Naše je da i dalje gradimo srpstvo i u Crnoj Gori i u svakom drugom kraju Otadžbine
o. Darko Đogo
Piše: Otac Darko Ristov Đogo
Da podsjetimo zaboravne da je od Đilasovog programskog razdvajanja Crnogoraca od srpskog identiteta do danas (od 1945, dakle), gotovo svaka vlast u Crnoj Gori insistirala na procesu „nacionalne emancipacije Crnogoraca od srpske prošlosti“ (sadašnjosti i budućnosti). Izuzetak predstavlja kratki period od Jogurt revolucije do 1997, kada je opet dominantna formula bila: crnogorska državnost ali i veza sa srpskim jezikom, identitetom i zajednička savezna država. U takvim okolnostima – svaki čovjek koji nije zaboravio, zametnuo, prećutao svoj srpski nacionalni identitet i svoj srpski jezik – za mene je heroj i brat i zaslužuje moje duboko poštovanje i beskrajnu ljubav. A takvih je u Crnoj Gori mnogo, a ako uzmemo u obzir sve – zaista mnogo! Nemojmo da izgubimo iz vida da ni nakon 30.8. nove prilike nisu išle na ruku tradicionalnom srpskom identitetu Crne Gore. Okosnicu vlasti su činili ljudi koji nisu brutalno gazili sve srpsko, ali crnogorsko društvo je i dalje takvo da privilegijama, simboličkim politikama, svime, više nagrađuje crnogorske identitetske odrednice nego srpske.
Ne smijemo smetnuti sa uma ni dinamiku, koja je važnija od samih brojeva: srpski identitet raste, razvija se, pokazuje otpornost i snagu, pokazuje da nije smješten u prošlost, već će se sa njim morati računati u sadašnjosti i budućnosti Crne Gore. Dinamika je važna a ona je na našoj strani.
Iako pomne analize tek slijede, važno je da se izmaknemo iz raznih supstancijalističkih iluzija od kojih kao narod stradamo svugdje.
Ne treba da se razočaramo jer „i oni drugi su Srbi“. Ljudi su slobodni da prihvate ili odbace svoju prošlost.
Naše je da budemo mi kako valja, da nosimo plamen Njegošev i Sv. Petra Cetinjskog, da i dalje gradimo srpstvo i u Crnoj Gori i u svakom drugom kraju Otadžbine.
Nema ništa unaprijed dato, sve se mora u Boga zamoliti i rukama stvoriti. Braćo u Crnoj Gori, svaka vam čast!
