Naši preci su smjeli i umjeli – Na stotinupetu godišnjicu oslobođenja i ujedinjenja OSLOBOĐENJA I UJEDINJENJA

Narodno vijeće u Banjaluci je, jednoglasnom odlukom svih osamnaest članova (sedam Srba, šest Hrvata i pet muslimana), 27. novembra 1918. godine proglasilo direktno sjedinjenje sa Kraljevinom Srbijom.

Odluku o ujedinjenju, isti dan, donijela su i Narodna vijeća iz srezova Bosanski Novi, Bosanska Gradiška, Tešanj, Bosanska Krupa, Prnjavor, Prijedor, Zvornik, Bosanska Dubica i Sanski Most.

Dan kasnije ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom proglasili su: Bijeljina, Kulen-Vakuf, Ključ, Gračanica, Gacko, Jajce, Maglaj, Teslić, Bosanski Šamac, Višegrad, Glamoč, Bosanski Petrovac i Bosanska Kostajnica, a nekoliko dana kasnio je i Varcar Vakuf, Jablanica, Žitomislić, Vlasenica, Trebinje i Foča.

Velika Narodna skupština Vojvodine 25.11, a Velika Narodna skupština srpskog naroda u Crnoj Gori 26.11. donose Odluku o ujedinjenju odnosno priključenju Kraljevini Srbiji.
Tako se krajem novembra prije stotinupet godina desio svojevrsni „referendum“, potvrda narodne volje tadašnjeg pokoljenja, ali i ostvarenje vijekovnog ideala i sna svakog slobodumnog Srbina – svi Srbi u jednoj državi.

Ne smijemo zaboraviti da je Republika Srpska dio tog sna, stotinama godina plaćanog krvlju i životima najboljih srpskih sinova koji su sa turskog koca i austrijskog konopca, neustrašivo klicali Srbiji, slobodi i ujedinjenju.

Republika Srpska je garant da i današnje generacije, uprkos brojnim iskušenjima, stoje iza Odluke o ujedinjenju koju su donijeli naši prađedovi prije stotinupet godina.
Neka Kočićeve riječi: „Meni je najsvetije bilo, jest i biće oslobođenje moje otadžbine i ujedinjenje raskomadanog srpstva.“, budu i naš zavjet.

Pamtimo ovaj datum!

Pokoljenju koje smije i umije, Bog će dati snage.