Na današnji dan 1735. umro je Danilo I Petrović Njegoš

Danilo Šćepčević Njegoš rođen je 1670. na Njegušima.

Bio je cetinjski mitropolit, obnovitelj Cetinjskog manastira, začetnik borbe za oslobođenje Crne Gore od osmanlijske vlasti, osnivač crnogorske dinastije Petrović – Njegoš i bio prvi crnogorski vladar koji je obnovio veze sa ruskim carskim dvorom.

Prošao je kroz turbulentne i bitne momente, od turskog zarobljeništva preko istrage poturica u Crnoj Gori do narodnog ustanka protiv Istanbula i vrhunca na Carevom Lazu.

Mladi Danilo je bio, još kao petnaestogodišnjak svjedok bitke na Vrtijeljci 1685. godine.

Budući vladika Danilo je posvjedočio i još jedan strahoviti događaj, tešku prevaru Mlečana iz 1692. godine. Pošto su Crnogorci prethodno prihvatili povratak mletačke vlasti u njihove krajeve s ciljem borbe protiv Turaka, u čemu su pobijeđeni a Venecijanci i njihov vođa Đovani Antonije Bolica se povukli, Venecijanci su tajno minirali najveću crnogorsku svetinju i potpuno je sravnili sa zemljom.

Cetinjski manastir je bio najstariji objekat Cetinja, koga je osnovao još srednjovjekovni velikan Ivan Crnojević 1484. godine, a i za sam poraz i crnogorsko stradanje okrivljeni su Mlečići. Uništavanje crnogorskog nacionalnog i vjerskog simbola, mjesto gdje su se okupljali ne samo Crnogorci, već i Brđani, pa 1680 čak i Primorci koji su bili podrijeđeni sasvim drugoj državi; svetinje koja je prethodno bila pretvorena u mletačnu kasarnu i centar njihovih guvernadura za Crnu Goru, je imalo za cilj prevaru primirja s Turcima i eliminaciju glavne prepreke u prodoru rimokatoličke vjere na crnogorske prostore, programom koji je ustanovljen još 1638. godine od strane Kongregacije za propagandu vjere u Rimu. Ovo je otvorilo put nepovjerenju ne samo muslimanima, već i katolicima, i otjeralo budućeg vladiku Danila u stopostotnu učvršćenost u isključivo pravoslavnoj vjeri.

Danilo Šćepčević se još kao mladić zamonašio i otišao vrlo rano od svoje kuće na učenje putem Svetog Save u monaškom miru.

Danilo Šćepčević, novi izabranik Patrijarha srpskoga, je kao dvadesetsedmogodišnjak izabran 1697. godine za novog vjerskog poglavara srpske pravoslavne Cetinjske mitropolije, što je bio bitna prekretnica u srpskoj nacionalnoj istoriji i jedan od nekoliko bitnih događaja ovih krajeva koji su označili turbulentni period velikoga Bečkoga rata u jeku sukoba između Osmanlija i Venecijanaca.

Vladika Danilo je izgradio vrlo blizak odnos sa patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem.

Danilo Šćepčević Njegoš je osnovao dinastiju Petrović – Njegoša, koja je Crnom Gorom upravljala više od dva vijeka i dala podstrek cjelokupnom organizovanju i nacionalnoj borbi srpskoga naroda koji je živio pod Turcima i koja je uspjela u skoro nemogućoj misiji izgradnje, podizanja i razvijanja samostalne crnogorske državnosti.

Njegov znatno kasniji naslednik, vladika pjesnik duha Petar II Petrović Njegoš, je opjevao vladiku Danila – „sirak tužni bez nigđe nikoga“, u svom vrhunskom djelu „Gorski vijenac“, koji predstavlja vrhunac srpske književnosti i danas.