslužiti…“
Čak se i u bogoslovijama, naročito tamo, delovi Pisma i Predanja ne predaju (dalje drugom), a kamoli među nama koji nismo profesionalno određeni opredeljenjem.
Svi ćemo se složiti sa definicijom u nedavnom Karganovićevom reagovanju na dešavanja u Crkvi u Americi, govoreći o uslovima dostojnosti episkopa, da to i jeste određenje za svakog ispravnog člana Zajednice, „(1) da veruju u Boga i predanjsko učenje Pravoslavne Crkve, i (2) da su srpski rodoljubi.“
Zajednica podrazumeva zajedničku istorijsku svest i sa(osećanje) pripadnosti.
…“Crkva fariseja se u novozavetna vremena još nije pojavila na istorijskoj sceni. Očigledno nije još
vreme, mada njena pojava tek predstoji posle carske Konstantinovske epohe i perioda komunističkog
vavilonskog ropstva. Mi za sada naziremo samo početnu fazu njenog nastanka. Karakteristično je da je i
posle Vavilona spoljašnja sloboda Izrailja ostala relativna, jer i dalje traje okupacija. Makar to bio i
rimski protektorat, opet je vlast tuđinaca. Ali ova vlast uspešno sarađuje sa crkvom fariseja.
Očigledno, sa ovakvom tendencijom razvoja „spoj“ pastira novog tipa i novog tipa pastve, koja veruje u
nepogrešivost svojih pastira, bez prethodne njihove provere i poređenja sa pastirima prošlosti postaće
sama Crkva, a ne neka organizacija van Crkve, koja će se truditi da objedini sve organizacije koje su ranije
otpale od nje.
U toku ovog objedinjavanja može se pojaviti novi tip ekumenizma. Farisejstvo može da objedini sve
jeresi, ukoliko se one formalno odreknu svojih zabluda. Neke od spornih tačaka svojih bogoslovskih teorija
jeretici mogu i da revidiraju u korist pravoslavnih dogmata, ali ne radi služenja istini, već radi
ujedinjenja sa Crkvom fariseja, koja će sve više zadobijati vlast i autoritet u ovom svetu. Danas ni
jeretici nisu više ono što su bili, ne zastupaju više svoje stavove po cenu života. Tako će doći do
objedinjenja.
Formalno, sa pravoslavne tačke gledišta, i predanje i dogmati mogu ostati neizmenjeni. A faktički
jedinstvo će se bazirati na stravičnoj ravnodušnosti prema ovim „spomenicima prošlosti“, oružju i
sredstvima odbrane, koja su koristili naši Oci. Pokretačka snaga ovakvog ujedinjenja biće želja da se
zavlada celim Božjim vinogradom. Doba fariseja označilo je kraj starozavetne crkve. Mi nemamo osnova da
verujemo da će u novozavetna vremena biti drugačije. Odbacuju se svi proroci, pa i najveći rođeni od žene,
narod se ne može urazumiti nijednim znamenjem, ne dejstvuje nijedan način Božjeg promišljanja o Svom
narodu.
Prvi put bilo je neophodno neposredno Božje mešanje da bi se Božji vinograd na kraju predao novim
vinogradarima i tako stvorio novi Božji narod. Nema više od koga da se po drugi put stvara novi Božji
narod. Svi su se prosvetili, a zatim plamsali verom, da bi se ugasili – neko pre, neko kasnije. Opet je
potrebno neposredno Božje mešanje, a to sada znači Drugi dolazak Gospoda i kraj istorije. Neosporno, kraj
izgradnje farisejske crkve biće krunisan zacarenjem antihrista, dok će spolja sve blistati sjajem
prividnog pravoslavlja. U Božjem vinogradu nastaće novi, prividno idealni poredak. Svako će savesno
obavljati svoj posao – neće biti sabotaže, krađa, nemarnog odnošenja prema radu – jednom rečju, savršena
organizacija. Treba postaviti samo jedno pitanje – gde je Gospodar? Ali Njemu je već rečeno: ne dolazi ovde,
budi tamo gore, a ovde ćemo se mi već snaći. A on još uvek trpi ovakav odnos. A gde su vinogradari? Gde je
Naslednik? Stojeći u vinogradu, vi nećete dobiti odgovor, jer su tela svih pobijenih slugu Gospodnjih
bačena iza ograde. Nijednog Gospodarevog vinogradara novi gazda neće pustiti ni da uđe u vinograd. Mesto
pravednika je s one strane ograde vinograda koji su preoteli fariseji. Naravno, pod gomilom kamenja.“
„Dakle, izađimo k Njemu izvan staništa, porugu Njegovu noseći, jer ovde nemamo postojana grada, nego
tražimo onaj koji će doći.“ (Jev. 13,13-14).
(Sveštenik Timotej Seljski 1994., Crkva fariseja)
https://www.youtube.com/watch?v=0vqgdSsfqPs
Jedino ekonomski nezavistan čovjek je slobodan čovjek,i jedino tada je čovjek sposoban da pokaže svoje pravo lice,kakvo god da je. I zdrav duh traži zdravo tijelo,i šta će bilo kome jedno bez drugoga. A što se tiče korone,prihvatimo je kao svaku drugu bolest ,ponašajmo i živimo normalno i kulturno,(što inače već dugo ne radimo),i živimo zdravo koliko god možemo i imamo mogućnosti,i korona će nestati sama od sebe.
Mudra glavo i narodna diko…čuvaru Epitrahilja svetitelja Save, krune s Dušanove glave, britke sablje Vukašina kralja i tapije srpskijeh zemalja, na Cetinje polje, pod kupolom najveće srpske bogomolje u zadužbini Ivan bega bana u stolici što je od svetoga Kedra salivana….
Svima koji ulaze u sveti post želje za sreću i radost, a koji ne, da i njih bog obraduje ,svakog u svojoj vjeri da napoji mirom u ljubavi i dobroti….
Amin, bože daj….