Moj dobri prijatelj
1 min read
Moj dobar prijatelj sa Cetinja ima oko 60-tak godina, lijepu porodicu – ženu i dvoje djece, ima svoju privatnu firmu, koju je stekao značajnim trudom i upotrebom sopstvenog visokog obrazovanja ( „u svoje pero“ bio je najbolji đak i najbolji student generacija u kojima se obrazovao ). Pobožan je čovjek, veseo, komunikativan, spreman za druženje, voljan da sa najbližima podijeli brigu i radost. Potiče iz patrijahalne familije, sa dosta braće i sestara, a tek što ima kumstava i bratimljenja… Ukratko, takvog je čovjeka lijepo imati u društvu.
Nego, pomenuh njegov privatni posao, zato što ga on značajno obilježava. Stalno putuje, dosta vremana provodi po sastancima, poslovnim susretima, i sve su to teme vrlo ozbiljne…iza svakog od tih putovanja i sastanaka stoje ozbiljne teme, nove, vrlo konkretne obaveze, i do sada, Bogu hvala, dosta uspješno završenog posla. Pa ipak, uvjek je prisutan, i na pokajanju, i na veselju, sve stiže i svakome se javi, i to ne samo formalno, reda radi, onako da bi obavio posao… Naprotiv, to je uvjek sa velikom pažnjom i sa biranim riječima sa kojima iskreno dijeli prijateljevu emociju. Često o tome pričam sa njim, i pitam ga – kako je moguće da sve stiže, da ništa važno ne propusti, a da opet ima vremena za svoju porodicu i za svakodnevne obaveze? On dogovara da to sve radi uz Božiju pomoć, i da se, s anđelima, sve može stići.
Iako drugima propovjedam o Božijoj ljubavi i sigurnoj Božijoj pažnji, iako o tome svekodnevno govorim sebi i đacima Bogoslovije, – kada gledam mog prijatelja zapitam se: „Ma gdje to Gospod, kada i kako, dijeli toliku pomoć“? „Kakva je to protekcija, i kakvi su to povoljni uslovi, po kojima Bog obasipa ovoga čovjeka, kada mi ostali stižemo upola manje, pa i to što stižemo obavljamo vidno nespokojni i često nervozni“?
Pored svega ovoga čime sam opisao njegovu hiperaktivnost i uvjek vedro raspoloženje, ima još jedna nevjerovatna stvar. Kad god smo negdje na putu, ili se duže zadržimo van Cetinja, prijatelj okreće telefon i javlja, brižnim glasom, gdje se nalazi, koliko ostaje vani, i kad će se, ako Bog da, vratiti. Na zadirkivanje društva da ne mora baš tako detaljno da izvještava suprugu o svom kretanju, ovaj čovek kaže da se on to ne javlja ženi, nego o svom kretanju izvještava majku! Javlja se žani koja ga je rodila, starici od 90 i više godina!
Na naše čuđenje zašto se tako redovno i tako detaljno javlja majci u tim godinama života, on kaže da to radi od kada zna za sebe, i da to ne radi samo on, već staricu svakoga dana, u dogovoreno vrijeme, zovu sva njena djeca! Sestre ( udate, žive van Cetinja) zovu preko dana, a sinovi ( moj prijatelj i njegov brat ) uveče, u isto vrijeme i neizostavno! Starica živi sama, već deset godina je udovica, a djeca su joj po bijelom svijetu ( ljekari, inženjeri…) svi imaju svoje privatne živote, puno obeveza i, znate već, svakodnevnih tema koje nas udaljavaju jedne od drugih. Da, jedne od drugih, ali ovu djecu od svoje majke – ne.
Nekada, u našoj opštoj vrevi i trci, u pozama i gegovima, koje zauzimamo pred svijetom, ova komunikacija sa majkom izgleda nestvarno i povod je za dobronamjernu šalu na prijateljev račun, ali on nam odgovara još dobronamjernijim osmjehom, učeći nas da je ova pažnja prema roditelju jeste izvor njegovog raspoloženja, njegove sreće i da je to način kojim on dobija Božiju pomoć, ispunjavajući Njegovu petu zapovjest koja glasi: „Poštuj oca svoga i mater, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji“.
Nikakav plan ni rokovnik, nikakva stimulativna sredstva ovoga svijeta, ne mogu čovjeka da održe u snazi i pažnji, da mu daju snage da uspije u svom poslu, koliko ljubav i zahvalnost prema drugima. A ovo poštovanje roditelja, ljubav prema staroj i nemoćnoj majci, ljubav uprkos svemu, izvor je svakog dobra i poštovanja koje možemo očekivati od drugih. Moj prijatelj i njegova ljubav prema roditelju izgledaju kao pridošlice iz nekih prastarih, davno prošlih vremena, ali takvi ponekad izgledaju i njegovi postupci prema nama, njegovim prijateljima. Ne od ovog svijeta, ne od ovog vremena, – a tako potrebni i ovom svijetu i ovom vremenu.
OVAKVI LJUDI ZASLUŽUJU SVAKU SREĆU ,USPJEH ,ZDRAVLJE I DUGI ŽIVOT . SLAVA GOSPODU DA POSTOJE OVAKVI LJUDI ZA PRIMJER MLADIM GENERACIJAMA KAKO TREBA ŽIVJETI I RADITI .