Na dan izbora

Piše: Jovo Pejović 

Većina ljudi u Crnoj Gori je siromašna, potlačena, eksploatisana i ponižena. Bori se za goli život. Nad tim građanima vlast sprovodi teror. U to smo se uvjerili po ko zna koji put 16. oktobra 2016. godine na dan održavanja parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.

Da ni ovi izbori nijesu bili fer i pošteni, kao i da živimo u klasičnoj policijskoj državi, jasno je i pticama na grani. Zar postoji iko u Crnoj Gori ko misli da je Đukanović na vlasti 27 godina, zato što ga narod voli i poštuje i da ima razloga za to? Koliko je fabrika ugašeno, koliko radnika ostalo bez posla, koliko mladih otišlo iz zemlje, koliko majki u crno zavijeno, koliko gladnih neće dočekati novi dan… Nego što drugo možemo očekivati od čovjeka koji ništa nije radio u životu osim bavljenja politikom?

Meni je odavno jasno da na putu smjene režima ne stoje ni Milo Đukanović ni DPS. Na tom putu stoji američka i briselska administracija čiji je Crna Gora protektorat.

Uvjeriće se građani Crne Gore jednoga dana kada se sve tajne otkriju da ovo moje upozorenje nije bez osnova. Ali, to mi i nije neka velika utjeha, kada jednom broju građana nije i neće nikada biti. To što onima koji ih savjetuje može pasti na pamet da osmisle krađu izbora graniči se sa nevjerovatnim. No, sve više sam ubijeđen da scenario za izborne krađe pišu njihovi sponzori sa strane, jer više i nije tajna da američke pudlice oličene u crnogorskim režimlijama bespogovorno izvršavaju sve zadatke.

Tako Crnu Goru troše svi, i iznutra i izvana, i održavaju mržnju i podjele do nivoa razarajuće snage. Zato, hapšenje državljana Srbije na sami dan izbora i priča o državnom udaru djeluju zastrašujuće za sve one koji se bore za slobodnu i demokratsku Crnu Goru. Njihovim partijskim bojovnicima na dan izbora je dozvoljeno sve. Da stoje ispred biračkih mjesta, da vrše uticaj na glasače, da presrijeću i plaše, da nedjeljama ne dolaze na radno mjesto jer je odbrana režima najvažniji radni zadatak, da je prisustvo skupovima DPS-a i prikupljanje potpisa podrške radna obaveza, da se kupovina ličnih karata vrši pod zaštitom države, da sve prostorije javnih ustanova partijski DPS bojovnici mogu koristiti za stranačke aktivnosti.

U kojoj to demokratskoj državi na dan izbora na ulicama ima više policajaca nego glasača? U kojoj je to državi na dan izbora zgrada parlamenta opasana metalnom ogradom? Da li je gašenje vibera i drugih komunikacionih sistema demokratski iskorak proevropske Crne Gore?

Taj takozvani demokratski svijet koji zatvara oči pred očiglednim je ustvari najveći protivnik građana Crne Gore. On stoji iza svih manipulacija. Oni od nas koji opoziciono mislimo prave mete za odstrel. Oni režimu daju zeleno svjetlo da nas hapsi bez povoda, da upadaju u naše kuće i stanove, da vrše pritisak i nasilje nad opozicionim glasačima.

Glasači opozicije izborni dan dočekuju pod nevjerovatnim pritiskom. To je dan za suze, za stres. Rezultati koje opozicija postiže uz sve kritike koje se mogu uputiti na njihovu razjedinjenost, naivnost i nesnalaženja koja se u pojedinim važnim trenucima dešavaju, imajući na umu uslove pod kojima se organizuju, graniče se sa nestvarnim. To mi uliva nadu da istinska Crna Gora nikada neće nestati. Demokratski režimi svoju veličinu pokazuju načinom na koji postupaju sa običnim ljudima. Tom malom, velikom egzistencijom i drugim problemima opterećenom čovjeku treba pružiti toplu ruku, osmijeh, saosjećanje i utjehu. To je dovoljno da mu ublažiš muku.

Sve države u svijetu imaju kontrolisane službe bezbjednosti. Samo u Crnoj Gori služba bezbjednosti kontroliše građane da ne skrenu sa utabane staze kojom korača šef režima. Takođe je poznato da sve države imaju mafiju, jedino kod nas mafija ima državu. To je proizvelo stanje u državi koje se zasniva na lažima i obmanama.

Da li će ovi jadni poslušnici iz vlasti koji decenijama lažu bestidno i nečasno, pronaći u sebi mrvu časti i dostojanstva da priznaju kako su falsifikovali izbore i režirali afere, zbog čega će se Crna Gora stidjeti, ili se već stidi? Da li će te ništavne, beslovesne idiote jednog dana stići kazna za zlodjela koja su činili Crnoj Gori i njenim građanima.

Kada znamo ko osmišlja i sprovodi izbornu krađu i ko se nalazi na najvažnijim državnim funkcijama, moramo se ozbiljno zamisliti nad sudbinom Crne Gore.

Najviše zbog armije mladih, hrabrih i časnih ljudi koje sam upoznao u ovoj kampanji, čija je budućnost u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori neizvjesna, bilo da se radi o njihovoj egzistenciji ili životima, koje je ovaj režim u svojoj borbi za očuvanje vlasti spreman oduzimati svima koji njih ne podržavaju. To se može zaključiti iz izjava visokih državnih i policijskih funkcionera koji u paničnom strahu zbog nepočinstava koja su činili i čine predosjećaju kakva ih sudbina čeka pred Bogom i pred narodom.

Izvor: Dan