Na vječnoj straži nad Crnom Gorom, Kosmetom i Srpstvom

Udruženje književnika Srbije (UKS), u svom sjedištu, u Francuskoj 7, u Beogradu, priredilo je promociju knjige „Zvjezdozorje“, autora Svetozara Đurišića, pjesnika iz Virpazara.

Prof. dr Dara Vučinić, akademik SANU, i sama pjesnik, kazala je da je zahvaljujući originalnoj poeziji ovog stvaraoca, posebno u njegovom prethodnom ostvarenju – „Odbljesci lovćenskog plamena“, pronašla novu sliku o Kosmetu koje se nije iselilo i nestalo, već, kako je rekla, preselilo i nastanilo u duše pjesnika, „u kojima će vječno da živi i bude biljeg onoga carstva nebeskog, čijim je krstom svo Srpstvo obasjano, da vječno zrači zubljom slobode,ljubavi i vjere u Otačestvo“.

Sa slavne katedre srpskih književnih velikana oglasio se pjesmom, kako je i red, i sam Svetozar Đurišić iz Kule Đurišića, sa obala Skadarskog Jezera, kako ga je najavio voditelj večeri i domaćin, sekretar UKS, Miljurko Vukadinović, pjesnik, prevodilac poezije, kulturni javni radnik.

„Istinska je čast je objaviti knjigu pjesnika, čija je poezija prožeta i nadahnuta duhom Njegoša i Marka Miljanova, neobičnog naziva „Zvjezdozorje“ i zrači ljepotom stihova, koji potpuno liče na autora, a objavljuje je upravo UKS i, evo, promoviše večeras,“ kazao je Vukadinović.

Svetozar Đurišić je zarom svoga pjesništva uzdigao duh prisutnih i pažljivih poklonika književne tribine, tako da su minuti preseljavani u sate uznesenja, a medijator Vukadinović je, najavljujući ostale promotere Đurišićeve poezije, citirao lirske bravure usamljenika iz Virpazara, pa su aplauzi dopunjavali nemoć riječi.

Pjesnik Aćim Višnjić je naglasio da je Đurišić jednako moćan u svom lirskom iskazu kao u njegoševskoj patriotskoj liri, „što nije iznenađujuće, jer Kula Đurišića ponovo potvrđuje svoju vječnu stražu nad Crnom Gorom i Srpstvom, a taj momenat on lirizuje kroz svoj usamljeni doživljaj poslednjeg žitelja Kule Đurišića,u kojoj je rođen i vječno nastanjen.“

Višnjić je rekao i to da je „Đurišićev drugi zavičaj Tišina, nebo i vječnost, te da iz tih tišina izranja drugo i pravo ime za njegovu knjigu ‘Zvjezdozorje’, kao zvjezdozarje, a taj zar je u njegovom imenu, koji zari univerzalnim suštinama božanskog na zemlji i nebu i da je taj plam odnjihao pjesnika subjektivnog, kolektivnog i univerzalnog glasja,koji se prepliću trojstvom zračenja, zarenja i zvjezdozorenja…“

Svijet je dualan, i po Andrićevom proslovljenju: „Šta sanjam a šta mi se događa“, a tu Đurišić ukršta kosmičko i zemaljsko: „Od iskona po nebu se rascvjetava zvjezdozorje, A po mojoj tavnoj duši sve hridine i mramorje“. Đurišić nedvosmisleno sažima nebesko i zemaljsko, Crnu Goru i kosmički beskraj, sa vrhova svoje Kule…

Najavljen kao planetarni pjesnik, Ranko Radović iz Toronta, „a sa gora Crnogorja i moračkih tajnovitih dubina“, u maniru velikana pjesničkog zračenja, lakonski je zaključio da: „Svetozar Đurišić je pjesnik! I nema mu spasa!“

Svetozar Đurišić je rođen 1949. godine u Zabesu kod Virpazara. Objavio je tri knjige poezije: “Tragom kristala” 1989. godine, “Odbljesci lovćenskog plamena” 2013. i “Zvjezdozorje”, koju izdaje UKS.

Među čitalačkom publikom i kritičkom javnošću s naročitom pažnjom je primljena i komentarisana knjiga “Odbljesci lovćenskog plamena”, posvećena srpskoj heroini iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata – Milunki Savić.

Učesnik je brojnih festivala poezije. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Njegova već kultna pjesma „Oda vinu“ prevedena je na švedski jezik. Zastupljen je u mnogim zbornicima i časopisima za kulturu. Živi i stvara u zavičaju. Odnedavno je penzioner.