Na današnji dan 1990. godine ustoličen je na Cetinju blaženopočivši Mitropolit Amfilohije Radović

Na današnji dan, praznik Prepodobnih mučenika igumana Pajsija i đakona Avakuma, 30. decembra 1990. godine, novoizabranog Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog, zetsko-brdskog i skenderijskog Egzarha Sveštenog trona pećkog dr Amfilohija Radovića u Tron slavne Zetske i Crnogorske mitropolije uveo je Njegova svetost blaženopočivši Patrijarh srpski Pavle.

Svojom besjedom na dan uvođenja u Tron cetinjskih mitropolita, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je predočio sve ono što će kao pastir i duhovni otac činiti narednih trideset godina.

“Ova Stolica je kroz vjekove zračila vjerom i svjedočila nadu, propovijedajući ljubav i pronoseći upaljenu i neugasivu svjetiljku nebesku… Evo, i u ove naše dane, u ovo vrijeme kada je po pjesniku, a mome prethodniku, ludi vjetar htio ponovo da ugasi svetu lampu, Cetinjska mitropolija je nastavila da bude, iako možda u najtežim uslovima u svojoj istoriji, čuvarka i nosilac te neprolazne svjetlosti i svetinje. A ima se utisak da nikada u istoriji nije bilo potrebnije to njeno zračenje, koliko u ovim vremenima pomračenosti i zbunjenosti, u vremenima raspamećenosti. U ovim vremenima, kada je bratska krv obagrila polja i doline Crne Gore, ognjišta i svete hramove. Ovo je vrijeme koje zahtijeva nove mirotvorce i svjetlonosce, nove istinske svjedoke svetinje na kojoj počiva svijet, i za kojom čezne i stremi sva tvar.

Otuda i ja, kao novi mitropolit crnogorsko-primorski, nemam drugog programa sem toga, da po mjeri svojih slabašnih moći, pridržim taj i takav Tron cetinjskih mitropolita, i da zajedno sa svojim saradnicima, i uz pomoć Vaših molitvi, nastavim to njegovo svjedočenje pred Bogom i ljudima.”

Podsjećamo na besjedu Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Pavla izrečenu prilikom uvođenja Mitropolita Amfilohija u tron cetinjskih mitropolita, kao i na pristupnu besjedu Vladike Amfilohija i slovo akademika Matije Bećkovića. Takođe, donosimo i intervju koji je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije dao povodom pola vijeka svešteničke i trideset tri godine episkopske službe, kao i njegovo poslednje javno obraćanje 9. oktobra 2020. godine iz Kliničkog centra CG.

Besjeda Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Pavla prilikom uvođenja Mitropolita Amfilohija u Tron cetinjskih mitropolita 1990. g.

Vaše Visokopreosveštenstvo, dragi u Hristu brate Amfilohije!

Pomolismo se evo zajednički Gospodu da blagoslovi današnji dan i delo zbog koga dođosmo, početak Vaše nove službe.

Prema evanđelskom učenju, izraženom u Sv. kanonima, sa Eparhije na koju je izabran i rukopoložen episkop može preći na drugu „umoljen od mnogih“, da uz blagodat Božju pomogne Crkvi i vernima duhovnom uzdizanju i održanju. Sa tim osećanjem i saznanjem, Vi ste u molbi sabraće arhijereja videli volju Božiju i pokoravajući se Njegovoj volji danas primate drevnu Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Dolazite kao pastir u krajeve u kojima ste ugledali svetlost ovog sveta, među verne sa kojima ste rasli i uzrasli. Dolazite kao svoj među svoje, onako isto kao što ste došli u Banatsku eparhiju i bili od vernih primljeni, kao svoj od svojih, jer svi mi, i ceo naš narod, bilo gde bio, zna i oseća da smo „jedno u Hristu Isusu“ (Gal. 3, 28).

Ceo naš narod zna za slavnu Eparhiju crnogorsko-primorsku u kojoj je rođen Stefan Nemanja, u kojoj je Sv. Sava zasadio eparhiju na Prevlaci i u kojoj su delala takva duhovna svetila kao što su Sv. Vasilije Ostroški i Sv. Petar Cetinjski, patrijarh Arsenije III Crnojević, mitropolit Danilo Petrović, patrijarh Gavrilo Dožić. Godinama tu je delao, na dobro Srpske Crkve, do svojih poslednjih snaga Vaš prethodnik mitropolit Danilo Dajković, kome i ovom prilikom, u ime Srpske Crkve, izražavam iskrenu zahvalnost. Biće Vam od pomoći njegovo iskustvo, a osobito će Vam biti potrebna pomoć Sv. Vasilija Ostroškog i Sv. Petra Cetinjskog. Njihova ljubav prema Bogu i rodu, njihovo zalagnje za slobodu i narodnu i duhovnu, za slogu, mir i jedinstvo, da bude uvek pred svima nama kao uzor kako se evanđelski služi, živi i dela. Ne štedeći svoje snage, zapostavljajući i svoje zdravlje, Sv. Petar je išao zavađenim i osvetom zakrvljenim porodicama i plemenima po dvanaest i više puta jednoj strani, i toliko puta drugoj, da ih savetuje i moli, a i zapreti svojim prokletstvom, da se za svoju i opštu korist izmire i žive kao ljudi Božji i braća među sobom. Svakako da ga je na to pobuđivala evanđelska ljubav i vera da smo mi ljudi saradnici Božji, onako kako je učio i činio Sv. apostol Pavle, i kako on poručuje i nama i našem vremenu: „Jer mi smo Božiji saradnici, a vi ste Božija njiva, Božija građevina” (1 Kor. 3, 9).

Naše je, dakle, da pooremo duhovnu njivu, da sejemo i sadimo i zalivamo usev, to mi možemo i to je naša dužnost. Više od toga što treba, a što prevazilazi naše snage, da seme nikne i raste i plod donese, to će učiniti Bog, Gospodar njive i vinograda na kojima smo mi radnici. Veličina koja je Svete učinila velikim pred Bogom, a što nas danas može učiniti takvima, to je služenje Bogu i bližnjima, po reči Gospodnjoj: „Ko hoće da bude veliki među vama neka vam bude služitelj, i koji hoće među vama da bude prvi neka vam bude sluga” (Mt. 20, 26-27). Jer, ni On, Sin Božji, nije došao da Mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.

Obraćam se i svima vama vernim, braćo i sestre, da imate poverenja u svoju svetu Crkvu, da je sa ljubavlju prema vama i vašem duhovnom dobru izabrala novog mitropolita. Da imate poverenja da je on iz ljubavi prema svojoj Crkvi i svome rodu došao među vas i da će, ne štedeći svoje snage, kao što je to činio i u Eparhiji banatskoj, činiti sve na duhovno dobro sviju vas, a to znači za stvarno dobro sviju ljudi dobre volje, i onih drugih ubeđenja i drugih vera koji žive u ovim krajevima naše zemlje. Zato vas molim da ga primite sa bratskom i hrišćanskom ljubavlju, kao što priliči potomcima junačkih i svetih predaka, koji su ne samo znali izložiti u ime celog srpskog naroda šta je čojstvo i junaštvo, nego ih znali držati i vršiti sve do sada – uvek kao ljudi, nikad kao neljudi. Imajte u vidu da je u očima svega srpskog naroda Crna Gora uvek bila pojam slobode, pravde, čestitosti, čojstva i junaštva, onako kako je to nadahnuto izrazio naš najveći pesnik, Vladika Rade.

Čuvajući sve te uzvišene osobine, budimo dorasli svome vremenu i ovim teškim prilikama u našoj zemlji i celom svetu. Dosta je bilo muka i nevolja. Bilo što je bilo – sada uputiti snage da bude bolje, u jedinstvu, slozi, pokajanju i ispravljanju.

Uvodeći Vaše Visokopreosveštenstvo u tron velikih i svetih prethodnika, molimo se Gospodu i želimo Vam da idući njihovim stopama, putem koji vodi u Carstvo nebesko, zajedno sa poverenim Vam vernim narodom, dospete pred lice Gospoda Slave i da mu sa radošću i blagodarnošću možete reči: „Evo, ja i deca koju si mi dao, Gospode!” A od Njega da čujete priznanje zbog koga vredi i roditi se i umreti: „Dobro, slugo dobri i verni… uđi u radost Gospodara svoga!”

Amin.

Cetinjski manastir, 30. decembar, 1990.

(Glasnik, Službeni list SPC, Beograd, 1. januar 1991, broj 1, str. 24-25)