MUP i MZ bez rezultata i podataka o kupljenim diplomama: Ko su državni službenici koji nas štite, liječe, obrazuju?

Javnost u Crnoj Gori odavno je upoznata je sa tzv. epidemijom lažnih/kupljenih diploma koje dominiraju javnim sektorom u državi. Ovaj trend je otpočeo još u vrijeme „najtvrđe“ vladavine Demokratske partije socijalista, a u susret petoj godini od pada režima Mila Đukanovića – ovo se „moderno diplomiranje, magistriranje i doktoriranje na prestižnim fakultetima“ nije suzbilo, naprotiv – djeluje kao da se ništa po tom pitanju nije preduzelo.

Od ozbiljnijih akcija koje se pominju u javnosti su navodne „unutrašnje istrage“ koje su se sprovele u dominantno bezbjedonosnom i zdravstvenom sektoru (gdje je i najveći broj sumnjivih diploma) – od čega imamo nekoliko medijskih naslova i krivičnih prijava (koje obično podnosi Ministarstvo prosvjete), dok se ostatak ovog problema uspješno „analizira“ i otkriva na društvenim mrežama, postaje tema različitih umjetničkih formata i socioloških ispitivanja.

A Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo zdravlja – ćute. Ko nas štiti i liječi, a ko obrazuje – to pitanje je naš zalog za budućnost?

Prateći trag saznanja iz više pouzdanih izvora da je veliki broj zaposlenih u državnim upravama širom zemlje upitnog obrazovanja, a naročit broj „sumljivih lica“ sa „prestižnim diplomama“ u zdravstvu i policiji, uputili smo pitanja MUP-u i MZ-u, počevši od kabineta ministara do posebnih direkcija koje se bave provjerom diploma.

Međutim, „javna tajna“ ostaje tajna, jer iz ovih sektora nisu našli za shodno da dostave podatke o tome da li su i u kom obimu pokrenute istrage i koji su rezultati provjere diploma zaposlenih.

Koliko je njih na rukovodećim mjestima? Da li je to razlog za tišinu i nepružanje informacija o tome gdje su se obrazovali državni službenici? 

Kako će riješiti taj problem? Da li su preuzeli prakse bivšeg režima pa nastavili isti način zapošljavanja i tako štite i već zaposleni kadar? Ili Crna Gora nema dovoljno školovanog kadra na priznatim fakultetima, pa su morali da sačuvaju sve koji su „donijeli“ diplome koje su kupili poručivši ih sa „akademskog Ali-ekspresa“?

Svakako da su jednu praksu nastavili: odbijanje da pruže podatke koji su od vitalnog značaja za jedno društvo, za budućnost i razvoj države.

Čije nam znanje „usavršava“ i „sprovodi“ planove o „evropskoj budućnosti“ i bori se za interes građana iz svojih malih državnih preduzeća, inspektorskih kancelarija i ambulanti?