Nakon uništenih dokaza o „Žutoj kući“: Hag polomio i ključni dokaz za „Markale“

Ostaci mina – jedina dva materijalna dokaza zločina na „Markalama 1 i 2“ uništena su u Haškom tribunalu!

U depou sekretarijata, gdje su čuvani, polomljeni su stabilizatori na repovima projektila za koje je tužilaštvo tvrdilo da su ispaljeni sa srpskih položaja.

Mine su, tako, trajno oštećene i izgubile su karakter dokaza, i to baš u vrijeme kada je odbrana trebalo da ih iskoristi za obaranje teze da su Srbi krivi za ove zločine, prenose „Novosti“.

Ovaj slučaj, uz uništavanje dokaza o trgovini ljudskim organima u „žutoj kući“, svjedoči o planskom uništavanju svih materijalnih tragova u Haškom tribunalu koji nisu išli u korist tužilaštvu Tribunala, ali i zagovornicima teze o srpskoj odgovornosti za zločine.

Srbi su tako izgubili mogućnost da dokažu da su bili žrtve trgovine organima i surovog ubijanja.

Branilac generala Ratka Mladića Branko Lukić, za „Novosti“, kaže da je jedan rep mine sa Markala uništen tokom suđenja Karadžiću, a drugi tokom Mladićevog procesa:

U Hag su donijeta dva repa mina kao dokazi zločina na Markalama. Jedan je navodno pao 1994, a drugi 1995. godine. Na njima su deformacije od eksplozije, na osnovu kojih se može dokazati odakle su ispaljeni, i one se ne mogu nikako pomjeriti, osim ako se stabilizator silom slomi specijalnim ključem.

Takođe, ti donijeti repovi razlikovali su se od onih slikanih u kraterima na Markalama. Kad su u tužilaštvu shvatili da nisu dobro manipulisali dokazima i da im naučnim analizama obaramo tezu da su Srbi ispalili mine i dokazujemo prevaru sa Markalama, oni su ih pokvarili.

Lukić kaže da su vještaci Zorica Subotić i Mile Poparić na početku suđenja Karadžiću vidjeli te stabilizatore koji su bili statični.

Međutim kad su im u Hagu donijeli da ih vještače, jedan je bio slomljen i zarotiran, što znači neupotrebljiv. Ljudi su ostali u šoku, a Marko Sladojević, Karadžićev pravni savjetnik, samo što u nesvijest nije pao. Nije vjerovao da je jedan od ključnih dokaza uništen u sudu. Tražili su istragu, šta se desilo, ali su ih i predsjednik suda i veće i sekretar ignorisali.

Lukić priča da je drugi sačuvani rep mine donesen kao dokaz na suđenje Mladiću:

Sudija Fluge ga uzme, stavi olovku u rupu na repu i kaže: „Pa i ovaj se stabilizator okreće“. Nismo mogli da vjerujemo šta se dešava. Nastao je haos u tribunalu.

Čak me i stražar na ulaznim vratima pitao šta se to desilo i hoće li neko zbog toga ići u zatvor. Pisali smo žalbe, tražili istragu, ali niko nije reagovao. Zaštitili su ljude koji su uništili dokaze. U normalnom sudu bi naredbodavci i izvršitelji bili osuđeni.

Mladićev branilac navodi da haški tužioci, sudije, ljudi iz uprave suda ne mogu ni za šta da odgovaraju, a rade šta hoće.

To što su dokazi bačeni nikoga tamo ne interesuje, niti im pada na pamet da se time bave – kaže nam Lukić. – Oni tako funkcionišu. Tužilaštvo i sekretarijat suda su jedna mašinerija. Kriju dokaze, lažu, uništavaju i niko za to neće odgovarati.

Lukić konstatuje da tužilaštvo kontroliše 95 odsto dokaza i biraju da obelodane samo one koji im odgovaraju:

Na taj način kontrolišu sve postupke. Dokaze koji optužuju saveznike NATO oni unište. Ako to ne urade onda te zločince svjesno optuže za ono za šta nisu krivi, a ne za ono za šta su krivi. Zato nije ni čudo što su Naser Orić i Ramuš Haradinaj oslobođeni.

Pročitajte još:

Najs uništavao dokaze o trgovini ljudskim organima u „žutoj kući“