Naš put u bespuće

Piše: Jovan Lakićević

Nema nikakve sumnje da bi Domanovićev  vođa loše prošao kod naših, još uvijek aktuelnih političara. On bi, u njihovoj oligarhiji jedva mogao biti  – šegrt!

Neko zlurad bi se našalio: Kao da su ovi naši vidoviti… Vodeći sledbenike  u provaliju, on je imao makar jednu olakšavajuću okolnost – bio je slijep!

Ovoga puta ne bih o tome ko nas je sve „vodio“, od lažnog Cara, do lažnog Maršala, jer bi se postiđeli i svoga mentaliteta i svoje istorije, u kojoj nam je mogao biti „svak otac i vođa“!

Strašno je to što nam se isto ponavlja i do ovih dana, uprkos, recimo, „internetu“, koji pismenim ljudima predočava kakve – takve činjenice. Dakle, isključićemo Domanovićevog slijepca kao vođu.  Ovdje je u pitanju više „vođa“ sa istovjetnim hendikedpom, koji nam do besvijesti ponavljaju otrcanu mantru  kako su nam  „euroatlantske integracije – jedina alternativa“! Aman, naši dragi i uvaženi slijepci, odnosno „vođe“!

Nešto sam o tome, pod sličnim naslovom, pokušao da kažem na ovom Portalu, prije nekoliko mjeseci. Prijatelji su mi, međutim, zamjerili što sam pobrojao premalo  tih magnetskih „euroatlantskih prednosti“, tako da ću ovom prilikom pokušati, u tom pogledu, da se popravim. Da proširim lepezu lukrativnih i ostalih „duhovnih“ prednosti, koje nam nudi ( uz malo sjutra!) naš prijateljski Zapad. A plaćeni sorošovci neumorno reklamiraju.

Godinama čekam da mi neko mudriji od mene (a takvih je na svakom koraku)  kaže  koje su to „euroatlantske vrijednosti“ kojima mi težimo  decenijama, ali nikako da ih  dohvatimo, ili da im se, bar, primaknemo! A u toj namjeri potrošili smo toliko godina i toliko energije, i političke, i diplomatske,  i finansijske  i svake druge…  Doduše, one koja se tiče pameti baš i nijesmo! Ali smo bar ostali dosledni – da sa toga puta ne skrenemo. I u Srbiji, a naročito u Crnoj Šumi.

( U Srbiji je, izgleda, nastupilo vrijeme hlađenja, što se ne bi moglo reći za C G).

Kad je već tako, pokušaću  makar sam sebi da objasnim o čemu se radi, s razložnom nadom da će mi u tome pomoći i umni posjetioci ovog časnog Portala.

Počeo bih od onog, kako smo u „jednoumlju“ navikli da kažemo  – društveno-političkog sistema, do koga se ranije stizalo,  uglavnom,  uz pomoć revolucija…

Prva stavka bi, na neki način, i nesumnjivo,  kad je riječ o ekonomsko-političkom  „sustavu“ koji smo prihvatili bio neoliberalizam, rušeći mrski socijalizam, u nas „sa ljudskim likom“, a da nas niko za ovu popriličnu društveno-ekonomsku  promjenu nije ni pitao! I još smo u njemu.

Nema veze što je ovaj sistem definitivno propao i u Americi, njegovoj kolijevci, taj glas do nas, izgleda, još nije stigao. Dok drugi na planeti razmišljaju ozbiljno o tome šta bi moglo da ga zamijeni, mi se, posebno u CG, držimo neoliberalizma, kao što bi rekao Broz o sudstvu „ko pjan plota“!

Nama je, zasad, „dobar“ i birokratski totalitarizam, po ugledu na Brisel i njegove  ni od koga izabrane komesare! Tako nam je „s neba pala“ i aktuelna vlada!

U grupu ovih političko-ekonomskih ciljeva, kojima sa „ dosta uspjeha“ težimo, spada i vjernost MMFu (koji je „međunarodni“, koliko je i Svjetska banka „svjetska“!) a koji nam određuje sve razvojne i platežne parametre, ali ako naše gazde hoće što prije u dužničko ropstvo, onda nam nema drugog puta! (Sjetimo se samo da su, recimo, i Čaušesku i Gadafi izgubili glave zbog toga što su se usudili da drukčije o MMFu  misle, pa  da se  tako  i ponašaju).  Kako kažu u pitomoj Šumadiji: „Đuskaj, brale, kad si se u kolo uhvatio!“

Druga stavka bi bila – pitanje vjere na Planeti. Kao neko ko se poprilično dugo bavi „novim svjetskim poretkom“, pod uprošćenom parolom „jedna država, jedna vlada“, pa, dakle, i jedna vjera, dugo sam, a i pomalo naivno razmišljao da li će to biti katolicizam ili judejstvo. Jasno nam je da su i islam i pravoslavlje, iz dosadašnje zločinačke aktivnosti i planova  Globalista, osuđeni na eliminaciju…  Pa, neće biti.

Nova vjera  Globalista bila bi, sve su prilike,  ni judaizam , ni katolicizam, već  – satanizam! Moglo bi ovo da se prikrije i pod drugim imenom, recimo Lucifer(ijanstvo) , ali mu dođe na isto. Tu se , na neki način, uklapa i  tzv „teslijanstvo“, po  zamisli i  izvedbi  naših domaćih „teslijanaca“(V.Abramovića)…

Za ovu priliku dovoljno je podsjetiti se satanističkih obreda u kojima se pije krv nevine djece, pa da se čovjeku digne kosa na glavi od novih „religija“! I da su nam upravo satanisti bacili tone bombi sa osiromašenim uranijumom  na skraćenu Jugoslaviju!

Treća stavka, kojoj neke naše (bivše, daj Bože) vođe teže, ne znajući, naravno, ni  o čemu se radi, jeste  pokloništvo bogu Mamonu, odnosno, krajnje pojednostavljeno rečeno „bogu“ novca i materijalnih bogastava. Ako bi potražili pomoć Biblije, Manon je demon, ili protivnik Boga. Ali, nema nikakve sumnje, da je on  „bog“ Atlantista.  Hrišćanstvo je i u Evropi, a i u Americi, uspješno  sahranjeno. Prevlast imaju – satanisti. Poklonike „boga“ Mamona, u CG odavno znamo, ali ih junački trpimo..

Ono što zaslužuje posebnu pažnju jeste tzv. „zapadna demokratija“, kao ciljna meta domaćih euroatlantista. Poslednji američki predsjednički izbori, kao primjer planetarne i beskrupulozne  izborne krađe, najbolje su pokazali  čemu teže naši vlastodršci, nabijajući nam na nos „zapadne uzore“. Neki ka njoj i dalje teže, ne primjećujući da se ona, ovakva kakva je, zarazno izlila i na ove naše balkanske prostore. Nijesu, valjda, ni zapazili da je uveliko – izvozimo!

Vođa čuvenog „Otpora“, kao đak CIJE i plaćenik Soroša , Srđa Popović, koji je u jednoj od prvih  plišanih revolucija, uz pomoć ostalih plaćenika, srušio Miloševića, sada će kao „profesor“ učestvovati u ustoličenju dementnog i karikaturalnog Bajdena! Dakle, nikako se ne bi moglo reći da zaostajemo u primjeni  i širenju tzv. zapadne demokratije, koja se kod nas  uveliko zapatila! Svu njenu bijedu, pardon – uspješnost,  vidjeli smo, da još jednom ponovim,  u poslednjim, višestruko i masovno  pokradenim predsjedničkim izborima u SAD!

Ovdje je bilo riječi samo o tzv. „izbornoj demokratiji“, da ostale oblike ovih društveno- političkih pojava , prožetih svakovrsnim plaćenim  lažima i korupcionaštvom i ne spominjemo.

U  zapadne „vrline“ kojima težimo spadaju  i zakoni o lobiranju, odnosno o ozakonjenju plaćenih laži, koje smo i u Beogradu i Podgorici odavno usvojili. Ali, ostalo je još dosta toga zašta se valja potruditi.

Ruku na srce, poradili smo podosta i na zatiranju takozvanih tradicionalnih vrijednosti – čojstvu ( šta li to, zaboga, bješe?),  viteštvu ( da li je to ono što nam danas demonstriraju Veljovi  „komiti“?), moralu ( to bijaše ono što se mora kad naredi Poglavnik i njegova svita?)…

Dobro (kakvo crno dobro!), dosta smo uradili i na ozakonjenju homoseksualnosti, odnosno gej prava, pedera i lezbejki. U Crnoj Šumi je, ako se ne varam,  već usvojen i Zakon o sklapanju istopolnih brakova, dok je u Srbiji upravo „na dnevnom redu“! Tu su i drugi slični zakoni (neki su u Beogradu već usvojeni), sve po narudžbi iz Brisela…

Moglo bi to sve zajedno da se nazove i zakonom o razbijanju porodice, usvojenom  po naređenju i „pod moranje“, ali se to, valjda u našem  bezglavom  jurišu  „na Zapad“, podrazumijeva… Ono što nije uspjelo u hazarskom komunističkom, završava se, evo, opet po nalogu anglosaksonskih Hazara, u ovom bezimenom sistemu!

Nema veze što su  i druge „euroatlantske vrline“ kojima , kako se ispostavlja, težimo, sve   do jedne, u znaku Antihrista!

Nabrojaću nasumice. Recimo – hedonizam. Dovoljno je sjetiti se Broza , na koga nas, danju i noću, podsjeća njegov posmrtni  spomenik nasred Podgorice. (Pada mi na pamet da je on u Crnoj Šumi reanimiran, pa i u bronanom obličju, zato što je, poslije Pavelića potamanio ponajviše Srba! Dovoljno da ga tamošnji  pomahnitali  srbomrsci zadugo kuju u zvijezde!) On je sinonim reći će neko, za ovu antihrišćansku pojavu. Ali je svoje vjerne  sledbenike našao u Poglavniku i njegovoj kamarili.

U „vrline“ euroatlantista kojima stremimo, spada, besumnje, i ozakonjenje , recimo, pedofilije,  ili incesta, čemu se možemo uskoro  nadati.  U ostale „ciljne mete“ –   razbijanje braka i porodice, što smo uzgred spomenuli, a čemu su nas učili , rekoh već,  još  u ranom komunizmu…

U ovom prisjećanju  izostali su i razni oblici zapadne kulture i duhovnosti, koje u onom njenom prvobitnom obliku tamo  odavno nema. Ali to, valjda, ne bi trebalo da nas sjekira.  Jer, tamo danas  cvjetaju  razni  uzorci subkulture, od muzike do filmova, koji su u službi Atlantista, ( i Antihrista)  a kojima nas naš uzorni Zapad danonoćno  zapljuskuje i koji se sjajno primaju na ovim balkanskim prostorima! Tu, recimo, spada,   i takmičenje za pjesmu Evrovizije, u kojoj se  odreda promovišu gej učesnici, i  gdje mi odavno ne propuštamo ni jednu priliku da se, zahvaljujući dogovorenom „navijanju“,  iznova izblamiramo.

Znam da uprkos izvjesnom trudu i napregnutom prisjećanju,  nijesam ni izbliza pobrojao sve „prednosti“ bezimenog  sistema  kojeg, takoreći budni,  sanjamo  i „uzore“  pred kojima smo zasukali rukave i potprašili pete… Tješi me, jedino, saznanje da do njega nećemo nikada ni doći. Zbog toga sam bezmjerno zahvalan našem osvjedočenom „prijatelju“ i savjetniku u Beogradu,  Šrederu, koji je svom favoritu Z. Đinđiću još prije dvije decenije rekao: „Kakva Evropska unija! To nije vaša  perspektivna varijanta. EU će biti do negdašnjih granica Austro-Ugarske!“

U ovom času padaju mi na pamet i „vizionari“ Crne  Šume, od kojih je još jedan na vlasti, kako su oni „imali viziju“, valjda uz pomoć baba Vange, pa  će CG , među prvima ,(malo uz pomoć i verbalni stimulans SAD) priznati Kosovo, pa potom sankcije bratskoj Rusiji, pa zatim slijedi  učlanjenje u Nato, a sve mimo volje zlosrećnog i neukog  crnogorskog naroda… (Ne znam zašto bi oni za bilo šta pitali luđe od sebe??

Rekao sam negdje ranije,  da je olakšavajuća okolnost  to što nas je Poglavnik na vrijeme upisao u NATO, tako da će nam  na putu u bespuće  trud biti znatno olakšan!

Taman sam mislio da se u svoj ovoj muci (i bruci!) malo nasmijem, kad sam se sjetio da i u  sadašnjem rukovodstvu Crne Šume imamo takvih „vizionara“! Neka nam  je nazdravlje… Ne znam ko će se od njihovih bližnjih stiđeti ove „vizije“, oni, vjerovatno, neće!  Taman posla! „Euroatlantizam nema alternative“!!!

Ono što posebno zanima naše euroatlantske „savjetnike“, i stimulatore u ovoj  bezumnoj  i pomalo bezizglednoj trci jeste –  što uspješnije širenje autošovinizma, sa ugrađenim kompleksom krivice za sve što je bilo loše na Balkanu u poslednjih nekoliko stotina godina!  I što se, naravno, može pripisati jedino – Srbima! Ne može se reći da  „Druga Srbije“ tu nije imala poprilično uspjeha, uključujući područja Crne Šume i Bosne ponosne!

Ali, dokad, zaboga? I ponoviću nešto što sam već ranije rekao, ovoga puta  bez primjesa kozerije:

Ne spadam, ne dao Bog, ni u evrofanatike,  ali  ni u evroskeptike. Spadam u žestoke protivnike ove antihrišćanske Evrope (da SAD i ne spominjem) s nadom u Boga da će se njihova Unija  raspasti prije nego što naši eurofanatični  praznoglavi  ajvani zakucaju na njena vrata!

Pročitajte JOŠ:

(FOTO/VIDEO) Prvi krsni hod do Duboke doline u Surdulici