IN4S

IN4S portal

Najstariji sačuvan srpski bukvar – Bukvar iz manastira Savina

Većini je poznato da je prvi bukvar sastavio Vuk Karadžić ali nisu u pravu. Šta ako vam kažem da postoji srpski bukvar koji je mnogo stariji? Ovaj bukvar je štampan 1592. godine, tačno 235 godina pre Vuka Karadžića.

bukvar

Piše: Miloš Stanić

Većini je poznato da je prvi bukvar sastavio Vuk Karadžić ali nisu u pravu. Šta ako vam kažem da postoji srpski bukvar koji je mnogo stariji? Ovaj bukvar je štampan 1592. godine, tačno 235 godina pre Vuka Karadžića.

Malo je poznato da su istoričari pronašli zapise da je prvi poznati srpski bukvar štampan 1592. godine u Veneciji u štampariji Đulijana Rampacotija. Ovaj posao je obavljen trudom dečanskog monaha Save baš u vreme spaljivanja moštiju Svetog Save i ustanka u Hercegovini protiv Turaka.

Prvi bukvar se sastojao od svega dva do četiri lista. Mađutim, najstariji primerak pravog bukvara je čuvan vekovima u manastiru Savina kod Herceg Novog sve dok ga nije primetio istoričar dr. Goran Ž. Komar i ukazao na njegovu važnost. Knjiga je štampana u Rusiji 1694. Postojanje ove knjige dokaz je nastojanja o kulturnom i prosvetnom uzdizanju naroda u okviru naše pravoslavne crkve.

Udruženje ”Ćirilica” iz Trebinja je uradilo sjajnu stvar. Oni su 2016. godine uz blagoslov arhiepiskopa Amfilohija Radovića uradili reprint ove knjige u tiražu od samo 1000 primeraka. Moram reći da ljudi iz Republike Srpske iz godine u godinu dokazuju da su prava srpska Sparta. Neverovatno zvuči ali ova knjiga nije dostupna u Beogradu i ovom prilikom želim da se zahvalim gospodinu Iliji Runjevcu koji mi je poklonio primerak ove knjige i doneo mi je iz Trebinja.

Savinski bukvar ima 41. stranicu i preko 400 slika. Interesantno je da se u predgovoru kaže da ova knjiga služi podučavanju ne samo dečaka i muškaraca kako je to bilo uobičajno u to vreme, već i devojčica i žena. Zatim na samom početku tu je gravura Isusa okruženog učenicima koji mu donose papiruse na kojima stoje imena raznih naučnih disciplina – teologija, filozofija, retorika, astronomija, gramatika i geometrija. Ovo jasno ukazuje na blagoslov crkve na svakoga ko izučava nauke. Poznato je recimo da je Petar Petrović Njegoš je učio upravo iz ovog bukvara.

Danas se na manastire pogrešno gleda kao na isključivo verske objekte, iako mnoge činjenice govore u prilog tome da su manastiri pravoslavne crkve vekovima bila vrsta civilne uprave, seoske zadruge, bolnice, biblioteke, riznice i škole. Istina je potpuno suprotna od popularnog mišljenja da je crkva bila neprijatelj nauke. Tezu o crkvi kao neprijatelju nauke su kroz obrazovni sistem plasirali komunisti nakon 2. sv. rata kako bi umanjili značaj crkve.

Primjer strane Savinskog bukvara za slovo D

U Savinskom bukvaru svako slovo ima svoju stranu i prvo je prikazano ilustracijom čoveka. Zatim su tu primeri različitih načina štampe i rukopisanja tog slova. Na kraju je to slovo napisano latinskim i grčkim slovima. U srednjem delu strane zatim su date slike pojmova koje počinju na to slovo i na kraju se nalazi deset stihova koji sadrže slovo i naravno molitva koji sadrži to slovo. Jako je slično modernom bukvaru.

Bukvar koji se nalazi u manastiru Savina a čiji reprint je ovde urađen je izdanje koje je štampano u Rusiji. Njegov tvorac je Karion Stomin, monah moskovskog Čudovog manastira. Karion je bio čuven naučnik svoga vremena, pisac, prevodilac, predavao je grčki i latinski jezik. On je bio i dvorski pesnik i učitelj carske porodice uključujući mladog Petra Velikog.

Sastavio je ruski ”Bukvar u slikama”, knjigu koju je rukom radio nekoliko godina i koja je bila bogato ukrašena slikama sa pozlatom i bojama.  Prvi primerak te knjige poklonio je majci Petra Velikoga, carici Nataliji Kirilovnoj.

Kasnije je počinje rad na Bukvaru ali zbog velikog broja ilustracija posao je tekao sporo. Imao je genijalnu ideju za to vreme, a to je da se putem slika životinja, biljaka i predmeta olakša učenje slova. Za izradu velikog broja gravura angažovao je najpoznatijeg gravera toga vremena Leontija Bunina. Knjiga je 1692. godine štampana u 106. primeraka od kojih danas postoji sačuvano samo oko 20 komada, od kojih i jedan primerak u manastiru Savina.

Savinski bukvar slovo Ž

Ovaj bukvar je svedok velikog uticaja carske Rusije na obrazovanje i očuvanje našeg identiteta u jednom istorijski presudnom trenutku. Da je kojim slučajem ostao ovaj bukvar, danas bi bez većih problema mogli da čitamo stare Ruske, Rumunske i Bugarske knjige. Vukove reforme su nas odaljile od staroslovenskog jezika, ali sa druge strane smo dobili savršeno pismo sastavljeno oko krilatice ”piši kao što govoriš”.

Ovako važan primerak naše kulture bi trebao biti dostupan u Srbiji. Lepo bi bilo adaptirati ovu knjigu sa staroslovenskog na srpski, osvežiti ilustracije u fotošopu, štampati u koloru u većem broju primeraka i učiniti ga dostupnim u Srbiji. Recimo mogao bi biti jedan od udžbenika veronauke za osnovnu školu.

Izvor: Životne priče i monasi Šaolina

Nije crnogorski ako nije srpski; ilustracija: IN4S

Pročitajte JOŠ:

IN4S poklanja čitaocima: Justin Ćelijski – Svetosavlje kao filosofija života

Podjelite tekst putem:

13 thoughts on “Najstariji sačuvan srpski bukvar – Bukvar iz manastira Savina

  1. Prevesti „srpski“ bukvar sa staroslovenskom na srpski? Genijalno. Ja sam mislio da je srpski jezik najstariji na svijetu

  2. A da je ovaj bukvar kojim slucajem u Ameriku, odmah bi se organizovala turisticka putovanj za Njujork ili tamo gdje bi se nalazio,i pricale price samo takve kako Amerika stiti nasu kulturu,a tur operatori zaradjivali pare,tako bi bilo,ovako Savina a dje je to…?Velika vecina i u Crnoj Gori ne zna za Savinu,vjerovatno da znaju za Porto Monterngro i koju kockarnicu ako je ima u Novi ili na Toploj.

  3. Nekad stvarno se upetljam u te vaše misli i iluzije čisto radi toga da ljudski razumem i shvatim i naravno to je sizifov posao. Jednostavno to dijagnoza. Ime Srpsko u raznim formama u hiljadama dokumenata je zapisano eto već egzaktno 1500 godina počevši od Franaka preko Romejaca Vatikana Španaca Rusa Nemaca Madjara itd kao skoro kod nijednog naroda u okruženju osim Grka i Madjara evetalno. U tom prefiksu Srpski prostor izmedju Neretve i Drima zauzima pijedestal pominjanja prefiksa Srpski. Naučno istorigrafski vrlo vrlo prosta stvar tako što bi jedan Srpski i Jugoslovenski autor iz Novog Sada rekao džaba vam novci moji sinovci u ovom slučaju novci džaba vam svi pokušaju ćutanja lažiranja flasifikovanja terorisanja istina na kraju uvek pobedi.

    22
    1
  4. DA@ tvoji svecenici su imali svoje latinske, ali jedan dugi period i slovenske cirilicne knjige iz kojih su ucili i nikada se pravoslavci nijesu mjesali u to kakve su to i cije knjige. A za tvoju informaciju podsjeticu te da su na teritorijama sadasnje Crne Gore i sire vazda pa sve do komunisticke diktature 1945 zivjeli Srbi koji su govorili srpskim jezikom i dicili se svojpm slavnom srpskom istorijom. A sto je spletom istorijskih okolnosti na jednom djelu srpskih teritorija formirana Crna Gora na drugim Srbija a na ostalima kao u sadasnjoj hercegovini nije formirana srpska drzava na to su uticali mnogi isrorijski ekonomski politicki i medjunarodni faktori. A sto se Crne Gore tice da je ona vazda bila od svoga formiranja srpska zemlja, za ovo postoje hiljade i hiljade sacuvanih originalnih dokumenata, cak i iz vremena kada Crna Gora pod tim imenom nije ni postojala. Zapravo nijesi bio jasan sta si zelio postici i dokazati svojim komentarom pa je tesko replicirati ti ili eventualno te negirati. U svakom slucaju nije na odmet cuti razlicita misljenja pa i sadasnjih rimokatolika.

    22
    1
  5. zatiranje i nemar oko naših istorijiskih dokumenata i ostalih artefekata je deo okupatorkog plana koji naša elita radi dosto dobro.
    Nije slučajno da se u škole guraju karleuša, ceca i ekv, a izbacuju Desanka i Desnica. Po istom principu u našim školama se uči o engleskoj magna karti od na jednom listu, ali Zakonopravilo Sv Save iz istog perioda koje se sastoji od par stotina strana niko ni ne zna da postoje. Da ne pominjem srpske spise sa Sinaja 3/4 vek. Dušanov Zakonik bi trebao da bude osnov našeg prava, a ne latinsko pravo.
    Ogroman broj naših dokumenata je rasut po svetu i nijednu instituciju na čelu sa državom nije briga da ih otkupi. Za to vreme latinki zombiji a la danu samo štancuju laži, ne toliko da ih danas neko prihvati, nego da neka sledeća generacija to „otkrije“ i prihavti kao istinu.
    Rešenje je da svi SRbi treba da uplaćuju po 1e/mes u neki fond srpske baštine i da se od tih para krene u vraćanje naše kulturne baštine rasute po svetu. To je najeftiniji način da spasemo sebe i potomke

    25
    1
  6. Da li je ikada iko razmišljao o tome da se u školi uči taj staro Srpski ili staro Slovenski kao zaseban predmet ili u sastavu Srpskog jezika!

    28
    2
    1. naša „elita“ ne, ali narod, onaj osvešćeni deo koji aktuelnu bečko-berlinsku istorijsku školu smatra spletom planski nametnutih laži

      tu su problem zapadnjaci, okupatori naše svesti, teritorije i imovine, koji zahvaljujući nametnutim zabludama, lažima i budalaštinama drže nas poslušne, lake za izrabljivanje

      19
      1
  7. Legendo tada nije ni postojala pod imenom Crna Gora tako da komentar upravo stoji na mjestu stim što si zamjenio teze, kada kažemo NE DAMO SVETINJE to se odnosi i na ovaj bukvar

    35
    1
  8. Ovo je najstariji slovenski ili ruski bukvar. Knjiga je objavljena još 2016. Bila je nerazumljiva običnom svijetu, jer je običan svijet govorio naškijem ili slovinskijem jezikom. Uglavnom su iz njega učili budući svećenici, tako da je Vuk imao razloga da izmisli azbuku koja odgovara jeziku narodnom. Sa žalom koji nosite na duši zbog toga što ne pričamo ili čitamo tim jezikom, otvarati stare rasprave koje je Vuk imao sa Lukijanom Mušickim i pokušavate ih transponovati na današnju političku situaciju u Crnoj Gori. Čitajući in4S, nema šanse da uhvatite osnovnu poruku glasila u promovisanju srpske kulture. Nekad je ona srpska, nekad ruska, nekad slovenska, nekad grčka, a nikad crnogorska. Dalje nekad je pravoslavna, nekad svetosavska, nekad grkokatolička, a nekad rimokatolička. Prosto nemate svoju ideju vodilju za narod na koji želite uticati u CG.

    6
    50

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *