Montenegro „Minut-dva“

Ne bijaše to tako davno, kad su novocrnogorci, istina još ne šuškajući i ne lomeći (pogani) jezik novogovorom, u tv Pinku vidjeli ono najgore, dno dna, šund, kič, đip-ip trube, gučijadu, vašare, lake pevaljke, južnu lele-ga-na-tebe prugu, cige, turbo folk, mortus nacujgane šatorijade i raznorazne roštiljade, itd, e da bi se danas, sve dibidus naglavačke okrenulo, pa ista medija gajba, na čelu sa virtuelnom Šebek, premrežila i medijalizovala Crnu nam Goru, polako nas apsorbujući u postglobalni trend izvezen kao rashod roba trećem svijetu, jer, gospodo, Zadruga je emancipovala „balkansku seksualnost“ (Borhes), i pored toga što se u četiri nahije, iza ponoći, krišom konzumira, to ne umanjuje njeno grešno djelovanje… Možda dejstvuje žešće, kao slika end ton zabranjenog voća, iako nije „lijepo i društveno korisno“.

Slažemo se: Pink je ekranizacija nekrofilnog Kurira, koji, ne zaboravimo, opasno udario na kašiku cikotićkim „Vijestima,“ i njihovom smiješnom svakomalo premijernom(!), bla, bla, bla…

Vratimo se, polako, dakle, na fenomen Pinka, koji je informativna kuga, i tim prije temelj ove vlasti za koju je, tu nedavno, i Kurc našao samo najbolje riječi, budući da radom na ubrzanim promjenama, hrlimo u obećanu, bolju budućnost, trasirajući tako sigurni put u EU.

Fala Kurcu što nam je objavio ono što živimo i ne znajući to, pa ne čudi da je režim zbunjen, lud i nenormalan od nas, „građana“, koji smo iznad svega nezahvalni, i povrh svega još malodušni, te nam ništa, nikad, ne valja; nijedni fer i demokratski izbori, nijedna za opšte dobro privatizacija, kao ni made in Čajna autoput, NATO, integracije, naposletku, eto de, ni Kurcove riječi koje bi trebalo da nas, a ono bar malko okuraže.

Kako god okreneš – i ovim završavam – novocrnogorska ideologija, ne može bez uticaja Beograda, koji je, eh, odavno dupedeganžirao ofucani Pink, koji još jedino tako govnavo ružičast, u ovoj mračnoj provinciji, može dobiti frekvenciju i biti produženi ekran javnog servisa.