Nema iznenađenja

Piše: Jovan Lakićević

Pjesma ustaše Tompsona na TVCG mogla bi da bude opijelo Sekulinoj Crnoj Gori.

Neki od naših predaka, koji su bili ponos negdašnjoj Crnoj Gori, mogli bi nam ovih ( a i nekih minulih dana ) sa prijekorom reći: „Vidite li, njima ne viđeli!…“ Današnja Crna ŠUMA (Gora) postala je zastiđe časnih ljudi u njoj, Srba i Crnogoraca. (Neka mi ne zamjere ovi prvi što ovdje uz njih pominjem ove druge, jer su me u mojoj Morači i u mojoj kući, davnih dana naučili da su Crnogorci – prvi Srbi, pa sam se i sam, baš podugo, tako izjašnjavao!)

Dodaću još da sam se, kao srpski guslar, poslednjih godina, pomalo snebivao da obučem crnogorsku nošnju, jer je ona, umjesto nekadašnjeg ponosa, bar u jednom dijelu publike, podsjećala na – izdaju! Mislio sam da nam je, bar za neko vrijeme, suđena Sekulina Crna Gora.

Tako je bilo sve do bogomdanih, biblijskih litija, kada se Sveti duh (konačno) spustio na postojbinu sv. Simeona i Svetoga Save! Sad znam da ćemo i živjeti i umirati u zemlji kojom se, vjekovima, svo Srpstvo ponosilo!

Naravno da to neće ići i doći samo od sebe. Daće Bog da to bude i bez rata i bez baruta ( i zato se Gospodu molim u svakoj prilici!) Sjetićemo se, mi malo stariji pogotovo, da su časni ljudi (ovdje isključujem ideološke „predznake“), „birokrate“ i „jagnjofuci“, prije trideset godina, predali vlast „na tacni“ mladim i ambicioznim „džemperašima“, koji su se tada zaklinjali da će narodu služiti primjerom, da će ostati u svojim garsonjerama…I to, čim se, u prvoj prilici u Podgorici skupilo nekoliko hiljada demonstranata, na – srpskom talasu! Povukli su se , kako i priliči ozbiljnim ljudima i političarima. (Nešto mislim, sad i sva Crna Gora da izađe na ulice , a pola Crne Gore je već bilo izašlo, aktuelni vlastodršci o tome, izgleda, ne bi ni razmišljali!
Nijesam siguran da su „džemperaši“ održali riječ i ostali u garsonjerama, ali su njihovi „ljuti protivnici“, koje su bezobzirno i trijumfalno srušili u „ antibirokratskoj revoluciji“, završili skromno i časno, kako su i živjeli. Recimo, Vidoje Žarković, koji je bio i predsjednik Predsjedništva države i predsjednik Predsjedništva CK SKJ, završio je u dvosobnom stanu u Šumicama. A dr Miljan Radović, kao predsjednik CK SK Crne Gore, takođe u dvosobnom stanu , u D. Jovanovića ulici!…

No, vratimo se Crnoj Gori Sekule Drljevića, koja je proglašena za „samostalnu državu“ pod pokroviteljstvom Italije“, na Petrovdan, 12. jula 1941. godine. Sjutradan je, kao patriotska reakcija, buknuo 13. julski ustanak protiv fašističkog okupatora!…, kojim će se generacije, (samo ne znam koje) s razlogom ponositi.

Sekulina Crna Gora živi već godinama (kruna je bila usvajanje Sekuline himne!), ovoga puta, ne pod pokroviteljstvom ustaške NDH, već pod zaštitom najveće savremene zločinačke organizacije planete, NATO pakta i… nikom ništa!

Mlađe generacije uglavnom ne znaju, da su Italija, u Crnoj Gori, a Njemačka u Srbiji, odmah po okupaciji, uveli latinicu kao osnovno pismo. U Crnoj Šumi je to uvedeno, odnosno repetirano, i bez vidljive okupacije, prije više godina.
Što se „ crnogorskog jezika „ tiče znam da su su najveći doprinos tom epohalnom poduhvatu dali dva ananomimna hrvatska jezička stručnjaka iz Osijeka (znam im imena, ali ni vama, ni meni, ona neće značiti baš ništa, ) kao i izvjesni Adnan Čirgić, koji je ( za Riplija) postao i dekan fakulteta za sopstveni jezik!

U Sekulinoj Crnoj Gori glavni istoričar je Šerbo Rastoder, koji je, možda, u međuvremenu, postao Crnogorac. No on se, istini za volju, nije baš proslavio u nepočinstvu zvanom falsifikovanje crnogorske istorije, koliko njegovi glavni takmaci, izvjesni Adžić (drago mi je zbog mojih prijatelja Pivljana da nije iz Pive) i izvjesni Andrijašević s granice, koji nije, izgleda, stigao da se na vrijeme upiše u Crnogorce, pa je uletio u montenegrine.

Glavni crnogorski književnik, okićen svim dukljanskim književnim nagradama, jeste, koliko sam uspio da vidim, izvjesni Nikolaidis. Nemojte mi, braćo, zamjeriti ako ne stignem, za života, da pročitam ni jedno od njegovih kapitalnih djela (što bi rekla moja strina Miluša: „Imam prečih poslova!“)

Glavni crnogorski zakonodavac , izvjesni Pažin, koji danas zamjenjuje u Gori Čarnoj, skromnog Valtazara Bogišića, u aktuelnom zakonu o oslobađanju Crne Gore od pravoslavlja, doslovce prepisuje citate osvedočenog srboljuba Antu Pavelića, iz njegovog govora 1942. godine prilikom osnivanja Pravoslavne crkve u ustaškoj Hrvatskoj, u članu 6 i još nekim članovima zakona o „slobodi vjeroispovijesti“… Tvorac zakona je , inače, iz Šibenika, a nijesam nigdje vidio kako se nacionalno izjašnjava. Inače, prima platu kao ministar pravde…Ne zamjerite što ovaj nazovi zakon označavam malim slovima, to niti je zakon, niti će dugo potrajati.)

Donedavno sam mislio da su braća Zbutega iz Kotora glavni promotori unijaćenja, pa katoličenja Crne Gore… Sad vidim da i čuveni akademik Brković( koji je, kakve li slučajnosti, godine potonjeg rata, baš kao Drljević i Štedimlija u toku pretposlednjeg rata proveo na koritu u Zagrebu) , nariče što, zaboga, nijesmo katolici! Pa, ko mu brani . Jedan moj prijatelj reče :“Pa on nije ni pravoslavac, ni katolik, on je – ništa.“

Počasni građanin bivšeg Titovgrada je izvjesni Stipe Mesić, sinovac ustaškog, pa potom Brozovog pukovnika, koji će ostati poznat po tome, što je izrekao najkraći nekrolog državi kojoj je bio aktuelni predsjednik: “Ja sam završio posao, Jugoslavije više nema!“

Požurili su „crveni Hrvati“, (nikad neću oprostiti tu besmislenu sintagmu velikom istoričaru i velikom srpskom vitezu Milošu Milojeviću“) da dignu spomenik Josipu Brozu u Podgorici, računajući, valjda, da je on navukao Meštrovićev samar na Lovćen. On jeste to uradio, ali ne kao Hrvat, jer je bio Hrvat koliko i ja… Pi,pi, pi, daleko bilo. Cilj je bio -rasrbljavanje Crnogoraca…

Moj brat, istoričar Batrić Jovanović, predratni skojevac, borac sa Sutjeske, potom komandant radnih akcija na pruzi Brčko-Banovići, na izgradnji Novog Beograda, ambasador Jugoslavije u UNESKu, u svojoj poslednjoj knjizi RASRBLJAVANJE CRNOGORACA“, objaviće sliku Ante Pavelića i svog „vrhovnog komandanta“ Josipa Broza, sa potpisom: NAJVEĆI SRPSKI KRVNICI U 20 VIJEKU!

Ostao sam u nedoumici: da li su Montenegrini podigli spomenik bratu Hrvatu, ili, „najvećem srpskom krvniku u 20. vijeku“, praveći svoju antisrpsku Crnu Šumu“? Najzad, Tompsonova pjesma na RTCG (oprostite mi što ne znam šta ta sramna skraćenica znači) samo je tužna epizoda u „vaskrsnuću“ Sekuline Crne Gore. Daće Gospod da joj bude i opijelo.

Rušenje Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu, i izgradnja Meštrovićevog, odnosno Brozovoga faraonskog samara na Lovćenu „za promociju crnogorskog identiteta“ (kako će izjaviti sin I. Meštrovića) bila je jedna od poslednjih „pesnica u nos“ Srbima!

I još nešto, za mlađe naraštaje: Sekula Drljević , koji je postao ikona dukljanske, montenegrinske i milogorske CG direktno je odgovaran za smrt 150 crnogorskih i hercegovačkih oficira na Lijevča Polju (njemu su predali revolvere, uz garanciju da im neće biti ništa da bi ih, potom Pavelićevi dželati spalili i poklali u Jasenovcu i Gradiški). Pavle Đurišić i Dragiša Vasić preklani su onim velikim šumskim testerama!

Daće Bog, bliži se kraj Sekulinoj Crnoj Gori!