Ne znam tajne događaja i dana, njih Gospod drži u svojoj volji i svom trpljenju ljudske nevolje, ali znam: nikada ne znamo kada će nas pozvati pred Lice Božije

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Nedostaje mi riječi.

Juče su bili Mladenci, praznik 40 sevastijskih mučenika. Ima u njihovom žitiju onaj detalj o jednom vojniku, nesuđenom svetitelju, koji se, bačen u hladno jezero sa svojom sabraćom, ipak odrekao Hrista i tako propustio priliku za Carstvo Bogočovjekovo. Na njegovo mjesto je stupio „slučajni“ prolaznik, Aglaj, vidjevši hrabrost hrišćanske vjere i zadobio Vječnost sa Bogom.

„Slučajno“ naišao, prepoznao Hrista, pošao u ledeno jezero.

Nisam čovjek koji lako povezuje praznike i događaje, koji gaji iluzije da proročki čita znakove vremena. Ali znam: juče, na Mladence, praznik mučenika, najprije me je pokosila vijest da se upokojila moja kuma Danka Rabota, dobro i talentovano biće, od onih ljudi sa kojima se ogrijete kada ih sretnete. I ni ne dođoh još nimalo sebi, ne pojmih ni na osnovnom nivou da se to desilo – kad tragedija u Moskvi. Pobijene sestre, braća, djeca..

Ne znam tajne događaja i dana, njih Gospod drži u svojoj volji i svom trpljenju ljudske nevolje, ali znam: nikada ne znamo kada će nas pozvati pred Lice Božije. Pa bolje da se, poput Agleja, „slučajno“ nađemo u Carstvu nego da u iluziji vladavine sopstvenim životom straćimo svoj život.

Carstvo nebesko mojoj kumi Danki. Carstvo nebesnoe pogibšim v Moskve.

Sutra je i kod nas dan žalosti. I Nedelja Pravoslavlja. Carstvo nebesnoe, da voskresnet Bog…