(Ne) prirodna Srbija i Crna Gora

Srbija će uvijek da voli Crnu Goru kao što se voli odmetnuti, bludni sin, a montenegrinska trećina Crne Gore nalikovaće sasvim na Hrvatsku – u ljubavi prema Srbiji.

Nikad je neće voljeti.

Neće je voljeti zbog sopstvene savjesti i zbog toga što ponekad dokaz vlastitog postojanja valja naći u negaciji tuđeg.

Ako je moguće izuzeti prezaduženost kao oblik ropstva, Crna Gora danas uspješno imitira državu. U očima naroda obje zemlje, Srbija čak ni to. Ko zamisli Srbiju kao sistematski silovanu ženu, nad kojom su se šlicevi možda zatvorili, ali šutiranje nogama nije prestalo – neće mnogo da pogriješi. Kao ni onaj ko zamisli koliki doprinos daje mala Crna Gora stalno jebuckajući.

Da li mislim da postoje nacionalni Crnogorci? Da, mislim. Svakome je dopušteno da izabere što želi da bude, ali nije ljudski da se po prihvatanju novog identiteta, makar i u okviru stare geografije, prema bližnjem bude dugoročno i programski zao.

Na svakodnevnoj ravni, kada se kao narodi pogledamo u oči, vidimo kako na svijetu u kome se opasno kuva, u svijetu u kome nije isto jevrejsko ne i arapsko ne, u kome nije isto rusko ne – Srbi i Crnogorci nemaju nikog bližeg svog.

Oficijelno crnogorsko: – Da, na sve diktate pristajemo!, bez poteškoća se prevodi na oficijelno srpsko – Da, na sve diktate pristajemo.

Taj jezik ne razumijem? Toliko su ta izdajstva neprevodiva na ruski.

Ako Srbija i Crna Gora na sve diktate Zapada deboto pristaju, u čemu je onda razlika između Srbije i Crne Gore? U čemu leži razlog postojanja razjedinjenosti dva oka? 

S obzirom da ni na kakav zločin proistekao iz globalnog sađenja tikava s vragom nisam primoran, mogu da ustanovim kako razlike između oficijelne Srbije i Crne Gore nema. Politikuni su prodali sve, da bi oni, deca im i đeca, živjeli do konca. Narod Srbije i Crne Gore, pa i širom Prirodne Srbije i Crne Gore generalno ne žele rasprodaju svega (od zemlje i vazduha, preko sjemena, gena i Kosovskog ciklusa), niti žele raspad školstva, zdravstva, sudstva; crkve, porodice; braka.

Mi preostali, kao u Svetosavskoj himni, od Mora do Dunava, želimo da prevedemo kako sloga samo spasava.

Koga?

Srbe, samo?

Ne, bre. Sve ljude.

Životinje se kolju, ljudi razgovaraju. Ako si čovjek, ne ratuješ, gotova formula.