Muslimane ništa ne sprječava da budu Srbi muslimanske vjere
1 min read
Kultna scena iz filma "Nož"; foto: static.titlovi.com
Piše: Anastasija Nenezić
Bezbroj puta smo od raznoraznih „nezavisnih“ intelektualaca, analitičara, multi-praktik eksperata, čuli da je SPC isključivi krivac za to što se brojni katolici i muslimani sa naših prostora ne izjašnjavaju kao – Srbi.
Kao i većina naklapanja plejade medijskih „nadničara“ – ovakve ocjene nemaju blage veze sa istinom, a demantuju ih i aktuelna dešavanja u Crnoj Gori. Nije crkva ta koja koja širi netrpeljivost, niti se miješa u tuđe poslove. Naprotiv. Prisjetimo se samo koliko se neodgovornih političara i pripadnika drugih nacionalnosti otvoreno stavilo na stranu NVO CPC, a protiv SPC, obasipajući uvredama mitropolita Amfilohija i sveštenstvo, izazivajući zgražavanje svih normalnih ljudi, bez obzira na vjeru i naciju.
Rane našeg naroda su viševjekovne, duboke, i nažalost – još nezacijeljene. A ovakvim zlonamjernim istupima razne Zenke, te fejsbuk botovi – Nukice, Nedžadi i ini muslimani-srbofobi, uz to i „vjernici“ NVO CPC, samo produbljuju jaz između građana CG, koji nije iskopan 90-ih godina prošlog milenijuma, kako bi mnogi željeli predstaviti, već vjekovima ranije.
Dolaskom Turaka na naše prostore zaista je počeo viševjekovni „hod srpskog naroda po mukama“. A, iz različitih razloga, naši rođaci i komšije premetali su se u neprijatelje, posvećene mrzitelje svega starog. Ubistva, silovanja, nabijanja na kolac, danak u krvi… Zvono pravoslavno nije smjelo da se čuje. Srbi nisu smjeli da nose oružje, morali su da se pomjere s puta ako bi sreli muslimana…
Prihvatanjem tuđe vjere, naša braća su se po pravilu pretvarala u negaciju onoga što su nekad bili ne samo u vjerskom, već i nacionalnom smislu.
Petar II Petrović Njegoš je pjevao:
„Svaki Srbin koji se prevjeri,
Prosto vjeru što prihvati drugu,
No mu prosto ne bilo pred Bogom,
Što obrlja obraz pred svijetom,
Te se zvati Srbinom ne hoće.
To je Srbe ljuto iskobilo,
Robovima tuđim učinilo“.
Djelo vladike Rada ima univerzalni, vanvremenski karakter, a ovi stihovi, kao i mnogi drugi, u vrijeme kada su napisani bili su ne samo neophodni, već i spasonosni.
Ipak, vrijeme liječi sve i mnoge stvari, prije ili kasnije, postavi na svoje mjesto. Već tokom tog istog vijeka u kojem je naš vladika napisao pomenute stihove, mnogi od naše muslimanske braće su poželjeli da opet, jasno i glasno, životom posvjedoče Zmajeve stihove: „Ja sam Srbin sav!“
Poznati su nam primjeri mnogih pripadnika muslimanske inteligencije, koji su bili opijeni srpskom nacionalnom idejom iz vremena austrijske okupacije Bosne i Hercegovine.
Tekst Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak: Srbin i riječju i djelom, samo je je jedan od brojnih tekstova objavljenih na našem portalu, inspirisanih ljudima sličnim Omer-begu, cvijetu muslimanske inteligencije tog doba, Srbima.
Brojna svjedočanstva o njima ostavio je i profesor Salih Selimović, Srbin iz Sjenice, koji je nedavnim predavanjem u Srpskoj kući mnoge stvari učinio jasnijim.
U tom kontekstu značajan je i tekst Meša Selimović: Srbin sam, pripadam srpskoj književnosti – i znam i zašto.
Dakle – „muslimane ništa ne sprječava da budu Srbi muslimanske vjere“, kako reče jedan od Srba-muslimana iz Mostara, s kraja 19. vijeka. Srbin može biti bilo koje vjere, dokle god je spreman da radi u korist svoje zemlje i naroda. Jedino zajedništvom moguće je stvari promijeniti na bolje. U suprotnom, zauvijek ćemo ostati „sirotinja-raja“, namučeni i podjelama uništeni moderni robovi, a naša zemlja plodno tle za djelovanje raznih sila i interesnih grupa, kojima je primarni cilj – bogaćenje.
Ako ništa drugo, danas smo svi isti po siromaštvu i brojnim pravima koja vladajuća politička elita uskraćuju nama i našoj djeci. Zato bi valjalo potisnuti sve što nas dijeli i početi sistematične, ozbiljne napore u nauci, obrazovanju, kulturi, medijima, politici, na društvenim mrežama, i pokušati sjediniti braću. I raditi na tome, ne žaleći ni vremena ni truda.
„Pregaocu Bog daje mahove“.
„Biće nam bolje, kad mi budemo bolji“.
Ovo je složeno pitanje i ima ozbiljnog prostora, koji je novijom istorijom sve manji, za savezništvo Srba i Muslimana.
Prvo Muslimani nisu Srbi, mi smo jedan od retkih naroda kojima je vera i nacija srođeno u jedno. (Čak i Srbi bezbožnici koji mrze Crkvu i veru nisu Srbi i služe neprijateljima) Ali istine radi nije sporno da se Muslimani osećaju Srbima, prosto istine radi ili bar da se izjašnjavaju kao narod Srpskog porekla.
Naš prostor za saradnju je taj, što smo kao klin i mi i oni u Evropi zabodeni u katoličko neslivensko tkivo, i interes zapada je da nas i jedne i druge zbrišu, najbolje da se međusobno istrebi o, svakom sa malo pameti je to jasno. Druga spojnica je to što smo i mi i oni nematerijalni, za razliku od zapada i u osnovi konzervativni.
Mnogi greše u oceni da je glavni crta našeg spora promena vere, što je greška. Evo u poslednje vreme najveći prijatelji Srbije su muslimanske zemlje poput Libije gadafijeve, Sirije, evo u skorije vreme Egipta pa čak i Indonezije kao najveće Musli zemlje koja nije priznala Kosovo. Tako da je čudno da mi Srcem navijamo za Bašara Asada a mrzimo se sa domaćim Muslimanima.
Osnovni problem je što su u promeni vere oni prišli neprijatelju, u to vreme je postajao milet i prvenstveno Turčin pa tek Musliman, jer se u Osmanskom carstvu naciji davao sekundarna značaj.
Gde je greška Srba – to što sve Muslimane gledamo kao izdajice vere iako to nije tačno.
Prvo veru je iz koristi promenio tek manji deo mahom plemstva. Ostali su usled pretnje nabijanja na kolac ili silovanja dece. I to uvek u dogovoru da jedan brat uzme i štiti ostalu familiju. I zato su odnosi ostajali zadugo dobri, i pravo zbori Selimović da su Mileševu dugo više čuvali i darivali Muslimani nego Srbi.To je živa istina.
Dokaz su Gora ci koji su kasnije primili Islam i sa lokalnim Srbima i danas ostali u odličnim odnosima.
Uz još jedan faktor, Srbi Gorance ne optužuju da su izdali veru jer znaju kako je do promene došlo i ne žene se i udaju međusobno jer je to još jedan od vidova poštovanja. Nego se druže, duguju i poštuju. A Goranci sa druge strane ne spore da smo istog porekla i to je to.
Nadam se da će srpska politika naći način da se makar u SRB i CG međusobno ne pokoljemo(na veliku radost zapada) jer je to jedini preostali prostor gde smo izmešani manje ili više.
Nama treba malo više mudrosti a muslimanima i mudrosti i hrabrosti da se prihvati istina a ne da se samoponižavajj sa glupostima poput bogumilskog porekla i bosanskog jezika.
Kako može recimo Fahrudin Šantić da kaže da nije Srbin ili da mu je poreklo srpsko?
Ej bre!! ŠANTIĆ!!!!!!
… „muslimanska vjera“…
Odo’ da se bućnem u ovo arapsko more, na atlantsku stranu.
… Neće biti baš tako, Anastasija!
Ali o tome ću kad ustanem, ma sam poša da priljegnem!
Osmanlije proklete, prokleti turci koji su dosli da otimaju, osvajaju , poslamiziraju, da otimaju djecu i odvode i prave od njih janicare. Stanovnistvo je uzimalo islam da bi sacivalo imovinu i svoju djecu. Osmanlije su vrsile i silovanja. Pa su zene tu djecu unistavale da ne radaju djecu od pnih koji mad.ubijaju , kidaju glave i nabijaju na kolac. Kada sam jednom turetu prosle god. rekao sta su mu preci radili isao je za mnom 500 m prijeteci. Kaze ture cekaj da te slikam On dosao mene u moju zemlju da progoni. Okupirali nas turci , kurdi koji su gori od cecena
Drze hotele, prodavnice , njihovi rade i odnosr nas.novac. On9ga ko jje doveo ove teroriste treba uhapsoti