Napad na pukovnika Aleksića bio uvod za „državni udar“ u Crnoj Gori (VIDEO)

Hajka na penzionisanog pukovnika Radovana Aleksića bila uvod za aferu „Državni udar“ u Crnoj Gori, naglasili su iz Demokratskog fronta.

Poslanik DF-a Predrag Bulatović kazao je u parlamentu da je Aleksić optužen bez ijednog dokaza.

„Zašto je jedan častan čovjek Rašo Aleksić i dalje bez toga da je procesuiran u slučaju izvjesnog Šukovića, koji je navodno prijetio da će likvidirati Duška Markovića, što je bio uvod u igru ‘državnog udara'“, upitao je Bulatović.

Poslanik i jedan od lidera DF-a Andrija Mandić takođe je govorio o pukovniku Aleksiću i zloupotrebama koje su se odnosile na njega.

„Čitav bezbjednosni aparat je bio usmjeren protiv njega, želeći da mu podmetnu jedno krivično djelo pa sve do suđenja ‘državnog udara’, pranja novca i ostalog“, naveo je Mandić.

Podsjećamo, više od godinu dana istraga o pokušaju ubistva policijskog inspektora Predraga Šukovića, tapka u mjestu, bez naznaka da bi ona u skorije vrijeme mogla biti zaključena. Glavnoosumnjičeni, po tvrdnjama tužilaštva je pukovnik vojnobezbedonosne agencije Srbije (VBA) Radovan Aleksić. 

On je jedno vrijeme bio u pritvoru, a zatim je uz jemstvo pušten na slobodu. Tužilaštvo nije ponudilo ni jedan jedini dokaz da on ima veze sa napadom na Šukovića. Čak je i sam Šuković na saslušanju kazao da ne poznaje Aleksića.

Neshvatljivo je da istraga u ovom slučaju, medijski eksploatisana mjesecima od strane režimskih medija, traje ovoliko dugo a da za to vrijeme nije ili podignuta optužnica ili odbačena.

Aleksić je u Crnoj Gori službovao od 1984. do 2005. godine kada je, po zahtjevu crnogorskog rukovodstva, premješten u Beograd (politička odluka). Nakon 2005. godine bio je na službi u Beogradu, kao jedan od rukovodećih starješina VBA, ali nikada nije bio njen direktor. Poslednjih pet godina bio je direktor Centra za usavršavanje kadrova službe (specijalizovana ustanova u okviru službe). Dva puta je vanredno unapređen u viši čin i više puta odlikovan.

Tužilaštvo Aleksiću stavlja na teret krivično djelo ubistvo u pokušaju, na štetu Predraga Šukovića, i krivično djelo „nedozvoljeno držanje oružja i ekslozivnih materija“. Da Aleksić nema veze sa ovim djelom postalo je jasno još prvog dana, kada je uhapšen, jer je, što potvrđuju materijalni dokazi, on tog kritičnog dana bio u Beogradu, a ne u Podgorici. Aleksić je, što potvrđuju bazne stanice sa njegovog mobilnog telefona, bio na teritoriji Beograda, 11. jula prošle godine, kada je nepoznata osoba pucala na Šukovića, u centru Podgorice. Kod Aleksića nije pronađen ni jedan materijalni dokaz koji bi ga doveo u vezu sa ovim događajem, čak ni oružje iz kojeg je pucano.

Na saslušanju kod tužioca Aleksić je izjavio da su njemu crnogorske službe bezbjednosti podmetnule ovaj slučaj, samo da bi ga uhapsili i izolovali zbog događaja koji su nakon toga uslijedili, a to su izbori i ulazak Crne Gore u NATO. On je tvrdio da se ovim podmetanjem hteo prikriti pravi počinilac napada na Šukovića. Aleksiću je, već više od godinu dana onemogućeno kretanje van teritorije Podgorice, a samim tim mu je zabranjen i odlazak u Beograd, gdje je vezan poslovima, i od čega mu zavisi egzistencija.

Sve što su uradili istražni organi u ovom slučaju: vještačenja, izvještaji policije o prelazku državne granice, instruisanje svedoka, montaža video snimka i drugo, je klasična konstrukcija i obmana. Možda ovakav odnos pravosudnih organa prema Aleksiću leži u činjenici daje on u posjedu mnogih saznanja o licima koja su akteri mnogih dešavanja koja su odvijala u Crnoj Gori u poslednjih 20-tak, a posebno poslednjih godina. Pa je vjerovatno to osnovni razlog zašto se istraga ne završava, kako bi se i dalje održavale tenzije oko Aleksića te kako bi se njemu onemogućio dalji rad.

Vlast je, nakon hapšenja, medijski satanizovala Aleksića i optužila ga za obavještajno djelovanje protiv Crne Gore, za formiranje Sedmog bataljona i redarske službe DF-a, kao i za vezu sa tim političkim subjektom. Naravno, nijesu ponudili ni jedan jedini dokaz za te tvoje tvrdnje.

Istraga na ovom slučaju traje previše dugo i nema naznaka do kada će trajati, jer zakon je u tom dijelu liberalan, s obzirom da se ne radi o pritvorskom predmetu, odnosno, Aleksić se nalazi na slobodi.

Istragu vodi Više državno tužilaštvo u Podgorici, tužilac je Željko Tomković a sudija za istragu je Vladimir Novović, koji je bio sudija u predmetu protiv Andrije Mandića i Slavena Radunovića u vezi dešavanja ispred Skupštine 2015. godine. Odluke po žalbama donose Boris Savić, Suzana Mugoša i Vesna Pean – svi uključeni u slučaj „državnog udara“.

Snimak video nadzora sa objekata u blizini napada na Šukovića, koji je objavljen u medijima je, kako saznajemo od izvora bliskih istrazi, montiran i dodatno izmijenjen. Čak i da nije montiran, treba imati u vidu da taj snimak apsolutno ne znači ništa, jer se pucnjava desila u Hercegovačkoj ulici, a snimak lica koje se dovodi u vezu sa ovim događajem, snimljen je kamerom sa objekta koji je 300 metara udaljen od mjesta pucnjave, i nije snimljen momenat pucnjave niti bilo šta što ima veze sa ovom pucnjavom. Na osnovu njega je veštak Nemanja Radojević izradio lažni nalaz, tačnije izmijenio je opis lica i ruku Aleksića i smanjio visinu, što je bio osnov za određivanje pritvora.

Svjedoci Ahmo Hajdarpašić i Veselin Golubović su instruisani da lažno svjedoče, a interesantno je da je vojna služba ta lica svojevremeno hapsila i krivično ih gonila. Nezvanično, tužilaštvo je zatražilo međunarodnu pravnu pomoć, ali nije saopšteno kome se obratilo, i po kojim pitanjima.

U Beogradu, nezavisno od rada crnogorskih organa, formiran je tim koji prati dešavanja oko pukovnika Aleksića, a on je tražio i da ga nadležne službe u Srbiji oslobode čuvanja službenih tajni kako bi otvoreno mogao da priča o ovom i nekim drugim predmetima.