Na nebu Ranko svetinje brani
Dođođe hladni, olujni dani.
Kamenu studen. Ptici na grani.
Dođođe hladni, olujni dani.
Kamenu studen. Ptici na grani.
Ne fali soli vidu i rani.
Čuj nas, Pjesniče, i zbog nas bani,
zamahni perom, pred zebnju stani.
Na nebu, Ranko, svetinje brani.
Sad ti je lako. Sad imaš mobu.
Objavi vojnu strašnome dobu!
Troglavu alu, viteže, rani.
S Lovćena, Ranko, svetinje brani!
Jer jezik srpski tvoja je kama.
Priskoči, snago, blago nama…
A ćirilica plam tvoga štita,
zamahni, ne daj! Ako ko pita:
Ko li je onaj voj odabrani?
Viknuću glasno: Svetinje brani
Jovović Ranko, naš brat i pjesnik!
Pobjede časne svjedok i vjesnik!
Ne mrzni, suzo. Ćuti. I kani!
Na nebu Ranko svetinje brani.
Milica Bakrač
Neka se odmori.Pocivao u miru.
Nadahnuto i liljepo!
Žena mlada, ama soko sivi…“