Mladoliki Dendi
1 min read
Iznad svega bio je razmažen, ali i neodoljiv, pa mu je od ruke lako polazilo da gospodari drugima; svakog je podjednako mogao zadiviti čak i krajnje beznačajnom smicalicom. Jednostavno, ni u čemu ga nije bilo moguće imitirati.
U sebi je nosio dendija i cinika, po svemu veliki estet, nije smatrao da je životu kao takvom neophodna mudrost. Ni najmanje nije držao niti je propovijedao moral, tako da će jednom sa maloljetnim plemićem imati ljubavnu aferu!
Divio se mladosti iz razloga što je ova sklona u svemu pretjerivati. Pred kraj života pokazao je i onu hazardsku stranu svoje ličnosti; pokrenuo je unaprijed izgubljenu sudsku parnicu koja će ga, bezmalo, koštati ugleda pa i života.
Nije težio da od sebe napravi revolucionara, pa je na tragu ukletog E. A. Poa, održao više nego besprekorno predavanje o namještaju!
Neskriveno se pronalazio u luksuznim stvarima, držeći da je Ljepota sve ono što na bilo koji način prija.
Međutim, teško da bi se moglo reći kako je po nečemu posebnom bio Irac, ako, razumije se, izuzmemo samoukost kojom su sve velike irske literate bile obdarene.
Oscar Fingal O`Flaherte Willis Wild, rođen je u Dablinu oktobra 1854. Umire u Parizu 1900.
(I danas je njegov portret svjež kao onog jutra…)
Autor „Slike Dorijana Greja“ i drame „Važno je zvati se Ernest“, npr.
Nikako da se setim koji beše ovaj Irski stručnjak za nameštaj O’ Flaerti Divlji, oca mu očinjskog jebem u vr’ guzice.
Jednostavno objašnjenje, portret mu je svež zato što se svakog jutra umiva.