IN4S

IN4S portal

Najveće etničko čišćenje posle II svjetskog rata: Godišnjica zločinačke „Oluje“ i genocida u Krajini

1 min read
Danas se navršavaju 24 godine od početka zločinačke hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“ u kojoj je poginulo i nestalo 1 853 Srba, a sa vjekovnih ognjišta protjerano najmanje 220 000 stanovnika nekadašnje Republike Srpske Krajine.
Oluje

Genocid nad Srbima i protjerivanje sa vjekovnih ognjišta

Danas se navršavaju 24 godine od početka zločinačke hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“ u kojoj je poginulo i nestalo 1 853 Srba, a sa vjekovnih ognjišta protjerano najmanje 220 000 stanovnika nekadašnje Republike Srpske Krajine.

U hrvatskoj-vojno policijskoj akciji “Oluja” avgusta 1995. koja je započela 4. avgusta masivnom operacijom oružanih snaga Republike Hrvatske, uz podršku NATO, kao i jedinica Hrvatskog vijeća odbrane i Armije BiH, izvršena je agresija na prostoru Republike Srpske Krajine, odnosno sjever Dalmacije, Liku, Kordun i Baniju.

Do agresije je došlo uprkos činjenicama da se ta oblast nalazila pod zaštitom UN-a, kao sektori “Jug” i “Sjever”, kao i da su predstavnici Republike Srpske Krajine u Ženevi i Beogradu prihvatili predlog međunarodne zajednice o mirnom razrešenju.

Među žrtvama se nalazi 544 žena, od kojih su oko četiri petine bile osobe starije od 60 godina.

Odluka o početku akcije “Oluja” je na predlog tadašnjeg komandanta sektora Jug hrvatskog generala Ante Gotovine, donijeta na Brionima 31. jula 1995.

Na tom sastanku u Titovoj vili na Brionima, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman je jasno definisao cilj operacije poručivši da treba nanijeti “takve udarce Srbima da praktično nestanu s ovih prostora”.

U prvostepenoj presudi haškog Tribunala, aprila 2011. bilo je ocijenjeno da je “Oluja” bila udruženi zločinački poduhvat, na čelu s tadašnjim predsjednikom Tuđmanom, čiji je “cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva i naseljavanje tog područja Hrvatima”.

Surovi zločinački poduhvat

Tribunal je drugostepenu presudu donio 17. novembra 2012. i njome oslobodio krivice hrvatske generale Gotovinu i Mladena Markača.

Dželati na slobodi

Oni su oslobođeni krivice za progon srpskog stanovništva iz Kninske krajine 1995, čime je poništena prvostepena presuda kojom je Gotovina bio osuđen na 24 godine, a Markač na 18 godina zatvora. Žalbeno vijeće je oslobodilo optužene po svim tačkama optužbe, mada nijesu negirani zločini utvrđeni u prvostepenoj presudi.

Tokom ratova devedesetih na području Hrvatske, odnosno nekadašnje RSK isključivo akcija “Oluja” može da se potpuno odredi kao genocid po definiciji iz Konvencije UN-a o sprječavanju i kažnjavanju genocida.

U zločinačkoj operaciji „Oluja” učestvovalo je 138.500 pripadnika hrvatske vojske, MUP-a i Hrvatskog vijeća obrane. Tim snagama su se, prema hrvatskim izvorima, suprotstavile srpske snage od oko 31.000 vojnika.

Vojna akcija „Oluja” ubraja se u jedno od najsurovijih etničkih čišćenja na području bivše SFRJ.

Portparol Stejt departmenta Ričard Baučer izjavio je 2002. da su SAD imale određena saznanja da su pripreme za akciju „Oluja” u toku, ali da nijesu bile „umiješane u planiranje ili izvođenje te operacije”. To je ponovio i bivši američki ambasador u Zagrebu Piter Galbrajt na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu.

Kolona srpskih izbjeglica iz Hrvatske

U maju 2007. Galbrajt je u intervjuu hrvatskoj televiziji rekao da vjeruje da su hrvatske vlasti bile umiješane u zločine.

„Niko ne može poreći da su se zločini nakon ‘Oluje’ dogodili, uključujući i korake čiji je cilj bio sprečavanje povratka Srba”, rekao je Galbrajt.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović „Oluju“ naziva blistavom pobjedom hrvatske vojske, a nizom manifestacija i koncertima biće obilježena proslava zločina nad Srbima. Prošle godine, sramnoj proslavi je prisustvovao oficir Vojske Crne Gore Ivan Mašulović, a kako je najavljeno iz Vlade Montenegra, tako će biti i ove godine.

Podjelite tekst putem:

38 thoughts on “Najveće etničko čišćenje posle II svjetskog rata: Godišnjica zločinačke „Oluje“ i genocida u Krajini

  1. Poslednjem komunistickom diktatoru u Evropi je kraj! Sa njim ce nestati i sva djeca i unucad komunisticke bagre..

  2. krenuli su titogorci putem pokatolicenih srba iz hercegovine. u CG, dje su samo zivjeli srbi i mali broj albanaca, danas imamo i „crvenih hrvata“ tamo dje ih nikad nije bilo. gnijezdo im je nekad radikalno srpsko cetinje.

  3. Gotovo svi gradovi u Krajinama su većinski bili hrvatski. Istjerivanje Hrvata je prema tom bilo još veće etničko čišćenje. Oslobodite se logike plemena iz prašume. Po vama kada vi njih protjerate to je u redu. A kada oni vas to već nije u redu.
    Zašto mi ne objavljujete komentare. Je li to srpsko shvatanje slobode govora?

    2
    1
    1. Troleru, mani nas ustaskih lazi.Teritorija RSK je vijekovima bila vecinski srpska a da Srbi nisu dozivili genocid i pokolje u oba svjetska rata i da ih nije zahvatilo unijacenje i katolicenje, bila bi 100% srpska. To zna i najsmrdljiviji ustasa, pa bi trebala znati i njegova dukljanska kopija poput tebe.

      2
      2
    2. Ne bih rekao da su svi gradovi u Krajini bili većinski hrvatski.Bitno je reći da niko nije protjerivao Hrvate, već su oni ili sami otišli ili ih je JNA evakuisala na hrvatsku teritoriju u skladu sa dogovorom sa hrvatskim vlastima.

  4. Diplomatija je nauka
    Srpski narod je doziveo genocidne gubitke u Hrvatskoj za vreme II sv. rata i pola veka kasnije.
    Slicne gubitke , u Hrvatskoj je imao i italijanski narod.Na kraju II sv. rata , iz Hrvatske je isterano oko 250 000 ljudi a u jamama je baceno oko 2 500 Italijana.
    Ta tragicna cinjenica , od strane nasih politicara i diplomatije , NIJE iskoriscena da bi se argumentovala genocidnost Hrvata .
    Ta cinjenica je i jak argument da se opovrgne glavna hrvatska floskula o navodnoj srpskoj agresiji .
    Italija na najvisem drzavnom nivou obelezava tu tragediju 10. Februara.Italija je propustila istorisku priliku da uslovi priznanje nezavisnosti Hrvatske , pristankom na restituciju i nadoknadu za svoje gradjane proterane i ubijene u toj genocidnoj drzavi.

    2
    1
  5. Hm, treba ovo posmatrati na drugi način. Ovo je bilo srpsko bjekstvo iz „egipatskog/hrvatskog ropstva“. Najgora osveta Hrvatima. Sad su ti krajevi pusti. Bog vraća odlaskom hrvatske mladeži u emigraciju. Stižu ih sopstveni grijesi jer niko na tuđoj nevolji nije sreću savio. Još dvadesetak godina i preklinjaće da se Srbi tamo vrate. Bolje i oni nego da im pustu Slavoniju i Dalmaciju kolonizuju Sirijci i Avganistanci

    1
    2
    1. Ako Krajina ne može biti srpska, vala moći će biti muslimanska. Samo im tovariti Arape preko granice, stotine, hiljade, milione. Hajte lepi, tu smo da vam pomognemo da se konačno skućite a lepa njihova je idealna za to.

  6. Slava palim Krajiskim junacima, palim civilima,cast I postovanje namucenim ponosnim,Licanima,Dalmatincima,Banijcima,Kordunasima. Tuzan dan, tuzniji sto je ta sirotinaja I ti pravi Srbi su ostavljeni,I opet su se izdigli,popravili krvnu Sliku Srbije ,narocito pokrajine Vojvodine. Ponosan narod. Dok smo zivi svi mi Srbi patriote trebamo ,imati u glavi I stalno ponavljati kao mudri Jevreji. Do godine u Kninu I Vukovaru. Vratice Srpske generacije ,za svo zlo sto ste nasoj nejaci uradili. Stid bilo potomke onoga ko u ime Crne Gore ide danas u Knin uz ustaski barjak. Kako radili tako vam se vratilio

    2
    2
  7. U ratu kukavice, u klanju nejakih i nezaštićenih prvi. I tako kroz cijelu njihovu bijednu istoriju.

    2
    2
    1. Bidući zetovi i snaje nacionalnih Crnogoraca.Za dvije generacije dvorišta crnogorskih gradova će da odjekuju od đetinje cike Franja,Paula,Stipeta,Jura …

      Manji potok u veći uvire,kod uvora svoje ime gubi…

          1. Ne ,ja sam Srbin koga sve rane moga roda bole.Čitaj malo Šantića bravu crnogorski.

          2. Tužno i jadno je zarađivati hljeb na način kako ti to radiš, špijunčino. Stidi se gu.ice kad obraza nemaš.

  8. Kao što reče vojvoda Đujić – „Hrvati su crna vojska Vatikana,a ni sami ne znaju šta su. U ime krimo-katoličke vere i sa blagoslovom Vatikana kroz istoriju su klali,silovali,palili i vršili najmonstruoznije zločine nad ženom, decom i starcima koje ljudski um ne može ni zamisliti.Iza Hrvata i svih njihovih nedela stoji Vatikan.“

    Julija fon Vikeda u romanu „Herceg Valenstajn u Meklenburgu”, piše: da su „neobuzdano surovi i gramzivi, te da su uzivali glas, i to ne bez opravdanja, kao najneposteniji pljackasi i najsvirepiji mucitelji seoskog stanovnistva u cijeloj carskoj vojsci.”
    U XVIII v. Hrvati su kao austrijski vojnici ratovali u sleskim ratovima, a po zločinima su se posebno proculi panduri hrvatskog barona Franje Trenka. „Njihova nedjela bila su takva, da su svuda gdje su se pojavili prouzrokovali strah i trepet. Narod je svuda bjezao i sklanjao se gdje god bi se oni pojavili.”
    Profesor Jozef Stare je 1882.g. pisao: „U austrijskim nasljednim ratovima, pored redovnih trupa, naročito se isticao baron Franc Trenk, sa svojim slavonskim dobrovoljackim ruljama ili takozvanim pandurima, preko kojih je on hrvatsko ime u Njemackoj još jednom učinio strasnim.”
    Oskar Tajhman u knjizi o Trenku, objavljenoj u Drezdenu 1928.g., govori o hrvatskim zvjerstvima u gradu Hamu: „Pljackanje Hama može se uporediti sa pljackanjem Magdeburga, samo sto je ovo bilo većeg opsega; i Trenkovi panduri i Tilijevi Hrvati bili su samo polucivilizovani ljudi, koje je bilo teško drzati na uzdi.”
    Tomas Karlajl u opsirnoj monografiji Fridriha Velikog, objavljenoj od 1858. do 1869.g. daje precizan istorijski opis pandura: „Pravi pandur je pjesak: dugacak, mrsav, neopran dripac u sirokim turskim caksirama, pomalo gol u gornjem dijelu (tijela): nosi vrlo dugu pusku i razne pistolje i nozeve oko pasa: Pravi (specificni) lakej.”
    U prospektu Sulcovog istorijskog romana „Pandurski pukovnik Trenk” taj opis se precizno dopunjuje: „Njihovo orijentalno naoruzanje,… uskoro su postali strasilo za sve stanovnike usljed pljacke, divljih svireposti i uzasnih nasilja… njihe je uglavnom izgled na pljacku i pljen pokrenuo da napuste svoju kucu i dvor.”
    Oskar Tajhman, proucivsi becke ratne arhive navodi da 1741.g. „ nedisciplinovane bande Trenkove za sada ne može da upotrebi nizasta, i da one samo pljackaju zemlju.” Prema istom autoru, u 1742.g. Trenkov je odred „usljed gubitka pri zauzecu Linca, pokazao veoma malobrojno stanje, to on dobi naredjenje da sa svojim ljudima vrsi kontribuciju u cijeloj Bavarskoj. Panduri su bili za ovaj posao naročito pogodni, jer su oni bili, zahvaljujuci svom divljem izgledu i ponasanju najstrasniji poslje Mencelovih husara među svim iregularnim trupama Marije Terezije. … Pojava ovih siledzija bijesna pogleda sa njihovim cupavim bradama, razbarusenom kosom, jataganima i kabanicama crvenim kao krv, imala je zeljeni uspjeh.” Ulazeci u Degendorf hrvatski panduri su pjevali svoju omiljenu, po zlu poznatu pjesmu cije dve posljednje strofe navodi Lazo Kostic:
    „Napred, braco, palite sve.
    Sto nas se ticu zakoni,
    mi smo u zemlji neprijatelja.
    U oganj, u oganj.
    Neka cvili i starac i odojce
    kad padne u naše ruke.”

    Katolicki autor Albert Hajzning je u studiji koju je 1846.g.objavio u Berlinu … Hrvate naziva ljudozderima.

    Hajnrih Vilhelm Bensen, je 1858.g., u Safhauzenu objavio obimnu studiju „Kod Magdenburga” u kojoj istice:Njih se može vidjeti kako tumaraju naokolo u malim odredima i kako jedni druge napadaju i ubijaju da bi međusobno oduzeli pljacku…Bensen izricito govori da Hrvati imaju zivotinjske karakteristike.

    Aladar Balog u knjizi „Valenstajnovi hrvatski arkerbuziri”, objavljenoj u Budimpesti 1884.g., piše: „Valenstajnovi hrvatski arkerbuziri tako su rdjavo ime stekli u Tridesetogodisnjem ratu, da je tada ime Hrvat bilo sinonim sa razbojnikom… Ovaj odred vojske bio je oznacavan kao pljackajuci lopovski olos.”

    1632.g. Evharije Elevterij je objavio „Luca Magdeburga” u kojoj piše kako su Hrvati bremenitim ženama plod napola vadili pa ih žive u vodu bacali. On plasticno i detaljno opisuje čitav niz drugih zvjerstava iz kojih se može sagledati da je magdeburska tragedija upecatljivo svjedocanstvo krvolocnog karaktera hrvatske nacije…………………………………..

    1. Uredništvo ,

      treba da uvedete opciju kojom je moguće sakriti dugačke komentare koji zatrpavaju teme i čine ih nepreglednim pogotovo na mobilnim telefonima.

      1. Kume, to je istorijski siže krvoločnih konjušarskih djeceubica To je grijeh sakriti a da se ne pročita.

      2. Hrvatska je uvijek bila granica civilizovane i hrišćanske Evrope i tako je i danas. Nekad granica sa Osmanskim carstvom a danas granica EU i malignog ruskog uticaja (koji dominira u Srbiji). Osmanlije su tu granicu prešli samo jednom kada su stigli do Beča. Treba li ponavljati da su zajedno sa osmanlijama na Beč nasrtali i srbi iz Srbije i Bosne, njihovi tadašnji saveznici i saborci. Prijetilo je da padne i Beč, ali onda su na horizontu zasvjetlucala koplja poljskih konjanika i bečlije su vidjele da dolazi spas. Kada su poljaci stigli na bojište kao klin su se zabili u turske i srpske redove, nemilosrdno nabijali na koplja turke i srbe, za spas Evrope i hrišćanstva. Slava poljskim junacima!

        2
        1
        1. Što se poturice i pokatolice uvijek nađu kad treba zajedno udariti na Srbe. A udarište li ikad samostalno, bez da jedni drugima virite iz guzice, a poturice?

          1
          1
        2. Ako ti je Jasenovac i Gradiška Stara granica između civilizovane Evrope i necivilizovanih Srba, dabogda i ti završio u takvoj granici, smrade poturčeni srbofobni.

          1
          1
        3. To, da Hrvati ove njihove zločine žele po svaku cenu da umanje i da umešaju u to kolo Srbe,kako pokušava Komlen, to mi je opšte poznato, ali nema veze sa istinom. Naime i zločine počinjene nad Srbima na isti način smanjuju i umalovažavaju.
          Istina jeste da se svuda u svim stranim izvorima pominju eklsuzivno Hrvati (Kroaten, Kroats, Croats). Činjenica jeste da su u tim postrojbama (pogotovo u Magdeburškom pokolju) bili ekskluzivno KATOLICI (Franjevci) i imenovali su ih Hrvatima (Kroaten).
          Inače to divljaštvo Hrvata pod vodstvom Beča je bilo opšte poznato širom Evrope kroz vekove, pošto su činili mnoge zločine i pustošenja. Sa druge strane Srbe nigde niti jedan izvor nije pomenuo i krajnji je bezobrazluk da te njihove zločine pripisuju nama, kad smo i mi stradali od iste te koljačke klice.

          1. Branka, Sokrate srpski. Tvoji đedovi su u osmanskoj vojsci nasrtali na Beč, a hrvati i drugi hrišćani su ga branili. Možda bi turci i srbi pobijedili da nije stiglo hrišćansko pojačanje u vidu poljskih konjanika. Poljaci su vam, onako narodski, jeb.li majku pod Bečom, vama srbima i vašim turskim gospodarima. Za opstanak hrišćanske Evrope protiv koje ste se vi srbi, da ponovim još jedniom, kao osmanska vojska borili.

        4. A ko ti je kriv sto ti je djed prkno citio kamenom a ti prstom Komlene,ne ulazi se tako u EU,moze mrznjom i zlocinom,to je uredu,to su Rvati shvatili,i vi ste krenuli izgleda tim putem,dokel ce to da traje ima vremena pa cemo sacekati!

        5. Ne objavljujte ove nebuloze nekakvog Komlena. Imajte u vidu da u novinama i TV koje uređuju njegovi idoli mi ne možemo objaviti ni slova.

          1. Rajo, na Veritasovoj listi poginulih i nestalih Srba iz oktobra 1997.g., u agresiji na RSK u avgustu 1995.godine u genocidnoj akciji “Oluja”, evidentirana su 1542 lica. Među zverski ubijenim su i moji Milići, Jeka i Aleksa iz Biljana Gornjih. Naravno da ovaj spisak nije konačan pa vas molim da mi ne zamerite na objavama i njihovoj dužini :
            „U martu 1848. godine, građani Milana digli su se na ustanak i izbacili austrijsku vojsku iz svog grada. Tu je reč o nekim od najslavnijih dana italijanske istorije i sva naučna dela, koja te događaje obrađuju, puna su opisa hrvatskih zverstava koja su u duboku senku bacila sve postupke austrijskih vojnika drugih nacionalnosti. Najdetaljniji istorijski prikaz dat je u knjizi ‘Trogodišnji arhiv italijanskih prilika“ objavljenoj 1851. godine u švajcarskom gradu Kapilagu, pa je Kostić opširno citira. Prvo navodi slučaj jednog ubistva: „Prema večerju, jedna patrola Hrvata vođaše u kastio jednog mladog Milanca. Ali, kako se ovaj opiraše sili čak sa pesnicama, tako ove divlje zveri zadaviše nesrećnika i obesiše ga o jednom fenjeru koji se nalazio na trgu.“ (str. 16.)
            Slede masovnije scene nasilja i divljaštva: „U besu uđe jedna trupa da zaposedne dvorište. Bilo ih je oko 2.000 Čeha i Hrvata. Imali su divlji izgled, pucahu prema prozorima i u vazduh, u salama uništiše nameštaj. Ulaze koje bi našli zatvorene razbijahu sa sekirom pustošija. Neki su tukli nenaoružana lica, druti im sa leđa cepahu čak i haljine. Drugi, još divljiju, popeše se na krov i našavši tu neke dečake strmoglaviše ih na ulicu. Krv građana je tekla od strane jedne soldatske pomahnitale od besa dok se njoj samoj ne pokazivaše nikakav otpor. Mi koji smo bili prisutni ovim strašnim scenama, ne možemo da na njih mislimo bezjedne navale bola i srdžbe… Hrvati, iznakažujući naš jezik, vikahu „subito pi-kare“ (odmah ćemo vas nabosti, L.M.K.). Ranjenici koji su slabo mogli da hodaju, oni koji su posrtali… udarani su puškama ili pesnicama. I takav je divlji bes vladao da oni vojnici ,koji su bili udaljeni od zarobljenika tako da ih nisu mogli direktno tući, bacahu na njih odostraga komade cigala i blato.“ (str. 17.)
            Ređahu se scene pojedinačnih mučenja, a onda se tekst nastavlja: „U to baš uđe preko **** mosta od Breše jedan odred Hrvata u jednu kuću u kojoj je bio jedan trgovac vinom. Naložiše vatru i ubiše nekoliko lica, između ostalih oca i sina Bartolio, radnici na popođavanju (patosanju) nađeni su spaljeni i proburaženi bajonetom sa osam ili više rana.“ (str. 17.)
            Naoružani građani su se organizovali i Hrvate nagnali u bekstvo. „Uhapsiše pet Hrvata koji su prevedni u kuću Trulcio. Pronađen je unakažen leš jedne žene i unakaženo na strašan način troje male dece. Isti je odred spasio jednu devojčicu u uličici Sambuko, otrgnuvši je iz ruku ovih čudovišta.“ (str. 17.)

          2. „BOG NIJE BOG MRTVIH NEGO ŽIVIH !“ Dr Lazo Kostić je neumoljivo pronalazio primere hrvatske „kulture i civilizacije“ u Milanskoj tragediji 1848.g.:
            Golgota italijanskih građana se nastavlja. Civili su bežali na sve strane „uvereni da ne mogu biti bezbedni u sopstvenim domovima od streljanja, od upada, od divljaštva Hrvata… U vreme Barbarose nisu takva varvarstva bila počinjena od neprijatelja; pobili su cele porodice od 7-8 lica, dečaci i deca otrgnuta iz utroba majčinih; ubijali su decu od dve i tri godine, palili su žive ljude i žene… U kući 2189 u P. (porta) Komasina, Hrvati baciše kroz prozor sve koji su tu stanovali… Na Starom trgu, jedna razbojnička banda Hrvata, sa mnogim oficirima, spazi na prozorima neke stanovnike kako ih promatraju. Verujući da im je postavljena zaseda, upadoše u kuću, rušeći vrata sekirom i vatrom, ubiše 11 lica, ljudi i žena, i toliko njih raniše. Opljačkaše i upropastiše sve…
            U jednoj kući na Starom trgu u P. Komasina, pošto su zastrašili stanovnike sa tri topovska pucnja, čiji meci padoše u sobe, uđoše nenadano unutra. I pošto su svi stanovnici: ljudi, žene, starci, deca i invalidi povukoše u jednu jedinu sobu u prizemlje, razbiše vrata i sa jednom puščanom salvom više pušaka nanišanjenih na ove nesrećnike, odjednom ubiše sedam, raniše 18, a 12 odvedoše kao zarobljenike u Kastio. I sad još nedovoljno zasićeni, u prolazu za Kastio natakoše još dva na bajonete.“ (str. 17-18.)
            Sledeći detalj je jednostavno nemoguće komentarisati. „Jedan ranjeni Hrvat uputio se bio u bolnicu; u jednom malom zavežljaju, koji je držao uzase i ljubomorno čuvao, nađene su dve otmene ženske ruke, sa prstima punim dragocenih prstenova.“ (str. 18.)
            Sve to uveliko podseća na Magdeburšku tragediju ili Jasenovac.
            Stravične scene se nastavljaju. „Veći deo Hrvata je opustošio veliko zdanje, ubijajući radnike, žene i decu… Jednoj devojčici od 13 godina beše odrezan grkljan, a i još ponekoj radnici. Jedan vrlo nesrećan otac, vodeći u svakoj ruci po jednog dečka, verovaše da će to umilostiviti ove žalosne bandite. Puni varvarstva, ako ne ubiše a ono rasekoše u komade ova dva nevina stvorenja pred njegovim (očevim) očima. Posle četiri sata pustošenja, povukoše se ovi kanibali, noseći sobom pozamašnu pljačku novca, srebra, robe, konja i kočija“ (str. 19.)…………….NEMA KRAJA ZLOČINIMA „BRATA“ HRVATA. AKO JE SUDITI PO KOMLENU, LAKO BI SE ONI SRBOSEKA OPET LATILI. ZATO, SRBI, PAMET U GLAVU.

          3. E, vala si brate u pravu sto odsto. Ubi nas korektnost. Na nekim nasim sajtovima cak nece ni da puste komentar u kome se poziva na bunt i batine, kao da to nije jedino sto nam je ostalo. Kukaju na velikosrpsku hegemoniju, ja kazem da im je onda i damo, ali cvrc, nece objaviti… E, zato nek hrvat komlen i braca mu pisu sta im volja, privlaci komentare, posetu, serovanje…

    2. kroz istoriju su klali,silovali,palili i vršili najmonstruoznije zločine nad ženom, decom i starcima koje ljudski um ne može ni zamisliti.
      Svaka čast za ovaj opis četnika.

      1
      1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *