Na Miholjskoj Prevlaci obilježena 20-ta godišnjica bombardovanja: NATO agresija ne smije se otćutati (VIDEO)

Svetom liturgijom, pomenom žrtvama NATO bombardovanja, polaganjem vijenaca na grobove poginulih pripadnika Vojske Jugoslavije i MUP na groblju Brdišta, simboličnim puštanjem 20 bijelih golubova u nebo i 20 bijelih ruža u more, na Miholjskoj Prevlaci obilježena je dvadeseta godišnjica NATO agresije na SRJ.

Veoma posjećenom događaju koji su organizovali Miholjski zbor, Bratstvo pravoslavne omladine Crne Gore, Besmrtni puk Crne Gore i Veterani 63. padobranske brigade prisustvovali su predsjednik opštine Budva Marko Bato Carević, potpredsjednik opštine Herceg Novi Miloš Konjević, predsjednica SO Kotor Dragica Perović, konzul Republike Srbije Zoran Dojčinović, predstavnik ruske ambasade Sergej Fedoerenko, predstavnici Balkanske kozačke vojske iz Crne Gore, arhijerejski namjesnik bokokotorski Momčilo Krivokapić i sveštenici iz Boke, kao i brojni ratni veterani. U pirustvu porodica Marka Avramovića, poginulog pripadnika 63.padobranske brigade i Dragana Bjelanovića poginulog pripadnika MUP Srbije, uz postrojene pripadnike Kozačke vojske i ratnih veterana, vijence na njihove grobove položile su delegacije Ambasade Rusije i Generalnog konzulata Srbije, OBNOR-a i Miholjskog zbora.

U bogatom umjetničkom programu nastupili su glumac Ivan Vučković, mali recitatori Gavrilo Kandić, Nikola Đurić, Anđela Tomašević i pravoslavni horovi Sveti Evstatije Prevlački iz Budve i Sveti Sava iz Herceg Novog.

Na skupu na Miholjskoj Prevlaci pročitano je pismo Sergeja Baburina, predsjednika Međunarodnog slovenskog savjeta i zamjenika predsjednika Državne dume Rusije koji je poručio da se „dvadeseta godišnjica nekažnjene, zločinačke agresije NATO saveza na Saveznu Republiku Jugoslaviju ne smije ispratiti šutnjom“.

„Godine 1999, ujedinivši se u bezdušnosti i sramoti Zapad je, napadajući Jugoslaviju, pokušao da nanese razorne udare po Međunarodnom pravu, Humanitarnom pravu zakonima i običajima rata. Agresija je odnijela živote Srba i Crnogoraca, doprinijela uništenju privrede i vaše zajedničke države.  A prva glava pala je 24. mart 1999. baš na teritoriji Crne Gore! Ne smijemo zaboraviti stradale tokom agresije, posebno ubijenu djecu! Ne smijemo oprostiti kriminalcima, koji se ni ne kaju za učinjena zlodjela! A oni se nisu pokajali! Takvo „opraštanje“ samo će dovesti do umnožavanja zla. NATO, zamišljen da štiti Evropu, postao je oruđe zla! Crnogorskom narodu želim mir i prosperitet. Ne bih želio nikada da vidim kako crnogorski mladići, u NATO uniformama, siju smrt i nesreću drugim narodima. Nemojte sebi dozvoliti da učestvujete u trijumfu zla, koji predvodi NATO pakt. Krajnje je vrijeme da shvatimo poruke i lekcije iz 1999-te. Ruski narod vas smatra za braću po krvi i po vjeri, i iskreno se nadamo da ćete uspjeti da nadvladate demonska iskušenja. Mi nikada nećemo zaboraviti da ste vi kao i 1941, i one zlokobne 1999. primili prvu udar namijen Rusiji. Prije 78 godina okupacija Jugoslavije odložila je napad na SSSR i omela planove Hitlerovih stratega da se do jeseni osvoji  Moskva, a 1999. dobili smo vrijeme da se konsolidujemo i pod rukovodstvom predsjednika Putina spriječimo raspad naše države koji su uveliko razrađivali NATO stratezi“, poručio je Baburni u svom pismu.

Skupu se obratio i Tomislav Račić jedan od proslavljenih veterana sa Košara.

„Govorim u ime boraca koji su stali u odbranu otadžbine, u ime svih onih koji nijesu danas sa nama, koji su se ugradili u slobodu i ostali u vrletima Košara, Paštrika i svih ostalih mesta širom tadašnje SRJ. Pomenuo bih svoju braću koja su ostala da obeleže graničnu teritoriju naše zemlje. Bilo je tu svih nas iz bivše Jugoslavije, Crnogoraca, Muslimana, Srba, Hrvata, Mađara, Goranaca, ali tamo smo svi bili braća i svi smo bili jedno – branitelji naše zemlje. Navešću samo neke od njih – Predrag Leovac, Ivan Vasojević, Saša Vasiljević, Staricić Oliver, Tibor Cerna, Krunoslav Ivanković, Tešović Vukoman, Izet Čolaković, Branislav Negić, Vladimir Radojičić. Od marta 1998. do juna 1999. godine za odbranu otadžbine ukupno je život dalo 1.002 pripadnika Vojske, policije i ostalih snaga bezbednosti. No Košarama je poginulo 108 vojnika“, rekao je Račić, široj javnosti poznatiji pod ratnim imenom „Vodnik Plamen“.

Gojko Raičević, predsjednik mirovnog pokreta „Ne u rat – ne u NATO“ i urednik portala IN4S rekao je da je najveća vojna alijansa koju svijet pamti uspjela u godinama nakon rata ono što vojnički nije mogla.

„I pored činjenice, prema procjeni Vlade Srbije, da je  u bombardovanju poginulo najmanje 2.500 ljudi, a ranjeno je i povrijeđeno više od 12.500 osoba i napravljena ogromna sredstva NATO nas nije pokorio u ratu. Uspio je to u miru zahvaljujući svom provjerenom crnogorskom kadru čije ime neću izgovoriti ispred vas i ove svetinje. Na žalost,  istina je, uvjek smo u našem narodu imali špijune, kalauze, vjerolomnike, izdajnike, ali naša istorija ne pamti da je prvi čovjek države crtao mete na glavama sopstvenih građana u glavnom štabu neprijatelja.

Zbog toga i zbog činjenice da je zarad svog opstanka i zbog zaštite svog prljavog kapitala  sve nas uveo u taj zločinački savez, ovaj poslednji rat ima posebno gorak ukus. Ne možemo pomenuti sve žrtve koje su stradale zbog njega i njegovih gospodara. Na čitavu zajedničku državu su bacane kasetne bombe, zabranjene ženevskom konvencijom, bacane su uranijumske bombe čime je trajno zagađen životni prostor. Eksperimentisali sa nama i našoj djeci novim sredstvima ubijanja. Veliko stradanje se produžuje i dan-danas, i dvadeset godina nakon što su ubili Milicu Rakić, evo čujemo da je i njena majka teško oboljela od karcinoma. Ovi dani sjećanja, svaki od njih 78, su dani kad se sjećamo naših nedužno stradalih, kad se sjećamo i ubica  i njihovih pomagača“, rekao je Raičević.

Sveštenik Miajlo Backović, predsjednik Bratstva pravoslavne omladine Crne Gore i veteran 63. padobranske brigade čije je udruženje bilo jedan od organizatora skupa na Miholjskoj Prevlaci, istakao je da o bombardovanju Srbije i Crne Gore 1999. godine postoje dvije istine. „Danas ispred sebe imamo dvije slike, dvije predstave o istini, dvadeset godina preispitivanja, poricanja. Dvije slike, pamćenje i nametnuti zaborav. Ova druga šarena, filmski bajkovita-Holivud. A prva puna bola-neprebola, smrti koja se nastasvlja-dječice-malih anđela. Na današnji dan prije 20 godina u 19.45, krstarećim raketama i avijacijom, holivudski „Milosrdni anđeo“ uzeo je četkicu i umočio u krv naše djece i 78 dana slikao svoju sliku i sliku svih onih 19 zemalja krvožedne Alijanske, sliku „hrišćanske Evrope“ sa kraja 20. vijeka“, rekao je Backović.