Naučno istraživanje: Priča o ženama dinastije Balšić u srednjem vijeku i njihovoj diplomatskoj moći u Dubrovniku

Bilo da su dolazile zbog nesreće, skloništa, pregovora ili političkih ciljeva, žene dinastije Balšić ostavile su trag u dubrovačkoj istoriji srednjeg vijeka kao suptilne, ali moćne saveznice u vremenu prepunom nemira i promjena. Njihov uticaj, iako često skriven iza diplomatskih zidina, oslikava izuzetnu snagu i vještinu preživljavanja u svijetu koji nije uvijek bio naklonjen ženama.

O tom uticaju, na osnovu arhivske dokumentacije, piše profesor dr Marijan Premović u svom radu „Žene dinastije Balšić u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku“, objavljenim ove godine u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (A&HCI). On prikazuje kako su Dubrovčani razumjeli moć ženskog uticaja i kako su kroz svoje vješte diplomatske akcije nastojali pridobiti naklonost žena kao ključnih posrednica između Zete i Dubrovnika.

„Dubrovčani su vjerovali da kroz te utjecajne žene mogu ostvariti strateške ciljeve, osiguravajući mir i trgovačke privilegije“, ističe Premović.

Navodimo neke od priča iz rada koje svjedoče o snazi, diplomatskoj ulozi i životu žena Balšića.

Ruđina Balšić: Čuvarica riznice i simbol diplomatske opreznosti

Ruđina, kći Balše II Balšića, zatražila je utočište u Dubrovniku 1420. godine, kada je mletačka vojska zaprijetila Budvi, gradom kojim je upravljala. Grad joj je ponudio smještaj, ali nije želio da joj dodijeli brod, bojeći se da se ne zamjeri njenom rođaku Balši III. Premović donosi detalj o Ruđininoj riznici zlata i srebra, koju je povjerila Dubrovniku na čuvanje:

„Grad je tek 1421. godine, nakon smrti Balše III, odlučio predati Ruđini njenu riznicu, pokazujući kako je dubrovačka diplomacija znala balansirati između prijateljstva i interesa.“

Prilikom njenog konačnog odlaska, gradske vlasti su joj uručile 50 perpera kao dar, jer su shvatali da „pokloni nisu samo čin poštovanja, već ulaganje u buduće diplomatske koristi.“

Jelena Balšić: Savjetnica i politički strateg

Jelena Balšić, kći kneza Lazara i supruga Đurđa II, imala je značajnu ulogu u vođenju Zete nakon smrti svog muža. Kada je 1409. godine planirala put u Veneciju na diplomatske pregovore, Dubrovčani su joj velikodušno stavili na raspolaganje galiju sa 50 veslača i šest strijelaca. Ipak, nestabilna situacija na moru prisilila je Jelenu da odloži putovanje. Dubrovnik ju je ugostio skoro dva mjeseca, tokom kojih joj je obezbijeđena hrana u vrijednosti od četiri perpera dnevno.

Prilikom njenog odlaska, gradske vlasti poklonile su joj 100 dukata – iznos jednak vrijednosti kuće u Dubrovniku, čime su pokazali pragmatičnost: „Novac kao diplomatski dar imao je cilj da osigura njenu podršku u budućnosti,“ ističe Premović.

Teodora Balšić: Most između Zete i Dubrovnika

Teodora Balšić, supruga Đurđa I  i sestrična cara Dušana Nemanjića, bila je oličenje političkog uticaja. Dubrovčani su njen dolazak 1397. godine shvatili kao priliku da ojačaju svoje trgovačke privilegije u Zeti. Premović opisuje kako je Grad sv. Vlaha bio spreman da učini sve kako bi udobrovoljio ovu uglednu gošću:

„Tri vlastelina izabrana su da je dočekaju, a njena dnevna ishrana iznosila je jedan dukat, što svjedoči o ugledu i značaju koji joj je Dubrovnik pridavao.“ Na njenom stolu našlo se teleće meso, golubovi, marcipan i vina, jer kako profesor ističe: „Hrana nije bila tek običan dar, već sredstvo diplomatskog zbližavanja.“

Ipak, Teodorina moć nije ostala samo na ceremonijalima. 1395. godine, Teodora je posredovala kod svog sina Konstantina da Dubrovčanima izda povelju o slobodi trgovine u Danju.

Premović zaključuje: „Teodora je pokazala da je bila mnogo više od supruge – bila je ključni politički posrednik u realizaciji trgovačkih ambicija Dubrovnika.“

Evdokija Balšić: Neželjeni gosti i oprez Dubrovnika

Jedna od zanimljivijih epizoda u radu profesora Premovića jeste priča o Evdokiji Balšić, kćeri Đurđa I, koja je 1427. godine nenajavljeno stigla u Dubrovnik sa svoja dva sina. Evdokijin dolazak izazvao je nelagodu među gradskim ocima, jer su se bojali reakcije srpskog despota Đurđa Brankovića.

Premović piše kako su Dubrovčani bili oprezni: „Gradske vlasti osigurale su im smještaj, hranu i tri perpera tjedno, ali su im zabranili bilo kakav kontakt sa zaleđem, kako ne bi ugrozili svoje političke odnose.“

Diplomatski mudri, Dubrovčani su je na kraju uspjeli „nagraditi“ sa 100 perpera, kako bi je podstakli na odlazak. Evdokija je prihvatila dar i napustila Grad, a profesor Premović zaključuje: „Odlazak ove neželjene gošće bio je veliko olakšanje za Dubrovnik, koji je svojom vještinom sačuvao mir i stabilnost.“

Snaga ženskog uticaja

Žene dinastije Balšić – Teodora, Jelena, Ruđina, Evdokija i Goislava – bile su daleko više od plemićkih supruga i kćeri. Profesor Marijan Premović kroz preciznu arhivsku analizu pokazuje kako su Dubrovčani prepoznali njihov značaj kao političkih posrednica i saveznica. Raskošni dočeci, pokloni i počasna građanstva nisu bili puki gestovi gostoprimstva, već strateški alati kojima je Dubrovnik gradio svoje trgovačke i političke ambicije.

„Dubrovčani su razumjeli da se kroz žene može doći do vlasti i uticaja. Njihovo gostoprimstvo bilo je ulaganje u budućnost,“ piše Premović.

Ove žene su kročile kroz političke lavirinte srednjeg vijeka. Fragmenti istorije u ostavljenoj dokumentaciji, isprepletani ceremonijalima, poklonima i pregovorima, pričaju o ženskom uticaju u sjenci muževa moćnika, u jednom turbulentnom vremenu.

Više detalja dostupno je u radu dostupnom na linku Žene dinastije Balšić u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku

Univerzitet Crne Gore