Ne dirajte Rusiju, gospodo!

Dončo Nanov Dončev

Ne dirajte Rusiju, gospodo!
Boli i bez vašeg prijekora.
Zbog samooptuživanja,
Nikada nije poznavala sebi ravnu.

Ne dirajte Rusiju, gospodo!
Šta vam treba, i sitim i obučenim,
Ta zemlja, koja izbavivši pola svijeta,
Danas je i tužna i siromašna.

Sjetite se kako vas je spasila
U vrijeme razornih naleta,
A sad, zar s vaše obale
Juri to ravnodušna hula?

Ne dirajte Rusiju, gospodo!
Sada vi hvalite istinitost
Ali slijepo vjerovati u vašu pravdu
– Zanimanje je dostojno šale.

Rusija nikada ne griješi.
Umorna od plakanja, pa od molitve,
Ona će oprostiti i lopovu i bludnici,
Oprostiće vam i glupe riječi.

Ona će oprostiti, a ja ću te se stidjeti
U gadljivom metežu dok sam živ
Zato što Rusija kroz reske krike
Saznaje o mojoj Bugarskoj.

Ne dirajte Rusiju, gospodo!
Uostalom, ne poznajete je neznalice.
Velika je zbog strpljenja i nade,
Ona je kao nijedan drugi svijet!

Ne dirajte Rusiju, a ona
I ovoga puta samouvjereno i ponosno
Bez suvišnih fraza, riješiće svoje ukrštene reči,
Ona je od zla zaštićena, Prečista.

Da, i treba da joj zahvalite.
Upravo zbog činjenice što postoji na ovom svijetu,
Upravo zbog činjenice što dijeli istu sudbinu
Sa sudbinom vaše djece.

Ako ne možete pomoći, onda
Sklonite se da makar ne smetate
Inače, ne odgovaram za sebe.
Ne dirajte Rusiju, gospodo!

Ove stihove bugarskog pjesnika Donča Nanova Dončeva poslala mi je moja snajka Ruskinja, Ljubov Ivanovič Kasalica, objavio ih je Nikita Mihalkov, a prevela naša sjajna poetesa Savva Radulovič!