Ne mogu podržati rehabilitaciju
1 min read
Draža sa narodom
Rehabilitaciju generala Dragoljuba Draže Mihailovića ne mogu podržati. Ne zato što je istorijski i pravno neosnovana, već zato što da smo racionaonalno društvo ovaj više od dvije decenije zakasnio čin, trebao je samo da bude konstatovan, a nikako dalje glorifikovan, ili osporavan. Čvrsto stojim pri stavu da je svaka posebna podrška ovu činu suvišna, a svaki pokušaj njegovog osporavanja protivan zdravom razumu.
Blizu sedam decenija od smaknuća prvog gerilca okupirane Evrope, entuzijazam u blaćenju i klevetanju njegovog djela i pokreta čini se ne jenjava. Ovaj klevetnički hor, nikad heterogenijih vokala, čine okorele ustaše, lažne demokrate koji đuskaju uz Tompsona i klanjaju se u Blajburgu, mjesni ljubitelji lika i djela Sekule Drljevića, lokalne Soroševe primadone, turbo evropejci, filmofili NOB-a i navodni komunisti. Ipak kako ćemo kasnije vidjeti u osvrtu na Martovske pregovore iz 1943, ovo možda i nije njihovo prvo zajedničko okupljanje.
Generalu Mihaloviću pokušava se pripisati odgovornost za zločine njegovih lokalnih komandanata o kojima nema dokaza da ih je naredio, pa čak ni da je znao da su se dogodili, zločini jedinica koje su njegovu komandu priznavale tek formalno i zločini otvorenih kolaboranata u četničkoj uniformi, kasnije osuđenih od njega samog. U popisu navodnih Dražinih nepočimstava, čini mi se ne zaobilaze se ni “zločini“ četnika Veljka Bulajića.
Pitam se recimo šta bi klevetnici rehabilitacije dali da su Martovske pregovore 1943. započete u Gornjem Vakufu, pa nastavljene u Zagrebu vodili recimo četnički oficiri po Dražinim instrukcijama, a ne Titovi opunomoćenici Vladimir Velebit, Koča Popović i Milovan Đilas. Te da je tamo četnička delegacija potpisala dokumente adekvatne sadržine: ‘‘Da u sadašnjoj situaciji ne postoji razlog zbog kojeg bi nemačka vojska trebalo da vodi ratne operacije protiv NOVJ, naročito kad se uzme u obzir situacija, neprijatelji i interesi obeju strana; zbog toga bi u uzajamnom interesu bilo da se neprijateljstvo prekine… NOVJ smatra četnike kao svoje glavne neprijatelje“.
A kakve bi tek filmske blokbastere snimio Veljko Bulajić, da je kojim slučajem oktobra 1942. druga ličnost nacističke Njemačke, SS rajhsfirer Hajnrih Himler došao da po Srbiji goni partizane, umjesto što je lično rukovodio operacijom “Kopaonik“, usmjerenoj protiv četnika potpukovnika Dragutina Keserovića. Za njemački Rajh tokom 1941. i 1942. najvažnija strateška pozicija na teritoriji Jugoslavije bio je željeznički koridor kroz Srbiju, određen da snadbijeva Romelov afrički korpus. Sva druga ratišta u Jugoslaviji sa stanovišta Njemaca bila su od sekundarnog karaktera.
Obim i učestalost diverzija počinjenih od strane četnika Draže Mihailovića, natjerao je Himlera da se lično angažuje u Srbiji. Njegova posjeta jugo-zapadnoj Srbiji u jesen 1942, nikada nije evidentirana u nekoj komunističkoj istoriji. Fotografija iznad snimljena je na aerodromu Lađevci kod Kraljeva.
Zamislite takođe, kakvi bi sve visoki tonovi dolazili iz klevetničkog hora da su recimo četnici čak i prije obrazovanja partizanskih jedinica napravili “pasja“ groblja, da su u Beogradu i drugim gradovima Srbije strijeljali desetine hiljada najviđenijih građana, da su četnici – ponavljači na Cetinju postrijeljali svoje profesore, da su bez suda na Zidanom mostu i drugim stratištima Slovenije presudili desetinama hiljada partizana. Svaki od ovih zločina bio je naređen i odobren od samog vrha partizanskog pokreta.
Žalosna činjenica je da su oba naša antifašistička pokreta počinila teške zločine i u međusobnom ratu ubili neuporedivo više svojih sunarodnika nego okupatora i kolaboracionista. Bizarno bi bilo danas sravnjivati ovaj sramni bilans, te kvantifikovati odgovornost jednih i drugih. Ipak zbog svega što se poslednjih dana čuje u javnosti, odgovornost i ratna uloga generala Draže Mihailovića trebala da bude potpuno objašnjena i tretirana na osnovu objektivnih činjenica.
Izuzev zimovanja 1942. u Lipovu kod Kolašina, general Mihailović je sve do dolaska Crvene armije, direktno djelovao u Srbiji. Zato akcenat za definisanje njegove istinske ratne uloge treba staviti na Srbiju, a apstrahovati ostale oblasti Jugoslavije, gdje je nad četničkim jedinicama imao veoma ograničenu, ili čak nikakvu kontrolu.
Okupator je u Srbiji sprovodio premanetne akcije protiv Mihailovića i njegovih komandanata. Glava generala Mihailovića konstantno je bila ucijenjena, a iznos ucjene rastao je sve do 100.000 zlatnih rajhsmaraka. Prilikom njemačkog desanta na Dražin štab na Ravnoj gori, uhvaćen je njegov zamjenik major Aleksandar Mišić, sin proslavljenog vojvode iz I svjetskog rata i kasnije strijeljan u Valjevu.
Okupator je proganjao čak i predstavnike Nedićeve vlasti, osumnjičene za saradnju sa generalom Mihailovićem. Pod takvom optužbom strijeljan je i žandarmerijski major Milan Kalabić, otac kontroverznog Dražinog komandanta Nikole. Takođe Draža Mihailović je osudio na smrt dvojicu svojih visokih komandanata zbog kolaboracije sa okupatorom, vojvodu Kostu Milovanovića – Pećanca i Božidara Ćosovića – Javorskog.
Beogradski Službeni glasnik, objavio je prije ravno 10 godina knjigu: “Srbi u ratnom dnevniku Vermahta“, zbirku dnevnih izvještaja njemačke komande za jugoistok o stanju u Srbiji tokom svih godina okupacije. Ukupan broj strijeljanih odmetnika i ljudski i materijalni gubitci koje je okupator pretrio u Srbiji, u odnosu 10:1 po oba kriterijuma govore u korist pokreta Draže Mihailovića.
Publikacija “Srbi u ratnom dnevniku Vermahta“ otkriva najskriveniju od svih skrivenih strana istorije, te predočava koliko su obimne i ozbiljne diverzije i sabotaže, izvedene od strane jedinica Draže Mihailovića, na za Njemce strateški najvažnijoj balkanskoj poziciji, željezničkom koridoru snadbijevanja Romelovog afričkog korpisa.
Statistiku i faktografiju ove knjige, neposredno je šest decenija ranije potvrdio i vrh njemačke okupacione vlasti na suđenju u Beogradu, održanom decembra 1946. Tako iskaz generala Augusta Majsnera, njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji između ostalog sadrži: “Vrhovna komanda jugoslovenske vojske potpisala je bila kapitulaciju, ali ovdašnji neodgovorni ljudi to nijesu poštovali i oni su krivi za naše represalije. Pri tom, prvenstveno mislim na generala Mihailovića. Ne znam koliko je Srba strijeljano u Jajincima, ali znam kako glavnokomandujući za celu Srbiju, od deset strijeljanih njih devet bili borci, ili pomagači rebela Mihailovića…“
Franc Nojhauzen o djelatnosti pokretu generala Mihailovića eksplicitno navodi: “Kao šef njemačke privrede u okupiranoj Srbiji, odlučno i odgovorno izjavljujem da mi komuniste i partizane nismo ni osjećali. Ako su naša skladišta bila stalno napadana, pljačkana i uništavana to je bila krivica Mihailovićevih ljudi a ne partizana“.
Nakon sledećih riječi dr. Vilhelma Fuksa, tužilac je zatražio momentalni prekid pretresa i uklanjanje stranih novinara iz sudnice, što je automatski prihvaćeno: “Nikada gestapo, čiji sam šef stalno bio nije imao nikakvih veza sa pukovnikom Mihailovićem. Štaviše mi smo Mihailovića uvijek smatrali za neprijatelja Rajha broj jedan. Zato su svi pripadnici Mihailovićevog pokreta od strane Gestapoa proganjani bez milosti… Ja sam oficir od časti, od načela istine ne smijem odstupiti ni po cijenu života, koji je sada u vašim rukama. Od Hitlera pa do našeg poslednjeg vojnika na Balkanu, generala Mihailovića i njegove gerilce smatrali smo najvećom opasnošću po nas. To je pokret koji je Njemcima zadao najviše zla…“.
Svima koji i dalje imaju potrebu da kleveću prvog gerilca okupirane Evrope i osporavaju njegovu rehabilitaciju, preporučio bih da pokušaju riješiti tri, za čovjeka mojih mentalnih kapaciteta nerješiva rebusa:
- Zašto je jedna vojska otišla u šumu da bi sarađivala sa okupatorom?
- Zašto je komandant te vojske brutalno kažnjavao svoje oficire zbog kolaboracije?
- Zašto je ta vojska za svoju kolaboraciju bila surovo gonjena i kažnjavana, a u okupacionim dokumentima evidentirana kao “nerprijatelj Rajha broj 1. na Balkanu“?
Zlocini komunista nad Srbima u Crnoj Gori
Prva žrtva komunističkog terora je bio arhimandrit Nikodim Janjušević, nastojatelj manastira Župe kod Nikšića. On je bio ubijen 29. juna 1941. godine.
Na događaje u Jugoslaviji imao je veliki uticaj Staljinov govor održan u novembru 1941. godine, u kome naglašava da će se rat završiti za dvije nedjelje ili najkasnije za šest mjeseci; njemačka armija biće uništena. To je bio propagandni govor bez realističke procjene tadašnje situacije. Prema izjavi Vukmanovića-Tempa, kada su komunisti čuli Staljinov govor, shvatili su da je njihov zadatak „prvenstvena likvidacija pristalica kapitalizma prije završetka rata. Tako će biti lakše izgraditi socijalizam“.
Staljinov govor je bio ključ dogmatskih marksističkih ideologa da otvore vrata klanica, počevši „drugom fazom“ revolucije – „diktaturom proletarijata“. Kao rezultat toga, Crna Gora i Hercegovina bile su okupane krvlju uglednih patriota, pobijenih „ne zato što su bili krivci, već zato što su bili ugledni i uticajni“.
U Crnoj Gori i Hercegovini ekstremizmi druge faze bili su odvratni čak i nekim jugoslovenskim komunistima. Vlado Šegrt i Petar Drapšin bili su ukoreni od Vrhovnog partizanskog štaba zbog primjene užasnih kaznenih ekspedicija protivu naroda Hercegovine.
U Crnoj Gori i Hercegovini „druga faza“ revolucije dostigla je zenit krajem 1941. i početkom 1942. Partizani su zadržali nazive svojih protivnika: „izdajnici“, „kolaboracionisti“ ili „članovi pete kolone“. Bez obzira kako su pokušali da diskredituju svoje protivnike partizani su slijepo slijedili Lenjinov diktum da „komunistička diktatura ne znači ni manje ni više već punu neograničenu vlast bez granica, pravila ili propisa zakonskih“.
Kasne 1941. i rane 1942. godine masovne likvidacije izvršavane su po komunističkim naređenjima kroz Crnu Goru i istočnu Hercegovinu. Prema izjavi Dedijera, njemu je Peko Dapčević rekao da su likvidiranja naređena od viših partizanskih štabova. „Istovremeno je Kominterna upozoravala Tita da se u sadašnjoj etapi radi o oslobođenju od fašističkog podjarmljivanja a ne o socijalističkoj revoluciji“ (V. Dedijer, Novi prilozi za biogra-fiju ***, II, Liburnija, Rijeka: Mladost, Zagreb, 1981, str. 387). Najmasovnija ubijanja su vršena u srezovima: kolašinskom, šavničkom, nikšićkom, danilovgradskom i cetinjskom, a i u srezu podgoričkom. Partizanske novine „Naša borba“, publikovane u Crnoj Gori, sadrže imena pobijenih uz primjedbu „nastaviće se“. Partizani su napunili rupe, jaruge, jame, bunare, krečane i groblja elitnim Srbima, u svojoj nemilosrdnoj primjeni „druge faze“ revolucije. U procjeni takvog užasa može se samo napraviti pregled imena ovih ljudi, žena i čak mladića u ovom stravičnom periodu.
Nakon zlostavljanja, žrtve su bacane u masovna groblja, kao što su komunisti postupali u Gornjem polju kod Nikšića. Stevan Vučetić tvrdi da je bačeno više od sedam stotina leševa u jamu u Gornjem polju! Partizani su dali ime toj jami Kotor jama, jer je prva žrtva bačena u nju iz Kotora. Jame okolo Cetinja i svih strana Crne Gore primile su leševe žrtava, a u Šavniku žrtve su bačene u bunar. Prota Bogdan Perović i sin mu jedinac brutalno su mučeni, a poslije ubijeni.
Više od četrdeset Karadžića, rođaka čuvenog srpskog reformatora jezika i skupljača narodnih pjesama Vuka Karadžića, pobijeno je u Drobnjaku.
Tri sanduka braće Jovovića – pozadi njihova rodbina, koja ih je izvadila iz jame na Dragovoljačkoj ploči
Osamdeset i dva lica, uključujući mnoge Džakoviće, bačeno je u jarugu Boana. Žrtve iz srezova Cetinja i Bara pobijene su u partizanskom štabu Kunovog prisoja, uključujući braću Šćepanoviće (jedan je bio profesor a drugi oficir), pukovnika Nika Jovanovića, braću Draga i Blaža Kapičića, zemljoradnike, i druge. U jamu na Vrbanju bačeno je više ljudi iz hercegnovskog i krivošijskog kraja.
U Kolašinu nakon povlačenja Italijana 5. januara partizani ulaze u grad i u kasarnu na Brezi zatvaraju sve uglednije i bogatije ljude iz Kolašina i okoline. Na Badnje veče 6. januara partizani su u gradu spremali igranku i Ćnarodno veseljeL. Međutim druga grupa partizana je tjerala zatvorenike da na desnoj obali Tare kopaju rupe u baruštini punoj pjeska. Tako dok je u gimnaziji uz velike količine konfiskovanog alkohola trajala proslava praćena govorima i pucnjavom druga grupa proletera je u Lugu likvidirala sve zatvorenike.
Partija nije trpila kritiku ni iz svojih redova. Mnogi njeni članovi koji su se usprotivili preranom ustanku ili partizanskim likvidacijama ubrzo su likvidirani. Među njima sudija Slobodan Marušić, učitelj Milovan Anđelić (ubijen iz zasjede 6. januara 1942.) Aleksa Pavićević i drugi.
U Hercegovini je bila slična situacija. Prvog februara 1942. iz Vrhovnog partizanskog štaba instrukcije je dobio Đukica Grahovac, komandant operativnog štaba Nevesinja, da se odmah likvidiraju poznati i sumnjivi protivnici, a to je postao njihov svakodnevni posao. Nekoliko dana kasnije operativni štab je obavješten da je 250 članova pete kolone strjeljano. Krajem marta u Gackom je bilo ubijeno oko 70 osoba i približno isti broj u Nevesinju.
Karakteristika mnogih komunističkih likvidacija je da su izvršene po noći. Takođe poslije ubistava partizani su često igrali na grobovima svojih žrtava ili su čak tjerali rodbinu žrtve da to čini.
Ono što je počeo ANTE PAVELIĆ ustaškim putem, nastavio je JOSIP BROZ TITO!….https://zlj13051967.wordpress.com/2015/05/29/ono-sto-je-poceo-ante-pavelic-ustaskim-putem-nastavio-je-josip-broz-tito/
Nevjerovatni dokazi partizanskih zločina u sadejstvu sa ustašama nad izbjeglicama iz crne gore 02 i 03 mjeseca 1945 na njihovom putu smrti od Podnovlja do lijevča polja i od lijevča do krstove gore kod teslića.
1. izjave svjedoka o broju izbjeglica.
-,, dva dana i dve noći prolaze ljudi žene djeca jedni do drugih zbijeni zbog hladnoće na -20c seoskim putem,,( na kome se normalno mogu mimoići kočije).
2. izjave o strukturi
,,sve su to bile cijele porodice od najmlađeg do najstarijeg više djece i starijih nego srednjih godina,,
,,pojedinci možda svaki peti i to stariji ili mladić je imao neko oružje,,
,,u prosjeku svakih 40 do 50 metara prođu kola puna uglavnom mlađe djece i starijih ljudi,,
3. izjave o stanju
,,gladni, bolesni od tifusa,mnogi umiru iostaju pored puteva,,
,,ne otimaju mole za hranu. Ja sam otvorio koš kukuruza u klipu i vidje sam čudo gdje ljudi jedu sirov kukuruz i padaju na zemlju u snijeg grčevito drobeći puna usta … i danas mi se plače ,,
,, bilo je jako hladno i poslije njihovog prolaska uz put je ostalo mnogo mrtvih ljudi koje je selo zakopavalo odmah pored puta pa i danas evo prošle godine kad su kopali za vodu našli su kostur okrenut bez veze navodno da partizani
koji su bili tu oko njih nisu dali da ih mještani sahrane normalno,,
,,mještani su imali veliki strah od partizana veći nego od bilo koje druge vojske u to vrijeme i bilo im je zaprijećeno smrću ko pomaze tim izbjglicama navodno izdajnicima četnicima i njihovim pristalicama,,
ŠTA JE BILO SA OVIM LJUDIMA ?
OSIM JEDNE GRUPE SPOSOBNIH I HRABRIH SVI SU MASAKRIRANI A ZADNJA GRUPA JE SPALJENA NA KRSTOVOJ GORI KOD TESLIĆA.
OVO JE JEDNA OD NAJSKIVENIJIH MASOVNIH ZLOČINA
TITOVIH KOMUNISTA.
CRNOGORSKE MLADIĆE KOJI SU SE OŽENILI I OSTALI
NA PODRUČJU DERVENTE I PRNJAVORA I IMALI DJECU
SVI SU 1953 POUBIJANI OD NEPOZNATOG UBICE ,imamo podatke za trojicu.
Ista stvar se desila u Spaniji,kad je Franko izjednacio zlocine fasista i ljevicara,pod plastom narodnog pomirenja,a koji je zapadni svijet podrzao na celu sa Britanijom.Iako je citav slobodan svijet bio na strani republike,svi zapadnjaci su podrzali fasiste i prakticno fasizam ozakonili.Opijela su im drzali popovi,koji su drzali Franka i Isusa u istoj sobi,Ako hocete gospodine Damjanovicu da budete fasista,no problem,vas izbor,ali nemojte proglasavati za antifasistu nekog kome je kama za pasom kao omiljeno oruzje,a zvanje cetnika, turskog srednjovjekovnog koljaca izaziva ponos modernog doba.Cetnici su bili i ostali ono sto jesu,gomila koljaca(jer zamislite nisu cak ni metak koristili)neprosvijecenog,nikakvog morala i inteligencije dijela naroda,koji je patrijarhat doveo do limita,a stvari na limitu uvijek prelaze u fasizam.Dalje nema.Ovo je pitanje civilizacije.Na stranu to sto su radili za Britance.I na kraju pitanje za priucenog Voka,recite mi jednog,ali samo jednog srpskog vladara od Obrenovica do Vucica koji je bio na strani Rusije?Samo neprestano ucenje dovodi do spoznaje.
OVOM FALSIFIKAT KOMUNISTI KOJI SPOZNAJE DA JE BUDUĆNOST U KINESKOM OBLIKU KOMUNIZMA
Istina o Draži Mihajloviću koju komunisti i danas žele da sakriju
Poslednja dva odlikovanja koja su dodeljena Draži, francuski Ratni krst i američka Legija zasluga prvog stepena, dodeljen posthumno, danas se nalaze u Muzeju na Ravnoj gori. Dragoljub Mihajlović je najodlikovaniji srpski oficir u istoriji.
Sva odlikovanja Draže Mihajlovića
* Srebrna medalja za hrabrost, uručena 1913.
* Spomenica za Srpsko – turski rat, uručena 1913.
* Spomenica za Srpsko – bugarski rat, uručena 1913.
* Zlatna medalja za hrabrost, uručena 1915.
* Engleski Vojni krst, uručen 1917.
* Beli orao sa mačevima četvrtog reda, uručen 1918.
* Beli orao sa mačevima petog reda, uručen 1920.
* Spomenica za rat 1914 – 1918., uručena 1920.
* Zlatna medalja za hrabrost, uručena 1920.
* Albanska spomenica, uručena 1921.
* Orden Svetog Save četvrtog reda, uručen 1928.
* Bugarski Komandirski krst Svetog Aleksandra, uručio lično car Boris u Sofiji 1936.
* Čehoslovački Orden belog lava trećeg stepena za vojne zasluge, uručio lično predsednik 1937.
* Francuski Ratni krst, dodelio general Šarl de Gol, 1943.
* Američka Legija zasluga prvog stepena, najviši orden namenjen strancima, dodelio predsednik Hari Truman 29. marta 1948. Uručen Dražinoj kćerki Gordani 2005.
Francuski Ratni krst – De Golovo odlikovanje
Komandant francuskog pokreta otpora, general Šarl de Gol, odlikovao je generala Dražu Mihajlovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:
Vikicitati „Armijski general Dragoljub D. Mihajlović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otadžbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.“
Američka Legije zasluga – Orden Legije za zasluge prvog stepena za Vrhovne komandante
Pored odlikovanja koje je Draža Mihajlović dobio tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata, 1948. god. američki predsednih Hari Truman posthumno ga je odlikovao ordenom Legije zasluga zbog učestvovanja u operaciji spasavanja američkih pilota oborenih iznad Jugoslavije.
Komisija za odlikovanja Pentagona odlučila je da generala Dragoljuba Mihailovića uvrsti u “Legiju zaslužnih”, nakon izveštaja istražne komisije Komiteta za pravedan sud Draži Mihailoviću.
Ova komisija, koja je okupljala najuglednije ljude SAD (šest senatora, osam kongresmena, pet guvernera…) otvorila je javna saslušanja u Advokatskoj komori njujorške opštine 13. maja. Saslušanja su trajala pet dana, paralelno s procesom koji su komunističke vlasti u Beogradu vodile protiv Draže Mihajlovića.
Najveću pažnju Komisija je posvetila navodnoj saradnji Mihajlovića sa Silama osovine, jednoj od najtežih tačaka optužnice koji je Vojni sud u Beogradu prihvatio.
Orden je, u maju 2005. god. uručen njegovoj ćerki Gordani na skromnoj ceremoniji održanoj u ambasadi SAD u Beogradu. Odlikovanje nije uručeno sve do tada zato što je američki interes na Balkanu bila neutralna Jugoslavija pod Titovom upravom. Pretpostavljalo se da bi jedan ovakav čin gurnuo Jugoslaviju u naručje SSSR-u i da bi ona postala članica Vašravskog pakta. Vest o dodeli odlikovanja generalu Draži Mihajloviću, tačnije o njegovom uručenju Dražinoj ćerki Gordani izazvala je burne reakcije u Bosni i Hrvatskoj među onim snagama koje nastoje da Jugoslovensku vojsku u otadžbini izjednače sa Ustašama i drugim vojnim formacijama sastavljenim od pripadnika nekadašnjih jugoslovenskih naroda koje su operisale na Balkanu.
Tokom Drugog svetskog rata, 1944. god. američka obaveštajna služba je, u saradnji sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini i njenim komandantom generalom Dražom Mihajlovićem sprovela operaciju „Holjard“ (Halyard). Glavni cilj operacije bila je evakuacija američkih pilota, pripadnika američke 15. vazduhoplovne armije koji su oboreni iznad teritorije Jugoslavije. Oboreni američki piloti su uz pomoć pripadnika JVuO prebacivani na teritoriju pod njihovom kontrolom odakle su američkim avionima evakuisani u Italiju sa improvizovanih poljskih aerodroma Boljanići, Kociljevo i Pranjani. Operacija Holjard bila je najveća operacija organizovanog spasavanja oborenih američkih avijatičara u Drugom svetskom ratu.
E pa Miliovoje sto se ne prijavi za proces ,nego sada kad a je zavrseno,ili da im se mozda javis nije kasno ko zna traje taj proces 69 godina,a kako se cini jos nije zavrsen,zato ima vremena a ovaj tvoj dokaz da se jos jednom preispita,ko zna dijele se jos boracke jedino su se i borci podijelili za Jugoslaviju i ovi novi za Crnu Goru ,ko zna sta vrijeme nosi pa sa izjasnjavanjem pricekaj ,ali tuzbu podnesi za svaki slucaj.
O učešću četnika u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi je bilo reči na beogradskom procesu 1946. godine četničkom vođi generalu Mihailoviću. Mihailović se branio da nije učestvovao u ofanzivi okupatora, nego je odredio svoje snage nezavisno od neprijateljskog plana.[75] Takođe se branio samovoljom potčinjenih.
Optuženi Dragoljub Mihailović pred Vrhovnim sudom u Beogradu 1946.
Pretsednik: Objasnite sudu kako su se to u Konjicu stekle četničke snage pod komandom Lukačevića, italijanske i nemačke snage.
Optuženi: Tu su potpuno samovoljno i proizvoljno radili Lukačević i Ostojić.
Pretsednik: Prema tome su Lukačević i Ostojić upotrebili svoje snage zajedno sa nemačkim snagama protiv narodnooslobodilačkih snaga u Četvrtoj ofanzivi.
Optuženi: Izgleda da jesu.
Pretsednik: Od koga su dobijali municiju?
Optuženi: Od Italijana.[75]
Umjesto komentara
„PASJE GROBLJE“
Čujte,braćo! Od pamtivijeka
ništa nije gore za čovjeka
nego leđa kad obrne vjeri
i zakuca na đavolje dveri.
Pa okrene huliti na Boga
i mrzjeti brata rođenoga.
Od Đavola, Bože mi oprosti,
nakupi se gube i gadosti,
stavi tačku na svoje poštenje
i izgubi ljudsko povjerenje.
Duša mu se zgrči i zakalja,
sve zamrzi kod ljudi što valja
jer ga zavist izjeda nekaka,
svašta radi kad ga padne šaka!
Kolašin je pri rijeci Tari
primjer takvih nepojmljivih stvari.
Zlo na mnoga kucalo je vrata
na početku drugog svjetskog rata.
Strašne narod tad dočeka jade
od intriga, spletki i zavade
što tih mračnih i nesrećnih dana
pronosaše pokret partizana,
spremnih svoju braću da unište
koja neće vjeru da ponište.
Pa stadoše bezdušne ubice,
da za braću smišljaju krivice.
Pokraj Tare,u mjestu Lugovi,
sakupljeni u čopor „drugovi“,
o Božiću četrdeset druge,
ostaviše sramnu priču tuge
što rod ljudski zapamtio nije,
nit’ je iko počinio prije
takvu stravu i takvu grozotu.
Šta nečovjek može u životu
da uradi kad savjesti nema
pa za braću teške muke sprema?
Za tobožnju izdaju da sude
poštene su pohapsili ljude,
od ugleda u svome vremenu,
da zastraše braću u plemenu.
Skrivajući namjere krvave,
za vrijeme božićne proslave
okupiše narod na igranku
da ostvare krvoločnu hajku,
da ko ne bi prepozn’o izrode
dok robove gubilištu vode.
Razleže se galama i vika
sa igranke uoči praznika.
Veseli se narod jer ne sluti
da će krvav Božić osvanuti.
Partizani na drugome kraju
od tamnice vrata otvaraju,
navališe sa vrata tamnice
udarati braću nemilice.
Čuđahu se nesrećni robovi
ne sluteći da su im grobovi
i nesnosne Isusove muke
pripremljeni od nebratske ruke.
Svima ruke naopako vežu
i žicama dušmanski pritežu ,
a noževe pod grla podnose,
dok sprovode ljude gole, bose
do studene Tare, kraj pećine
da ih muče i da zvjerstva čine.
Tu bezdušne, krvožedne ale
navališe da mržnju iskale
na nedužna i časna imena,
žrtve jednog suludog vremena.
Nasta takva neviđena strava
jer dopade da se iživljava
nečovjeku sa dušom zvijeri,
ljudskom umu strano da izmjeri
i ne može da se uporedi
osim da je đavo po srijedi.
Crni đavo nauči dželate
da najprije braću osakate,
vade oči i kasape lica
i čupaju zube iz vilica.
Kosti lome,a bolne odjeke
zaglušuje huk Tare rijeke.
Svud se čuju jauci i krici
– strašne muke trpe mučenici.
Molili su bezdušne dželate
da im patnje kuršumom prekrate
al` dželati bez stida i srama
smijahu se njihovim mukama.
Jedan kocem udara đe stiže,
drugi nožem ljute rane niže,
treći vadi ljudske utrobice,
četvrti im razlama vilice.
A ženama ovi su neljudi
noževima kasapili grudi.
Prolam’o se vrisak do nebesa,
padala su u Taru tjelesa,
a ona je,ljudsku krv nevinu
odnosila u rijeku Drinu.
A zatim su bezdušne hijene,
kraj nedužne braće pobijene,
psa jednoga ubili, ovčara
što branjaše svoga gospodara.
Pa sa njega kožu oderaše,
krst skovaše, na krst razapeše,
da uz ova nesrećna tjelesa
uvrijede Boga i nebesa.
A na koži za pob’jeno roblje
ispisaše ime „Pasje groblje“.
Krvava je ostanula slika,
jeziv prizor smrti nesrećnika
namučenih od nebraće svoje.
Tri stotine sedamdeset troje,
razbacani kroz šiblje i grane,
bez ukopa i ljudske sahrane,
mrtvi leže kraj rijeke Tare.
Šta su ljudi koji zanemare
svoju vjeru, postojanje svoje,
a prestanu Boga da se boje?
Tu je ova grupa antihrista,
na rođendan Božjeg sina Hrista,
povedena rukama đavola
nož direktno u srce zabola
ljudskom rodu, da dovijek pamti
šta krvavi radiše dželati.
I sad ljudsko srce podrhtava
zbog vapaja nesrećnih žrtava,
čije duše nevine i svete
opominju ljude da se sjete
da nijesu bili izdajnici,
već ih tako nazvaše krvnici.
Te zločine stravične i teške
proglasiše za „lijeve greške“,
da pravdaju što se pravdat ne da.
Al’ sve Gospod sa nebesa gleda.
Vrijeme je da se svi probude,
teški zločin javno da osude.
Istina je dugo sakrivana
o krvavom poslu partizana,
a nevine žrtve samo traže
šta je bilo da se djeci kaže.
Nek potomci shvate i nauče
da neljude od ljudi razluče!
Žarko Bojić
Džaba krečite, četnici su bili i ostali masni i glibavi koljači svog naroda, saradnici okupatora i domaći izdajnici , a ovo što vi pokušavate da ih ubacite među antifasiste je smiješno i žalosno , ali dobro za građansku Crnu Goru, da znamo đe ste i šta da očekujemo od NSD .
Srećom ne možete ođe vladati sa 28% .
Kao sto Miljenko Hrgovic misli da je avangarda tako i ti mislis da si gradjanin.Cica je bio gospodin,seljoberu.
za Voka
ja sam se samo nadovezao na politku engleza ne na Krsta,a to je u svemu za nas pogubno,eto to je bila poenta,a za istinu svakako zbog toga je ovaj tekst gospodina Damjanovica tu.koji je sazet i napisan vrlo kratko ali vrlo dobro,sobzirom na temu. Pozdrav
@krsto, komunisticki poglavica – slina
…takve spodobe…kao što si Ti…najbolje je opisao prof. dr Milo Lompar u knjizi „Duh samoporicanja“…tu ćeš shvatiti…ako je to uopšte moguće(?)…kome i kako služi tvoje baljezganje…bolje pročitaj to pre nego što umreš…možda sebi spasiš dušu…
…evo ti mala pomoć…
https://www.youtube.com/watch?v=FH3SwAKUsZw
Ti si jedno ogromno neznanje i ne samo ti.Doticni gospodin Lompar je britanski agent.Direktor Politike,a Politika nema vlasnika,budalo i moralni ,nepismeni gmizavce.Sami njegovi pasusi o Konstantinovicu govore o palanackoj svijesti ,a uporno svaljivanje krivice na germane o uticaju enciklopedije britanike.Zaduzbina Crnjanskog ciji je predsjednik je osnovana u Londonu, uzgred.
Nemojte ljudi napadati Englesku pa to su nasi saveznic,nijesi ti Krsto u pravu,pogledah slucajno objavljivanje knjige Milorada Vucelica,nijesam mnogo slusao sto govore nego koliko sam mogao pogledao ko je tamo sve bii prisutan,nema nama spasa,sto kaze Krsto sve goli spijuni i sluge Engleza ,zano sam da su i da ih ima ,ali su prilikom objavöjivanja te knjige svi do jednog bili u toj sali,cudo jedno,a zalazu se za neutralnost,sto bar ne muce.
@krsti – slina
…ti nisi samo slina…ti si lažljiva slina…a evo šta te je najviše pogodilo moralna nakazo…jer si u njemu sebe prepoznao;…
Titoizam…u ovom horizontu…određuju tri činioca: nedemokratsko stanje, protivsrpsko kretanje, privid slobode. Svih ovih elemenata ima u modernoj srpskoj istoriji, ali je njihova zgusnutost u titoizmu najveća. Jer, bilo je u modernoj srpskoj istoriji nedemokratskih razdoblja. Kada su, međutim, bila ispunjena protivsrpskim sadržajem, onda je bilo očigledno nepostojanje nacionalne slobode: kao u Habzburškoj monarhiji. Kada je postojao raspon veće ili manje nacionalne slobode…u Srbiji i Crnoj Gori…dolazilo je do većih ili manjih pomeranja, kako u demokratskim, tako i u nacionalnim sadržajima. Bilo je…u XX veku…i perioda u kojima je nacionalna sloboda podređena nadnacionalnoj državnosti, sve do fatalnog poistovećivanja sa njom: oni su, pak, bili ispunjeni demokratskim oblicima vlasti i politikom sporazuma. Samo je u titoizmu trajao period u kojem je…sa većom ili manjom snagom…došlo do koncentracije nedemokratskog stanja, protivsrpskog kretanja i privida slobode. Samo je u titoizmu gotovo institucionalizovano pounutrašnjivanje srpske krivice kao gotove činjenice. Te forme kao da se ponavljaju u jednoobraznosti naloga da Evropa nema alternativu.
Ideološka konstrukcija po kojoj Evropa nema alternativu i afirmacija stavova o titoizmu podudaraju se, dakle, u dva bitna momenta stvarnosti. To su višestruki procesi obnove autoritarizma i neprestani procesi umanjivanja srpskih nacionalnih prava. Podeljeni u građane koji politički postoje i ne postoje, u intelektualce koji su pogodni za kulturni obrazac i one koji nisu, pa otud bivaju izbrisani iz javne svesti, nesumnjivo izloženi suzbijanju demokratske komponente društva, osvedočavamo se da poništavanje slobode nije besciljna radnja, nego je naporedno sa suzbijanjem elementarnih prava srpskog naroda. Suzbijanje demokratske svesti praćeno je suzbijanjem bilo kakve nacionalne samosvesti u našim prilikama i okolnostima.
Odlučujući je…kao i uvek…proces kristalizacije ovih kretanja, pa je otud toliko naglašena potreba za poželjnim kulturnim obrascem. Jer, oba nastojanja praćena su rasprostiranjem i učvršćivanjem jednog istog duha u našoj javnoj svesti: duha samoporicanja. Postoje tri različita vida istog duhovnog kretanja: na nivou ljudskih prava odvija se sužavanje slobodâ i demokratije; na nivou nacionalnih prava odigrava se veća ili manja…kako kad, kako gde…diskriminacija srpskih nacionalnih prava; na nivou duhovnog kretanja pojavljuje se duh samoporicanja kao ono što obezbeđuje i omogućuje ove istorijske procese: kako u aktuelnosti, tako i u prošlosti.
Putanja ovog duha nije ograničena na sadašnji trenutak, pa je neophodno istražiti oblike njegovog pojavljivanja u prošlosti, jer je potrebno raskriti istorijski ritam koji biva omogućen neprestanim radom i preobraženjima duha samoporicanja. Otud u knjizi Duh samoporicanja ne opisujem samo elemente kakvi su postojali u jednom istorijskom periodu, niti analiziram samo stanje koje su oni uspostavili, nego želim da…kroz analizu prošlih i sadašnjih podudarnosti…opišem jedno konstantno nastojanje tokom srpske istorije dvadesetog veka. Ono ima svoje istorijsko utemeljenje i u prethodnim vekovima, ali je ono u dvadesetom veku kristalizovano u formama ideologije…jugoslovenstvo, komunizam…koje su ga pretvorile u konstantu modernih vremena u nas.
Budući da ima rane stadijume, koji su stvorili podlogu za modernu kristalizaciju, veoma je verovatno da će ovo nastojanje…koje upravo ulazi u fazu regionalnih integracija i „jugosfere“…biti prisutno i u narednim vremenima, jer se dejstva istorijskih sila koje ga uslovljavaju, koje strukturiraju istorijske procese, pribavljajući aktuelna ideološka obrazloženja, neumitno nastavljaju: ona su zadati izazov naše istorijske i nacionalne egzistencije.
Ljudi moramo pogledati istini u oci,nasi najveci neprijetelji su bili i ostali Englezi,mozemo mi ovdje raspravljati o svemu ali u tome se moramo sloziti,to je jasno ,i ko to ne vidi tesko nama.Jos od vremena Karadjordja u cijem je stabu bilo ljudi iz Engleske,pa evo sve do dans on kreiraju nasu pogibiju.Mozemo se dijeliti na ove i one,voljeti ovu ili onu krunu ,mozemo biti ovi ili oni ,ali oni su uvjek tu.naravn pitanje je duboko i preduboko ,i postavlja se pitanje ko je Engleska i ko vlada njome.Sa Njemcima ne mozemo i to se vidi a iskustvo nam govori ,nije da se nije pokusalo i sam Asleksandra Kardjordjevic je u razgovoru kada se stvarala Mala Atanta govorio moramo i sa njima pokusati,ali vidimo i danas a da ne ide,koji je razlog to neka se ustanovi ili odredi na nekom naucnom skupu,ali po ovome sta su nam uradili jednostvno ne mozemo zajedno.
Bila je najbolje inicijativa koliko se covjek moze oslanjati na Italiju i naravno na Rusiju,italija nije Vatikan da se razumijemo,jer sa nekim moramo iz Evrope.tako da ovaj gasovod je mogao proci iz kroz Crnu Goru ,ali kako kad je u najvecem jeku dogovra OPOZICIJA isla u Italiju i rovarila protiv Berluskonija,to nebi djeca poslovala,pa kada su se tu izblamirali otisli u Njemcku kod FDP ,koji nijesu vise parlamentarna stranka,ali su vise ant nego pro Njemacka,znaci zna se ciji su.Vasa rasprava sa Krstom moze ostanuti,ali nebih prozivao nikoga iz Srbije ko je a ko nije pro engleski orjentisan ali ih ima i to me cudi pored saznanja sta nam rade citave dva vijeka.nemogu da shvatim dok se sa tom njihovm politikom ne raskrsti vec jednom nama nema napred.pa i sami Draza je izjavi da nije ovih ludih Njemaca Englezi bi bili najgori narod na zemlji,sto je bio u pravu ali kasno je shvatio.Zasto se te greske i dans parve,a kod nas su svi do jednog postali sluge interesne svere engleske politike,znamo gdje je ovaj nas bio kada je okrenuo curak naopacke,njegovi savjetnici,pa kad su njega napustili zaputili se u Srbiju i kako vidimo i nju su usrecili ,cak je i sama Rusija rekal da se protiv nje u Srbiji vodi kampanja i zna se od koga Hamovic Lazarevic Nikitovic.
Citajuci raznu literaturu ,naisao sam na jednog pisca i novinara kome je specijalnost BND,i tako jedan dan okrenem broj telefona i pitam ga za pojedine stvari koje me interesuje u vezi Jugoslavije,ukratko mi on kaze sta misli i gdje to mogu naci,tako porucim kod njega par disketa koje sam naravno platio i izmedju ostalog pronadjem,sto nasi istoricari do danas sigurno ne znaju.a radi se o sledecem : kada je sef Vermahtove obavestajne sluzbe Abver se zove a sef Kanaris admiral,vido da se nesto sprema o atentatu na Adolfa Hitlera naredio da se kompletna arhiva preseli negdje drugo na neko skrovito mjesto jer SS i Abver su bili suprostavljeni jedna drugoj i to nije tajan.Tako je ta arhiva stigla u blizinu Minhena,kako je Kanaris ubrzo bio uhapsen a nesto kasnije strijeljan ,a rat se blizio kraju gubi se svaki trag ove arhive,koja u maju mjesecu 1945 godine po svjedocenju ovg novinara pada u ruke Titovih partizana,a to je bilo vrijeme onih likvidacija u Sloveniji,kada su nazovi „saveznic“ vracali nase ljude pod maljeve i nozeve Titovih dzelat,dalje navodi on partizanu su uz neku nagodbu sve to vartili u stvari da li Englezima.Pitam ja vas sve da nije slucajno to taj dil naosnovu kojega su Englezi sve vratili nazad a partizani ih sve poubijali,jer kompletna arhiva ABVERA je i dans negdje a niko ne zna gdje,iako svi misle da je u Londonu.Sto se tice arhive Abvera to sam procitao,ali naosnovu svega sto znamo logican je zakljucak da su Englezi prodali narod Titu za Abver dokumentaciju.Ja ovo od nasih istoricara i istrazivaca nijesam jos nigdje cuo,pa bih volio da cujem njihovo misljenje o ovom kako mi se cini dilu .
@Nikola Zec
…prijatelju…nemoj da padaš na laži i provokacije one sline po imenu „krsto“…kad neko nema nikakav argument…onda se zalepi nekome „etiketa“ da je agent…zato je on lažljiva slina…ti Englezi…zapravo…njihova politika prema Srbima…nije ništa manje neprijateljska od nemačke politike…čiji smo svedoci i dan danas…
…nije ni taj „krsto“ bitan…on je samo produkt jedne od nakaradnih stvari…kojih je na žalost mnogo…zato se moramo boriti za istinu koja je bila toliko dugo sakrivena…
pozdrav
KOMPARTIJSKE JAME
O Srbine, pažljivo me prati,
jer ti sada moram ispričati
o sramoti što se dugo krila,
o nebraći šta su učinila.
Nemam želju da okrivim krive!
Al’ zbog pravde i istine žive,
pričaću ti jade i nevolju
o propasti i bratskom pokolju,
teške jade i nevolju ljutu
o jednome sramotnome putu,
o jamama iz prošlog vijeka
nepojmljivim za svijest čovjeka;
neka priča opominje ova
pokoljenja nova Srbinova!
Iako se mnogom sviđet’ neće,
što zagazih u prošlo stoljeće,
da pretresam stratišta i jame,
da vaskrsnem nedužne iz tame,
đe nebraća nađoše im mjesto,
đe je moral srpskog roda nesto.
Zar zločini smiju da se taje,
kad se dželat za zločin ne kaje!?
Zar se mogu zvati ideali
brat na brata mržnju kad iskali?
Zar su braća što braću okrive
pa u jame bacaju ih žive?
Zar brat bratu oči da izvadi?
Zar brat može tako uradi?
Zar potomci treba da se dive
zlom sjemenu iz đavolje njive,
što je niklo u vidu korova
da poništi djela Srbinova.
Da unište običaje svete
da pogaze vjeru i zavjete
da ponize časne porodice
da u braći traže izdajice.
Nije Srbin prošloga vijeka
viših jada mogo da dočeka
od neljudskih djela partizana,
nit je gorih zapamtio dana.
Nit je težih zadobio rana
od krvavih jama i krečana.
Iako je navik’o da strada
svakakvih je pregrmio jada:
pet vjekova Stambolu robova;
al preživlje vjera Srbinova,
pa ga zatim posvoji i Švaba;
no i Švabi sve je bilo džaba.
Srbin ropstvo podnese viteški
da sa vrata zbaci jaram teški,
glad izdrža i strašnu golgotu,
al’ na kraju doživlje sramotu
i najteže minute i dane
kad donese Đavo partizane.
Stade đavo nebraću učiti
brata svoga da treba ubiti,
kojemu je preča svoja vjera
od pokreta novog proletera.
Ko pokretu imalo zasmeta
da se smakne s ovoga svijeta!
Komunisti nemahu milosti.
Bog jedini neka im oprosti!
Zbog njihove đavolje zablude
udariše na čestite ljude
i pobiše plemenske prvake
pametare, težake, junake,
istražiše mnoge porodice
napuniše jame bezdanice,
bratskom krvlju zemlju napojiše
zlobom crnom duše zadojiše.
Ljucki život presta da vrijedi,
čast i moral mržnja pobijedi,
dođe doba propasti i tame,
nizaše se grobovi i jame.
Bože jedan tuge i strahote
s kakvom mržnjom gasiše živote,
šta nebratska izvođaše ruka,
kakvih braću namučiše muka:
maljevima, noževima, koljem
pa dotuci puškom il pištoljem.
Il im ljute izotvaraj rane
pa ih žive baci u krečane.
Il ih gurni niz strme litice
u utrobu jame bezdanice.
Stotinama crnogorskih jama
krije tajne poraza i srama,
iz čijih nas utrobica budi
vapaj duša nevinijeh ljudi.
Svud nevini glasovi se čuju
nesrećna nam braća poručuju:
„Što nas niko ne pomene živi
zar do danas ostadosmo krivi,
da nosimo žigove sramote.
Da pravdaju uzete živote
oni što nas ni dužne ni krive
u bezdane ubacahu žive.
Zar do danas u novom zemanu
ne stekosmo pravo na sahranu,
na sahranu i na opijelo.
Zar to nije Sotonino djelo?“
Glas niz Taru od Lugova krene
odliježe niz obale njene:
„Mi stradasmo na rođendan Hrista
od nebraće naše, komunista.
Mi smo pali, a nijesmo znali,
zašto su nas mučili i klali.
Krv je naša Taru obojila,
i duše nam u jednu spojila
pa s Lugova neprestano zove,
da se crni jadi ne ponove“.
Drugi glas se s Pridvorice vraća;
„I nama su sudila nebraća
i zločin su napravili težak
na raspeće, na Veliki Petak.
Redom su nas maljevima bili
i u bunar dubok ubacili,
da prikriju zločin i nedjelo
da se ne bi čulo i viđelo“.
Treći glas se zaori i začu,
iz Morače, đe gavrani gaču,
pokraj porte i svetog oltara
tužno zove, tugom progovara:
„Mi smo žrtve stravične prošlosti,
ovdje su nam ostanule kosti,
ispred svetih manastirskih vrata,
od Brozovih padosmo dželata.
Nada nikad ostavit’ nas neće,
da će neko zažditi svijeće
za istinu i za naše duše
na humkama đe nam krv prosuše.
Glas se zatim sa Radovča vrne
iz bezdanke duboke i crne,
odjekuje iz mračnih dubina:
„Oće li se saznati istina?
Mračna jama naše duše slama,
mi čekamo na vas godinama
oće li se neko namoliti
i sjenima našim pokloniti.
Nebo para lelek s Vidrovana:
„I nas pobi četa partizana“.
Glas s Grahova silnije se vrati:
„Pobiše nas crveni dželati“.
Teški vapaj iz Grblja se ote:
„Nebraća nam uzeše živote“!
Još koliko grobnica i jama,
put istine vapi godinama.
Crni gavran sedamdeset ljeta
obilazi sudilišta kleta,
leti iznad jama i grobnica
da probudi savjest kod ubica.
Sve su ove jame bezdanice
ljute rane, a svete grobnice
težak poraz, grdno iskušenje
za osudu i ljudsko prezrenje
onih što su za korist đavolju
braću svoju pristali da kolju.
Nama osta teška opomena
za budućnost i nova vremena.
Čuvajmo se od svakijeh zala
čuvajmo se tuđih ideala,
to su Srbu propast i vješala!
Žarko Bojić
Ovaj Krsto je ljudi neki običan čoek koga je zaposio duh Jova Kapicica… Jovov duh je uznemiren, jer je Jovo ukopan na Cetinje, a ne tamo dje bi našao svoj mir, u dvorištu Belog dvora između Luxa i Davorjanke. Aman za aman, prekopajte Jova tamo đe zaslužuje i možda tada njegov povampireni duh otpušti Krstovu dušu…
staroturcine
To je taj humor o kojem ti pricam.
Dodjem odje ponekad da vidim kako stoje stvari sa Rusijom.Posto sam ja Crnogorac za savez sa Rusijom i Njemackom,bas onako kako je Njegos napisao u testamentu.zavestao Crnogorcima.
Ali avaj,ljudi odje brkaju to sa Srbijom ,koja je uvijek bila britansko kopile i najsumnjiviji ruski saveznik.Rusi su uporno forsirali Bugarsku i ponudili cak savez Bugarske i CG(Sanstefan).Posto odje gomila morona ne zna nista o istoriji osim donekle g.Grubaca,ponekad odrzim cas.Srbija je na Balkanu uvijek radila na opositu Njemcima a dosta vremena i Rusima,jer su je Britanci forsirali i nagradjivali,za razliku od Crne nam Gore koja nije nikad osim ove zadnje sramote.Jugoslavija koja je bila prakticno prosirena Srbija je britanska tvorevina.Karadjordjevici su bili veliki anglofili,pa cak i Tito je dvadestak godina saradjivao sa krunom,ali se pred kraj ipak okrenuo Rusiji ,dje je i skolovan.Jugoslavija je moguca ali samo okrenuta Rusiji i Njemackoj,a ne nikako anglima.Mihailovic i Pavelic su britanski agenti,dokazano,cinjenice iznijete,kojima je bio zadatak da cine zlocine,narocito Pavelic koji je bio citavo vrijeme na liniji sa Londonom.Zadatak je stvoriti nepremostive antagonizme.Britanski agenti su sa dvije vrece para,dokazano izveli puc u Beogradu.A sve ovo ti pricam da se Rusija i Njemacka nikad ne bi mogli zbliziti,jer bi napravili prevlast.Rusi i germani imaju mnogo toga zajednickog,prakticno citav carski rodoslov je njemacki,kulturu,pa i gen.A to se ne smije dozvoliti,pa se stvaraju revolucije,Hitleri i pobaceni vojnici ,“junaci“na Balkanu,tampon zone izmedju njih,Poljske,Ukrajine i ine.A vi odje slavite jednog britanskog agenta,oficircica,kojem je bio zadatak da unistava po vjerskoj osnovi,i koji je zavrsio kako i zavrsavaju njihovi agenti kad ih potrose,kao ispljuvak
ne vrijedi cetniku,turskom masnom koljacu pricati,sta im god pokazes ,ukazes,fakti,slike, cinjenice koje su i oni sami priznali,on ne priznaje.samo je on ispravan u svojoj malogradjanstini i nacionalnoj cistoti,ne priznaje nauku,boga priznaje samo na verbalnoj liniji,o dubini vjere ne razmislja,on zna najbolje do prvog sela,jer to je njegov svijet i ne zeli dalje.kad mu kazu pa mozda nije tako,onda je pitanje zavjere protiv napacenog srpskog naroda.pa je li taj narod ikada bio nenapacen.on ne cita osim pamflete i zivi ustaljenim zivotom,omiljena uzrecica pametnom dosta,zivot je jasan,on sve zna o plemenu,tu se etablirao.beograd mu je centar svijeta,a pederi neprijatelji porodice.
ANTIFASISTI NE RUCAJU SA FASISTIMA,NITI SE POVLACE ZAJEDNO
krsto, komunisticki poglavica@“ANTIFASISTI NE RUCAJU SA FASISTIMA,NITI SE POVLACE ZAJEDNO…“ i nijesu za vrime rata. Ali zato ih imaš mnogo koji su sklapali sporazume o saradnji i rukovali se za vrijeme rata u jeku rada Jasenovačke „fabrike“:
Aj’ sad polako fašisto pa prosiplji pamet nekom drugom ko se prima na te tvoje maloumne komentare.
Izuzetan tekst. Interesantno je da se odmah pojave komentatori na osnovu „istoriografije“ onog kojeg zovemo „Zeljko Vulajic“ poslije izvanrednog Kustinog filma. Sjecam se kako je eksploatisan termin „cetnistvo“, a kad ih pitas da objasne sta pod tim podrazumijevaju odgovori su uglavnom o subarama, gibanicama i jagnjecim pecenjima. Sa ove vremenske distance prosto je nevjerovatan opstanak takvog stereotipa koji je plod jeftine i primitivne komunisticke propagande.
Inace, posebno mi se svidja kovanica „Soroseve primadone“. U to su evolvirali nekadasnji ljuti revolucionari.
ne mogu da verujem !DA LI SU HRVATI ikada pravili podelu ibozmeđu USTAŠA i PARTIZANA ?Zašto uvek SRBI laju jedni na druge i prave razdor ? Svi nam se smeju .Dragoljub Mihailović nije ni trebao da bude osuđivan jer nije zločinac.Zbog Komunista i takvih nam je danas.Za vreme TITA se pisalo a sada se čita !
Poštovana Marija, nesretni Rvati i sve da oće ne mogu se podeliti jer su svi listom bili ili Usraše ili ih podržavali a podržavali su ih na žalost i ( ne )Srbi tj. komunisti.
Pametnome dosta. Uzdravlju.
Najskuplji filmski projekat u ondasnjoj SFRJ je Bulajicev Bitka na Neretvi, s ciljem blacenja i diskreditovanja pokreta Vojske u otadzbini. Autor ovog filma je zavrsio u Zagrebu kod ustasa i samo nastavio vezu koju su uspostavili Pijade-Budak, pored Đida, Koce i Velebita koji su postigli sporazum sa njemackim fasistima o nenapadanju, o kome govori autor teksta. Sve je to bilo u cilju realizacije Drezdenskog kongresa o slamanju SRPSKE KICME na Balkanu.
Uostalom glavnu rijec trenutno u Crnoj Gori imaju tzv.“zagrebacki Crnogorci“, kojima je ubacen kod o jeziku, naciji i crkvi, osmisljen u Vatikanu. Uostalom, Vatikan je poslao svog opunomocenika i naredio tadasnjim vlastima da se srusi Kapela na Lovcenu. Prethodno su poslali Baldacija sa prljavim lirama da izazove bratoubilacki rat.
Sjajna prilika da vidimo domete srpske demokratije je ovaj cin prosvjetljenja ,ja bih rekao.Ljudi se konacno odrede prema koristenju kame ,mjesto metka.Tako i ne vise postovani g. Damjanovic otkriva svoje urzuse.Zna li doticni da je u Francuskoj strijeljano 40000 ljudi bez sudjenja koji su bili sumnjivi kolaboranti?Zna li da postoji komandna odgovornost i da je svejedno tacno sto je rekao za neznanje,a to je notorna laz?Zna li da Peten nije ni imao advokata?Zna li da je Musolini objesen bez sudjenja?Zasto su cetnici bjezali sa ustasama i Njemcima?Za jedan jedini sastanak partizana sa Njemcima doticni pegla bajke,a hiljade fotografija cetnika sa sturmfirerima su nebitne.O gvozdenom krstu ni rijeci.Vise su se cetnici i ustase dogovarale o unistenju komunista,nego sto su ratovali izmedju sebe.Na Neretvi izgleda niste ubijali nesretnike sa Kozare,da onaj isti narod.
Doticni laze,jer skupljali ste djecu po Kragujevcu i cuvali strazu,sramotnici.Cetnik je inace turcizam,pa je klanje prigodnije,nepomeni.Jedino ste spasavali svoje dupe,a o srpskom narodu da ste ga spasavali ste lagali.Zasto ne izginuste ondak,no ste bjezali zajedno sa fasistima,a vi bili antifasisti,kako, pitam?Ali to je vrijeme laganja,britanskih igrarija na Balkanu,a vi ste korisne budale.
CHETNIK JE TURSKI KOLJAC,srednjevjekovna patrijarhalna budala,vrsta kojoj ne date da izumre.
Svi su ovi komunisti pravljeni na kalup isti… što je čovjek slagao u ovom tekstu, jeli ijedan od argumenata, citiranih dokumenata tačan? 40.000 ljudi u Francuskoj od 50.000.000 je barem 500 puta manje od 20.000 ubijenih u Crnoj Gori koja je sedam decenija imala dvostruko manje stanovnika. Gvozdeni krstovi, ubistva djece, Neretva sve se to desilo na filmu, a ne u stvarnosti… nažalost ima još ostrašćenih i zaglupljenih potomaka ubica s pasjeg groblja i Mošinih jamara, koji ne mogu i ne smiju da prihvate očiglednu istinu…
Bjezali ste s Njemcima i ustasama,turski zulumcari,masni, bezubi i bezumni,jer na kraju zlocina nema nista,ama bas nista u toj glavi. I kralj vas je na kraju odhebao.Samo mi nije jasno sto toliko Srbi vole poraze,je li to kosovski mit,palanacka svijest ili sto vec neobjasnjivo,tolika patoloska ljubav za porazenog bezveznog generala usputnog koljaca.Kao da nece da odrastu.Nebeski narod je duboko uslo u srz Srba,da ta nacionalna nepovredivost integriteta je toliko smijesna,da je potpuno nerazumljiva ostatku planete,a istovremeno infantilna i ugrozava sopstvenu bit.Svi zreli narodi su se pomirili sa svojim zlocinima,greskama istorijskim faktima,osim par njih.Ne bojte se necete izgubiti nista ako priznate greske,cak cete dobiti nesto od aure,u suprotnom cete nestati.
krsto,komunista varalica@ Bježali su zato što su Partizani ubijali sve odreda Četnike prijekim sudom, više moje kuće su ubijena 6 momaka četnika na licu mjesta iako su se ovi predali i razoružali. I ti bi bježao sa crnim đavolom u takvoj situaciji. To su veoma glupi argumenti.No možda ne znaš da Dražo nije pobjegao nego ostao sa dostinom četnika u svojoj domovini gdje je i uhvaćen.Ako ti je do slika partizana sa fašistama ima ih ali su se komunisti potrudili da i h unište. NPR. ovu nijesu stigli da unište:
Još nešto, ne možeš porediti Musolinija,Petena,Francusku i Dražu i Srpske zemlje jer se Draža od početka na razne načine borio protiv okupatora i bio ucijenjen čak i više puta nego Tito a u Francusku nije ni bilo otpora već špijunskog djelovanja jer su čekali saveznike.
A šta je onda ČETKA (one guste dlake poređane u pravilnim linijama na drvetu ili na neki drugi materijal a veoma dobro otklanja svu prljavštinu) jel i to Turski koljač nepismenjakoviću!? Nauči prvo Srpski jezik pa se javi da pišeš komentare u korist Tita jer je Tito mnogo volio do sebe takve a sklanjao one pametnije od sebe.
ovo nije slika ustaša sa partizanima nego sa Huskinom milicijom,još jedno podmetanje,na konju je lično Huska,svi to znaju ali i dalje to prikazuju kao sliku partizana i ustaša ,jadno
Inače Huska Miljković predratni komunista i vođa partizanske jedinice u Cazinskoj krajini.U toku rata promijenio stranu i prišao ustašama i Nijemcima.Osnovao muslimansku miliciju po zlu čuvenu za Srpski narod Cazinske krajine.
A šta je vaš izgovor za udruženu borbu četnika, ustaša, Njemaca i Italijana protiv partizana na Neretvi?
Lijepo čovjek u tekstu kaže sa se Draži na dušu stavljaju i “zločini“ četnika Veljka Bulajića. Evo sjajnog primjera potvrde ove opaske.
Ko je stvarno s kim i sa kojim motivima na Neretvi sarađivao mnogo je kompleksinije pitanje od Bulajićevog filma. Bitka na Neretvi se dogodila se u istom vremenskom kontesktu kao i Martovski pregovori, i sporazumu u kome jasno stoji: ‘‘Da u sadašnjoj situaciji ne postoji razlog zbog kojeg bi nemačka vojska trebalo da vodi ratne operacije protiv NOVJ, naročito kad se uzme u obzir situacija, neprijatelji i interesi obeju strana; zbog toga bi u uzajamnom interesu bilo da se neprijateljstvo prekine… NOVJ smatra četnike kao svoje glavne neprijatelje“.
Zato vam savjetujem da istoriju pokšate sagledati na osnovu izvora i dokumenrta, a ne na osnovu propagande i Bulajićevih filmova…
Nemojte, molim Vas, zapetljavati u digresije. Želite li da kažete da je cijela operacija Weiss izmišljena? Da Njemci, Italijani, ustaše i četnici nijesu ratovali protiv partizana? Da nije 10-15 hiljada četnika bilo na Neretvi? I sam je Draža o tome lagao na suđenju? I je li Veljko Bulajić uticao na svjetsku istoriju, pa ovo možete provjeriti svuda i na svim jezicima? A ovu vašu verziju prošlosti samo na portalima poput ovoga.
Anonimni@ Lijepo ti čovjek kaže da čitaš strana dokumenta i činjenice… Tito je tada sklopio sporazum sa Njemcima i označio kao zajedničke i jedine neprijetelje Četnike. Četnici na Neretvi nijesu čekali Partizane nego su obezbjeđivali teritoriju za savezničko iskrcavanje koje su očekivali. Partizani su na Neretvi sami napali Četnike u dogovoru sa Njemcima.
Ja i čitam strana dokumenta, Grome. Dokaza za kolaboraciju na Neretvi je obilje – slika, izvještaja, papira – četničkih, njemačkih, italijanskih, američkih. Bilo je i zarobljenih, i suđenja…. Ne vidim da vaša strana ima neka dokumenta da to opovrgne.
OSUDI KOMUNJARO STALJINA ŠTO JE SKLOPIO SPORAZUM SA HITLEROM
SREĆAN TI PUT U SJEVERNU KOREJU USTAJANJE U 5 SRANJE U 5.30 PIŠANJE 6
odlican tekst, samo jedna mala ispravka Pecanac nikad nije bio u Drazinom pokretu ali stoji razlog ybog kog je ubijen.Boza Javorac je bio daleko od visokog oficira, on je bio lokalni siledzija i bandit u Starom Vlahu koji se cas predstavljao kao Drazin pristalica cas kao Pecancev, jako slican razlicitim vodjama paravojnih formacija u Balkanskim ratovima s kraja 20. veka.
ALEKSA PEĆANCA SU STRIJELJALI DRAŽINI ČETNICI ZBOG SARADNJE SA NJEMCIMA
Damjanoviću, dopunio bih vas. Zašto ćute države antihitlerovske koalicije na odluku sudskih vlasti u Srbiji? Po strani Rusija ali ne čujem ni reakciju SAD, Engleske ili Francuske. Gdje je institut „Simon Vizental“ i jevrejske organizacije da osude grešne Srbe zbog rehabilitovanja „fašizma“? Zašto ne reaguje niko osim jugoslovenskih „naroda“, inače nastalih raznim vidovima rasrbljavanja kroz istoriju. Da sam, ne daj Bože, pripadnik jednog od tih naroda ovo ćutanje bi me posebno zabolilo jer ono pokazuje da se razvijen svijet prema njihovoj istoriografiji odnosi kao prema nenaučnim pamfletima za unutarbalkansku upotrebu.