Nalogodavci i favoriti

Piše: Jovan Lakićević

Da sam na nekom humorističkom portalu, kakvih, nažalost, danas nema, mogao bih ovaj tekst da započnem, recimo, na ovaj način:

„Nedavno je gospodin Dritan Abazović primio u svom kabinetu, u Ambasadi V. Britanije, gospođu Karen Medoks u funkciji ambasadora istpoimene imperije. U dužem, prijateljskom razgovoru, pretresena su gotovo sva aktuelna pitanja njihovog protektorata, zvanog Crna Šuma, posebno bezbjednosne (ne)prilike, za koje je, na neki način, nadležan domaćin gospođe Medoks. Zajednički je ocijenjeno da je u događajima u „prijestolnici“ i okolo nje sve proteklo u najboljem redu, jer, „sve je dobro kad se dobro svrši“, ili: „učinjenom poslu mane nema“…

Radoznali, pretežno inostrani „posmatrači“ , kojih je u ovim potonjim zbivanjima bilo više nego obično, primijetili su da ovom susretu nije prustvovao Dritanov pomoćni radnik, izvjesni Z. Krivokapić…

Ostaje nam da nagađamo šta se time htjelo reći. Vjerovatno da na Ostrvu više cijene one stalno „budne“, od njihovih prijatelja „spavača“, u koje, moguće, svrstavaju ovog poslednjeg. Njemu su, inače, izdašno pomogli projektovane „kritične noći“, kada su helikopteri NATO-a polećeli od Podgorice do Cetinja i nazad, noseći, gle čuda, čelnike njima posebno omiljene SPC!

„Pomoćni radnik“ je, nakon obavljene rabote, dobio u Hramu u Podgorici frenetične aplauze svojih predizbornih sunarodnika i sve mu je, (a mnogo toga je!), kao što to obično biva kod Svetosavaca, namah oprošteno!

Bilo je, moguće, i izvjesnih kritičkih zapažanja, sa obje strane, kako su one dvije gomilice kamenja i dvadesetak istrošenih guma mogle biti prepreka „na sve spremnoj Policiji“, da sa jednim običnim bagerom za pola sata „prokrče“ put do cetinjsknj Mitropolije, ali se računalo da „vjerni narod“ to neće ni primijetiti…Uostalom, tako je i bilo.

Neke političke i novinarske naivčine sklone su da povjeruju da je čitav ovaj pokretni igrokaz bio u funkciji infuzije njihovom onemoćalom „pomoćnom radniku“, kako bi, zajedno sa Dritanom u budućim danima mogao da posluži i održi ovu malu, ali strateški važnu koloniju na njenom putu u bespuće „bez alternative“…

Više je nego očito da mi ironija, kao književno-novinarski izraz – nije jača strana, pa ću nevoljno preći na moje uobičajeno kazivanje.

Sudeći po aplauzu koji je u Hramu Hristovog vaskrsenja dobio spomenuti „spavač“, izgleda da su temeljni NATO analitičari i njihovi saradnici ključnih obavještajnih službi Zapada poprilično ušli u KOD Gospodu odanih, ali do zlaboga naivnih pravoslavaca!

S obzirom da su u „kritičnoj noći“, između 4. i 5. septembra „pozvani u pomoć“ (još se ne zna po čijem nalogu) i Premijeru mrski čelnici DF, koji su odlučujuće uticali da se „helikopterski desant“ (Poglavnikova formulacija) povoljno okonča, sve se, po procjeni nalogodavaca, završilo u korist reanimacije spomenutog „spavača“. Zar o tome ne svjedoče i spomenuti aplauzi?

Za mene kao, priznajem, političkog analfabetu, ključno je pitanje: šta će biti ponuđeno „pomoćnicima“ Premijera u kritičnoj noći? Ako to bude nekoliko beznačajnih ministarskih mjesta u Vladi u kojoj će „spavač“ i dalje ostati Premijer, znači da su „planeri“ sa bratskog Zapada ostvarili osnovnu namjeru – da se, sada uz pomoć srpskih predstavnika, nastavi rasrbljavanje CG, uz perspektivu brzog unijaćenja i katoličenja…

Ono što će uslijediti i u tzv Vladi, i u Parlamentu, pomoći će nam da shvatimo razmjere i krajnje ambicije tvoraca i izvođača ove najnovije političke lakrdije!