Neko nam je ukrao Božić
Piše: Emilo Labudović
Božić je, a kao da nije. Nema one bučne radosti koju je sobom budio ovaj najradosniji hrišćanski dan. Gori vatra, ali nema više one toline koja je, koliko i ruke, grijala duše. Mir je, i muk je, ali nema onog mira koji je stišavao i svemirio sve nemire i donosio blaženi spokoj. Ne čuju se zvona i tišina, teška i mučna, pritiska grad. I mada su neke, ko zna od koga, naručene i plaćene spodobe pod fantomkama ispaljivale vatromete i bacale petarde, da lažnu radost prizovu, jedini istinski zvuk koji je do Neba dopirao je lelek sa cetinjskih ulica. I sve bi trebalo da bude Božić i nalik Božiću, a nije.
Kipi nebo jugovim suzama usred božićnog dana, a davno su rekli: „sačuvaj nas, Bože, jugova Božića“! Nad Lovćenom i nad svekolikom Crnom Gorom, nam mrtvim, a nesahranjenm, Vladikom, kao i nad svima nama, „Nebo je zatvoreno, i ne prima plača ni molitve“, i čini se kao da je i Bog glavu okrenuo na drugu stranu. A Božić je, i dan je kada se čovječanstvo obadovalo Njegovom Sinu, a ovdje smo opet sahranili dva svoja tek u život zašla sina.
Božić je, a polaznici jutros ulaze tiho, kao u crkvu, i nazdravljaju u pola glasa. Kao da se boje da ne probude i ne prizovu zlo koje vreba odasvuda. Božić je, dan mirenja i praštanja, a mi niti se mirimo i još manje praštamo. Božić je, dan je bratskih susreta i bratskih zagrljaja, a mi se ne susrećemo već vrebamo jedni druge, i naše ruke ne grle već i dalje dave. Božić je, dan je blagih riječi, a naše riječi strijeljaju kuršumima od kojih nema lijeka. Božić je, a kao da nije.
Božić je praznik kome su se najviše radovala djeca. Danas u dječjim pogledima kao da nema onog nevinog i naivnog sjaja, nema sunca, niti jaganjaca razigranih zelenim poljima djetinjstva. A mi ukrivamo poglede, plašeći se da nas ne upitaju gdje je Božić i šta je sa njim. Jer, neko im je i neko nam je ukrao Božić! Onaj pravi i onaj istinski.
U Vitlejemskoj pećini, tamo gdje još uvijek traje trag Vitlejemske zvijezde, tamo gdje stoji jedina ikona na kojoj se naša pramajka smiješi, nad kamenim jaslama u kojima je Bogomladenac prvi put zaplakao, dok nad njome krstare borbeni avioni i rakete, i danas vlada praiskinski mir. Nama je taj mir ukraden, kao što su nam i Božić ukrali, jer on više i ne liči na Božić. Ko, i zašto?
Gospode, ti sve vidiš i sve znaš!
NAJRADOSNIJI DAN
– DAN STREPNJE
Utihnulo sve.
Pozdravi u pola glasa,
ne čuju se ni djeca, nema
ni bratskih zagrljaja.
Plače i nebo, cio dan.
Jeli to strah ?
Strepnja svakako jeste.
Da se „ne prizove još gore zlo,
koje odasvuda vreba“.
UKRALI SU NAM BOZIĆ
Mozda sa razlogom.
Prilika da se vratimo
VRLINAMA ?
Da izbrišemo iz zivota
riječ „Zapadne vrijednosti“.
One su nam ukrale
Bozić, porodicu, vjernost,
poštenje, ljubav, normalan red stvari…
Mozda je to Krst,
na koji smo se morali popeti,
da bismo postali ono što moramo:
UJAK, BRAT, STRIC, SIN
koji, u ovom svetom danu,
poklone i ljubav nosi.
RADOST UMJESTO LELEKA
I BOLA.
DEVOJKA DIREKTNA POTOMKINJA DAVIDA PRVI PORODJAJ VITEJEM DAVIDOV …NIKO JE U KUCU NIJE DA PORODI SE HTEO NIJE S NJOM I JOSIF PRAVEDNI POTOMAK DIREKTNI DAVIDOV …VIDOV DA …STALA SENO STOKA VATRIXA DETE RODJENO COBANI PJEVAJU MIR BLAGOSILJANJE MRZNJE NEMA NI PRIGOVORA VEC RADOST SRECA …I NAROD NAS TAKAV BIO …RADJALO SE RADECI STOJWCI I NA NJIVI …SPAVALO SE I POD NEBOM VEDRIM I PO POJATAMA …PEVALO SE VESELILO MESO JELO SE NEKOLKO PUTA GODISNJE A SUVO MESO JEDNOM IL DVA PUT U CORBI …KACAMAK PROJA OVO STO HLEB ZOVEMO ONDA ZVAO SE KOLAC IZ TRAMPA PONEKAD ZIMI OTAC DONESE JABUKU DVE A VESELILO SE RADJALO SRECNI BILI …DANAS NAM SVEGA MALO A BOGATIMA NAJMANJE MRZNJE MNOGO NEZADOVOLJNIH JOS VISE …A MESA SKORO SVAKI DAN U KREVETU SPAVAJU LJUDI DEBLJI NEGO IKAD …ZULJEVE NA RUKAMA NEMAJU U PORODILISTIMA RADJAJU SE …NEKAD DEDE U 40 BILI A DANAS ZENE SE I UDAJU U 40 …S OGROMNIM ISKUSTVOM U ONIM STVARIMA I PRAKSOM …JEL BILO MRZNJE U PECINI DJE BOG GOSPOD SPASITELJ LOGOS RODJEN IAKO MARIJA POTOMAK DAVIDOV DIREKTNI KA I JOSIF PRAVEDNI …DAL CULO SE NEPRAVDA IL BLAGOSLOVI ZA VASCELO COVECANSTVO I TVOREVINU OD BOGA I ZA BOGA …JEL I KOD NASEG NARODA DOSKORA BILO TAKO…? Koliko doskora bilo ljudi u telu a bez duše a danas koliko ljudi u telu a duša odavno telo im napustila …?
…dome lasjo….ova je zemlja bila srecna samo za vrijeme josipa broza tita…. Tesko nama sa malim velikodrzavnicima i onima koji im duvaju u diple….
Bili ste najveći slepci za vreme ex YU, gori i od Makedonije! Turizam je bio na nivou Sudana, prosili ste posle zemljotresa jer su svi crepovi sa kuća popadali, imali ste 6 1/2 fabrika i niste mogli da ßvercujete cigare i banane! Jedino što ste imali je nešto časti i obraza . Dome lasjo jbt
Da li je neko ukrao Božić u Kravicama 1993? Svakako da nije, možda ga je bilo i više tada nego u našim uljuljkanim komformističkim životima gde se mir i spokoj podrazumevaju . Setimo se i vaskršnjih bombardovanja, nemačkog 1941. i savezničkog 1944. Kakvi smo to mi ako nas izbaci iz koloseka jedna tempirana bomba za koju je samo bilo pitanje vremena kada će eksplodirati ?
Hristos se rodi !