Ne prodavaj vjeru za večeru

Piše: Spasoje Tomić

Svjedoci smo da se zadnjih decenija, tačnije od 1945. naovamo vodi brutalna kampanja protiv srpstva i pravoslavlja u Crnoj Gori. Tu i takvu borbu protiv temelja na kojima je izgrađena Crna Gora započeli su komunisti, prije svega stvaranjem crnogorske nacije, kako bi na taj način razbili srpsko nacionalno biće, čija je homogenost od Subotice do Bara bila neupitna.

Komunisti kao i njihovi današnji nastavljači, oličeni u dpsu ali i u nekim tzv građanskim strankama su koristili metodu frižidera, da frižidera, po sistemu, neka ti je frižider pun, pusti naciju, jezik i Crkvu.

Preko frižidera, tačnije pričom o njemu žele da ljude svedu na nivo običnih animalista, kojima duhovnost, nasleđe, tradicija, kultura, ne znače ama baš ništa, jednostavno žele da nas dehumanizuju, ukalupe i robotizuju.

Tako robotizovanim ljudima lako je manipulisati, tako robotizovanim ljudima možete promijeniti vjeru zbog večere, što i jeste suštinski cilj ove vlasti.

Oni jednostavno žele da u Crnoj Gori uvedu rimokatolicizam na velika vrata, rimokatolicizam koji je sušta suprotnost pravoslavlju, rimokatolicizam koji je zasnovan na površnosti, kome je vjera u Boga sekundarna stvar, dok je materijalizam sveprisutan i dominantan, a najbolji primjer je svakako Vatikan kao krovna organizacija rimokatolicizma.

O materijalizmu Vatikana ima mnogo primjera, ali svakako su u istoriji kao najpoznatiji primjer ostale indulgencije tj oprost grehova za određenu svotu novca. E u tu i takvu vjeru žele da nas prevede Đukanović, njegova posjeta Papi i napadi na Patrijarha Irineja i Mitropolita Amfilohija to najbolje potvrđuju.

Protiv toga se moramo boriti, svim silama, bez odstupanja, ne smijemo dozvoliti klonuće nijednom jedinom čovjeku, ne smijemo imati nove „poturice“ ili da budem još precizniji, ne smijemo dozvoliti da se pojave unijati, jer bi to značilo razaranje pravoslavnog bića Crne Gore.

Prodali vjeru za večeru

Kao najbolji primjer onih koji su spremni da prodaju vjeru za večeru, mogu poslužiti nekadašnji Srbin a sadašnji montenegrin i poslanik dpsa Dragutin Papović, koji je elem u svojoj jučerašnjoj kolumni, onako žestoko konvertitski napao sve ono što je Crnu Goru činilo prepoznatljivom. Napao je SPC, napao je Srbe, napao je srpski jezik.

Ovaj konvertit koji je zbog materijalnog izdao ideale iz svoje mladosti je u svom tekstu iznio više neistina, namjerno zaboravljajući da pomene da su svi Petrovići bili Srbi, da je vladika Petar Prvi sanjao o slavjanoserbskom carstvu, zaboravio je riječi Stefana Mitrovog Ljubiše Srbina Bokelja, zaboravio je da nam objasni koji narod je živio u državi Vojislavljevića jer je li tada ni u tragovima nije bilo crnogorskog identiteta, zaboravio je da nam objasni da li su i Brđani kroz vjekove bili poseban nacionalni identitet, jer se teritorija kojom su vladali Petrovići zvala Crna Gora i Brda, a imali smo i zakonik crnogorski i brdski u kojem u članu 92 stajaše da nema druge narodnosti do jedine srpske i druge vjere do jedine istočno pravoslavne.

Zaboravio je ovaj promašeni istoričar i kvazipolitičar da nam objasni otkuda neka autokefalna crnogorska crkva, ako se zna da su vladike cetinjske bili egzarsi trona pećkog, pa samim tim ta činjenica govori da je u Cg oduvjek postojala jurisdikcija Pećke patrijaršije tj SPC koju nije mogla poremetiti ni politička odluka sultana o njenom ukidanju.

Sve je ovo Dragutin zaboravio iz prostog razloga, jer je prodao i vjeru i jezik i naciju za večeru, zaboravljajući onu staru narodnu mudrost da je “ čovjeku vazda obraz važniji od guzice“.

Drugi primjer je opet nažalost vezan za bivšeg Srbina, koji se u potpunosti prepustio zapadnjačkim vrijednostima, njegova priča o frižideru je samo maska za prikrivanje konvertitstva, za prikrivanje srbofobije koju polako počinje da ispoljava, i tu činjenicu ne može sakriti nikakvo odijelo i nikakva kravata ma koliko da je crvena.

Braćo Srbi, sestre Srpkinje, moramo očuvati naše srpstvo, moramo očuvati naše pravoslavlje, moramo ostati imuni na slatkorečivost onih koji nam nude priče o frižideru kao o jedinoj vrijednosti, da se do kraja razumemo bitan je i frižider, nije dobro kada je prazan, treba naći način da on bude pun ali nikako po cijenu da izgubimo sebe i svoj identitet, zamislite da su naši preci pod otomanskom okupacijom kao jedinu vrijednost imali “ pun frižider“, onda bi siguran sam pravoslavlje na ovim prostorima odavno nestalo.

Ipak, nisu podlegli osim u malom broju i zahvaljujući njima, mi smo danas to što jesmo i što smo oduvjek bili.

Sloga i vjera u Boga je ono što nam treba, kako bi odbranili Crnu Goru od nasrtaja onih koji joj ne žele dobro, sloga i vjera su nam potrebni kako bi pobijedili dukljansku okupaciju Crne Gore i kako bi ova zemlja postala I SRPSKA što sada na žalost nije.