Nekoliko važnih podsjećanja na Tešana Podrugovića

Rade R. Lalović

Malo je Hercegovaca koji na pitanje: Šta znaš o Tešanu Podrugoviću? neće prije bilo kakvog odgovora na to pitanje s čuđenjem u vas pogledati. I ne samo to. Nego će sigurno pomisliti Šta me ovaj pita? ili Da li se onaj ko pita šali ili zaista pita ozbiljno?.
Ali, svi oni koji su se ozbiljno bavili epskom poezijom, njenim nastankom, Vukovim radom na sakupljanju i objavljivanju srpskih narodnih epskih pjesama ili su se bavili proučavanjem Vukovih pjevača i kazivača znaće da to pitanje nije nikako ni slučajno, ni neozbiljno.
O Tešanu Podrugoviću se dosta zna, i iz naučnih tekstova o njemu kao Vukovom najdarovitijem kazivaču i svakako o njemu kao čovjeku nemirne prirode, oštra uma i reske satire u komunikaciji s drugima. Ali o Tešanu Podrugoviću svakako ima, bar kod dobrog dijela čak i solidnih poznavalaca epske poezije, i dosta nedoumica i nepoznanica, pogotovo o tome ko je zaista Tešan Podrugović, kako je otišao u hajduke, a ponajviše kome bratstvu pripada.
Prije odgovora na ovakva pitanja evo nekoliko nespornih podataka o ovom Vukovom kazivaču narodnih epskih pjesama i nekoliko narodnih pripovijedaka.
U skoro svim enciklopedijama u kojima se podaci rijetko mijenjaju obično stoji da je Tešan Podrugović bio Vukov pjevač, da je rođen u Kazancima u Gacku, da se po ocu prezivao Gavrilović, da je nadimak Podrugović dobio zbog toga što je bio visok kao jedan i po drugog čovjeka. Može se naći i često citirana Vukova zabilješka da je „Bio pametan i, kao hajduk, pošten čovek; vrlo je rado koješta veselo i šaljivo pripovedao, ali se pritom nigda nije smejao, nego je sve bio malo kao namršten“ što ponešto govori i o njegovom karakteru.
Sistematične i iscrpne podatke o Tešanu Podrugoviću u svom radu Kazivanja o Tešanu Podrugoviću iznosi dr Branko Zlatković u zborniku radova 200 godina susreta Tešana i Vuka, SPiKD „Prosvjeta“ Gacko 2017. godine.
Razmišljajući o bližim odrednicama koje obično dolaze uz Tešanovo ime najviše nedoumica se javlja kod objašnjenja njegovog nadimka po kome je ostao najprepoznatljiviji, o nadimku Podrugović, a skoro potpuna bjelina, bar za većinu poznavalaca epske poezije, ostaje vezana za odgovor iz koga bratstva potiče Tešan, po ocu Gavrilović, sa nadimkom Podrugović, odnosno, kako je bilo njegovo pravo prezime.
Kada je riječ o odrednici po ocu, Gavrilović, jasno je da je to sekundarni antroponim, odnosno patronim koji je u Hercegovini, ali ne samo u Hercegovini vrlo čest, kada se bliže određuje grana nekog bratstva ili samo jedna porodica u bratstvu koja je po nekom posebno poznata. Sekundarni antroponimi redovno stoje ili se u određenim situacijama upotrebljavaju uz prezimena. Ovakve odrednice obično su se davala po ocu (Gavrilovići, Markovići, Petrovići, Miloradovići i sl.), ali ponekada i po majci kada ona ostane udovica pa sama podiže djecu i tada je riječ o sekundarnom antroponimu koji se određuje kao matronim (npr. po Simani – Simanići, po Obreniji – Brenići, po Anđi –Anđići, po Staki Stakići i slično). Nisu rijetki ni slučajevi kada su sekundarni antroponimi (patronimi ili matronimi) prelazili u upotrebi u glavna prezimena i tada sekundarni antroponim prelazi u primarni antroponim.
Ovdje je potpuno čista situacija i po načinu tvorbe ovog patronima, i po Vukovim zabilješkama o Tešanu, a i u skladu je sa još uvijek živom pamćenju u selima Kazanci i Vratkovići kod Gacka, da je to čisti sekundarni patronim dobijen po ocu Gavrilu.
Ali kada je riječ o Tešanovom nadimku Podrugović tu se javljaju najmanje tri dileme. Preovlađujuće mišljenje je ono koje se javlja i kod Vuka da je Tešan bio visok kao jedan i po drugoga čovjeka pa otud i nadimak Podrugović. Ali ovo objašnjenje, iako dugo egzistira kao tačno, nekako izgleda prilično nategnuto, pogotovo što kod Vuka nemamo tvrdih podataka da je to i zaista tako, ali i zbog toga što se sa sličnim nadimkom ne susrećemo niti u jednom drugom poznatom slučaju.
I još jedna važna napomena. U Hercegovini su svi ljudi i tada, i danas veoma visoki rastom, a savremena istraživanja kažu da su Hercegovci najviši ljudi na planeti sa prosječnom visinom 184 centimetra, što govori da je veliki broj ljudi visok preko dva metra. To što je neko vrlo visok, često i preko dva metra, u Hercegovini, kako vidimo i nije ništa neobično, pa je isključena mogućnost da bi Tešana Podrugovića baš to od drugih ljudi odvajalo i po čemu bi baš on, kao pojedinac, bio posebno prepoznatljiv.
Drugo objašnjenje je takođe dosta neubjedljivo, a riječ je o mogućnosti da je nadimak Podrugović izveden od imenice podruga. Naime, ovdje je riječ o običaju koji je do nedavno bio živ u pasivnim krajevima na Kosovu i najvjerovatnije u dijelovima Crne Gore. Taj običaj je kao čestu praksu imao slučajeve da domaćin koji nema djece sa prvom vjenčanom ženom istu ostavlja u bračnoj zajednici, a dovodi drugu ženu koja mu rađa djecu. Taj običaj se zvao podruga, baš kao i ta druga žena. U skladu s tim neki tumači Tešanovog nadimka ostavljaju i tu mogućnost, da je njegov nadimak mogao doći i od toga da ga je rodila podruga te se mogao stoga prozvati Podrugović.
Detaljnije informacije o ovom običaju na Kosovu i Metohiji možemo naći u knjizi koju je napisala Nataša Terzić rođena u Metohiji. Ona u toj knjizi opisuje težak život žena koje su imale ovu sudbinu.
Ovdje je korisno napomenuti i činjenicu da je Tešan imao rođenog brata Peja Gavrilovića koji je živio u Beogradu oko 1828. godine i od njega je Vuk uz pomoć Đura Milutinovića Crnogorca, dobio naknadne podatke o Tešanu, među kojima je i to da se Tešanov i Pejov djed, Gavrilov otac, zvao Teodor Vujanić. Ako ovdje dodamo i činjenicu da se Tešanova i Pejova majka zvala Mara, što je po svjedočenju Boža Tepavčevića sačuvano u još živom sjećanju na Tešana Podrugovića u njegovom zavičaju, onda i ovo objašnjenje o podrugi kao osnovi za nadimak Podrugović gubi svaki značaj.
Na osnovu navedenog nama se čini da su oba obrazložena objašnjenja o porijeklu Tešanovog nadimka Podrugović neubjedljiva i dosta isforsirana.
Treće objašnjenje u svom radu Kazivanja o Tešanu Podrugoviću samo usput pominje dr Branko Zlatković pozivajući se na rad Dragana Lakićevića, Srpski Homer – Vukovi epski pevači i junaci, Beograd: Vukotić media, 2015. gdje se kaže: „Međutim, postoje i pretpostavke da nadimak potiče i od Tešanove sklonosti ka šali i podrugivanju“ što bi najprije moglo biti tačno s obzirom na Vukovu napomenu da je Tešan „vrlo rado koješta veselo i šaljivo pripovedao“, što znači i da se šalio na tuđi račun, odnosno da se drugima u šali podrugivao te je po tome i najvjerovatnije dobio nadimak Podrugović. Nama se to čini i kao najlogičnija mogućnost.
Na Vukov razgovor sa Pejom Gavrilovićem, koji je objavljen u radu Vladana Nedića, Vukovi pevači, Rad, Beograd, 1990. godine poziva se i prof. dr Budimir Aleksić u svom radu Pitanje porijekla i etničke pripadnosti Vukovog pjevača Tešana Podrugovića saopštenom na simpozijumu Tešan Podrugović – epska poezija i istorija koji je održan 2015. godine u manastiru Svetog Save pod Orlinom na Goliji.
U radu Budimira Aleksića, kada objašnjava neosnovanost tvrdnji savremenih montenegrinista, pogotovo Novaka Kilibarde, da je Tešan Podrugović po nacionalnosti Crnogorac, a ne Srbin, a da pjesme koje je od njega zapisao Vuk pripadaju crnogorskoj usmenoj književnosti, otvara se još jedna lako osporiva pretpostavka, a riječ je o tvrdnji Novaka Kilibarde da je Tešan Podrugović iz bratstva Papovića (Novak Kilibarda, Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj književnosti, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012.) što kod pojedinih poznavalaca epske poezije, pogotovo kod guslara, izaziva konfuziju. Profesor Aleksić u svom radu izražava uvjerenje da je Kilibarda Podrugoviću pripisao prezime Papović zbog brojnosti bratstva Papovića u Kazancima, a očigledno da Kilibarda nije vodio, mi mislimo namjerno, računa o ovdje pomenutoj studiji Vladana Nedića u kojoj se jasno kaže, pozivajući se na Vukov zapis iz razgovora s Pejom Gavrilovićem, Tešanovim bratom, da je djed Tešanov i Pejov bio pomenuti TEODOR (TODOR, prim. R.R.L.) VUJANIĆ, pa je onda jasno i bez ikakve sumnje da se Tešan Podrugović prezivao Vujanić. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da u Tešanovom zavičaju, po kazivanju Boža Tepavčevića, i danas postoji česma koja se zove „Vujanića česma“, a toponimi su vrlo pouzdan svjedok davnih vremena.
To što Vujanića danas u Kazancima nema lako je objašnjivo, ponovo iz Vukovih zapisa o Tešanu. A tamo stoji i ovo: „pa posle ubije (on, Tešan, prim. R.R.L.) nekaka Turčina koji njega ćeo da ubije i tako prospe svoju kuću i otide u hajduke“. Imajući u vidu i činjenicu da je Vuk Tešanovog brata Peja sreo u Beogradu 1828. godine jasno potvrđuje da su svi Vujanići, koliko god da ih je bilo u Kazancima, zbog činjenice da je Tešan, nakon što je ubio pominjanog Turčina, „prosuo svoju kuću“ morali pobjeći pred turskom osvetom iz Kazanaca, i iz Hercegovine.

Učesnici naučnog simpozijuma Tešan Podrugović – epska poezija i istorija, 24. oktobra 2015. g.
na lokalitetu VUJANIĆA ČESMA blizu rodnog ognjišta Tešana Podrugovića