Murino: Promovisana knjiga „Pakao zaliven dječjim suzama“ Vujadina Otaševića

U organizaciji Udruženja srpskih književnika u otadžbini i rasejanju – Andrijevica i Srpskog istorijsko kulturnog društvo „Nikola Vasojević“ – Berane, u Domu kulture na Murini, promovisana knjiga univerzitetskog profesora Vujadina Otaševića „Pakao zaliven dječjim suzama“.

Književnik Branislav Otašević, u ulozi voditelja programa, uputivši prisutne u moto knjige, istakao je kako je prof. dr Vujadin Otašević, još kao dječak biva svjedok i žrtva patnji i krvavih dešavanja u podčakorju, što ga je proganjalo kroz ciijeli njegov život, te ponukalo da sve to pretoči u ovu knjigu.

„Ona može da posluži i kao udžbenik, da mlađe generacije znaju kakva su stradanja bila na ovom području u jednom minulom vremenu. Otašević je tokom NOR-a kao dječak tamničen, bivao u zatvoru na Murini, logoru u Plavu, gledao klanja i dranja nad svojim najmilijim u Gornjoj Ržanici, izgubio veći dio svoje porodice, ali na kraju i imao snage da opiše sve te patnje, bolove i krvava stradanja 28. jula 1944. godine u Gornjoj Ržanici i Velici“, istakao je književnik Branislav Otašević.

Književnik i novinar Darko Jovović, kaže da, kad se prije nekoliko dana suočio sa ovom knjigom Vujadina Otaševića, zastao mu je dah pred njenim naslovom koji glasi „Pakao zaliven dječjim suzama“.

„I prije nego sam otvorio prve stranice ovog potresnog štiva dugo sam nijemo gledao u korice knjige na kojima dominira vodena površina. Dobijao sam utisak da je ta voda upravo nastala od dječjih suza prolivenih ovdje ispod Čakora, planine omeđene tragičnim ishodištima i znanim i neznanim mramorima. A činjenica je da ništa bolnije nema nego kada dječja suza ugasi vatru na ognjištu i kada kane na mrtvo roditeljsko tijelo. O takvoj sudbi pripovijeda Vujadin Otašević, i na stranicama ove knjige prenosi vjerodostojnu sliku pakla i porodičnog stradanja koje je obilježilo njegovo djetinjstvo“, naglašava Jovović.

Istoričar Goran Kiković, dočarava kako je pred nama jedna potresna knjiga prof. dr Vujadina Otaševića, koja svakom sa srcem i dušom, mora nagnati suze na oči i izazvati gorčinu pomiješanu sa nesnosnim bolom.

„Vjerujte mi da sam pročitao sve knjige o istoriji Velike i ovoga kraja, ali ova knjiga posebno emotivno djeluje. U prvom redu, što Vujadin opisuje stradanje svoje porodice, svoje majke – nečeg najsvetijeg na ovom svijetu, pa onda šire i duže, gdje je stradao srpski narod od tih zulumćara i vječitih krvoloka.

Srpski narod i vojska nikad nijesu pravili zločin nad nejačima. Bilo je borbi prsa u prsa, frontalno s puškom u ruci ali zločina nad onima koji ne napadaju i koji ne mogu da se brane nije bilo. Otašević je u svojoj knjizi pomenuo mnoge ličnosti i iz redova naroda koji je vršio zločine, ali i one koji su se ljudski ponašali u tim teškim vremenima. On je i jedan od prvih pisaca koji je imenom i prezimenom prozvao zulumćare i koljače i iz kraja plavsko-gusinjskog i naravno iz drugih krajeva koji su ovdje došli u tu krvavu misiju. Pomenuo je i zloglasnog Osmana Rastodera iz Bihora koji je tu došao da kolje i pravi razne zločine istog onog Osmana koji je popalio Policu i okolna sela kod Berana. No, najviše zlo je što su mnogi pisci sunarodnici tih zločinaca uveličali ta njihova zlodjela kao nešto uzvišeno, podignuti su tim zločincima spomenici, a mi i naši istoričari nažalost ne smijemo ni da pomenemo te naše žrtve, što je sramota“, ističe Kiković.

Publicista David Lalić, istakao je izuzetnu čast i uzvišen osjećaj da ovdje u prokletijskoj porti, pred oltarom svete Petke, na murinskom epskom polju slave i stradanja učestvuje u predstavljanju još jednog bisera u srpskoj literaturi.

„Čast mi je govoriti o knjizi jednog uglednog intelektualca Vujadina Otaševića, doktora medicinskih nauka, koji je ličnom i porodičnom harizmom obezbijedio mjesto na intelektualnom i patriotskom tronu Srba uopšte.

Upoznajući se sa biografijom autora ove knjige shvatio sam da je ona kontinuitet barjaktarski uzvišene svijesti. Nije on prihvatio ropski mentalitet, nije drhtao pred nasiljem antisrpske histerije koja je srušila srpski nacionalni korpus vrijednosti, pismo, vjeru, jezik, kosovski zavjet na kojim je utemeljena Crna Gora“, kazao je Lalić.

I sam autor, istakavši šta ga je natjeralo da napiše ovu knjigu, srdačno se zahvalio promoterima kao i svima prisutnima koji su udostojili ovo veče.

„Može se neko pitati zašto ja da čekam pozne godine da bih ovo, ili nešto napisao. Čekao sam a nešto iznutra me razdiralo, ali kad sam vidio da se po tome neće značajnije desiti ništa i da će sve to prekriti sumorni veo tajne prosto sam izazvan ovo da napišem, a pitam istoričare zašto im je pero zaćutalo pred ovim zločinom i zašto se boje istine“, upitao je Otašević.

Pored njega našli su se tu veče i njegovi komšije i sapatnici iz plavskog dječjeg logora, braća Marko i Mirko Kneževići, kazavši da ne znaju ima li još neko živ od tih mučenika.