Nedođija

Piše: Batrić Babović

Branku Miljkoviću

Nedođija. I mi smo u njoj
Prolili krv. Golgotali. Vidjeli muke
Brankovina od stihovnog sliva
Najzad dođe i meni na ruke

Pero izli mastilo u prazno
Bjelina se u kontrast ogrnu
Pjesničko je doba neprolazno
U misli mi Ti ponoć navrnu

Kasno je da Te ponovo vratim
U tamjan straha u miro bašte
Cvjetaj dok Te zrelog ne prihvatim
Kad izroniš iz krošnji Nadmašte

I tako Izmaštan i Višepolan
Porodiš Arktik u Nedođiji
Čeka Nas onaj Krvavi Kolan
U srpskom jeziku – Vječnoj Robiji

Ti nikad skinut sa Vješala
Rasparen sa Bogom i Grobom
Čekaj me. Jer nije Nikakva Šala
Pisati O Stihu nad Rugobom

Vjenčani List za Upis Sopstva
Od Tebe Ištem Moj Plemeniče
Fenikse Poezije Pragospodstva
Tajno Nikad Otključane Priče