Nema vremena za čekanje: Ukoliko nastave sa rušenjem tekovina 30. avgusta, mnogima iz aktuelne političke elite će brzo isteći vrijeme

Piše: Jovo Pejović

Glasači pobjedničke koalicije od 30. avgusta 2020. godine se sa pravom pitaju koji su ključni razlozi i ko su glavni krivci što su iznevjerena njihova očekivanja u dijelu pokretanja i realizacije onih pitanja na kojima je izvojevana izborna pobjeda.

Zaglavljena u međusobnim optužbama i borbi za prevlast, nova vlast zaboravlja da njeni glasači strpljivo čekaju da se brže rešavaju pitanja koja je bivša vlast koristila u kreiranju kriminogenog sistema i bezuslovne podanosti šefu režima. Niko normalan ne može povjerovati da su četiri godine protekle u otvaranju stalnih međusobnih kriza i nesporazuma, a da gotovo ništa nije urađeno da se privede pravdi glava hobotnice i demontiraju sve poluge bivše vlasti.

Nova vlast ideološki duboko podijeljena, opterećena unutarpartijskim interesima, a dijelom i brže od očekivanog istrošena tapkanjem u mjesto nije uspjela naći mehanizme za razvlašćenje ostataka bivše vlasti koje i dalje dobrano mešetare političkom scenom Crne Gore, čuvajući sebe i svoje nalogodavce od ruke pravde, igrajući na kartu zaborava ili čekanja povratka na staro.

A Crna Gora ne može napraviti iskorak dalje ako kroz donošenje Zakona o porijeklu imovine ne vrati državi sve ono što je od nje pokradeno i ako ne stigne kazna one koji su otimali od države sve ono što su poželjeli.

Da bi se sa javnih funkcija sklonili odgovorni za kršenje ljudskih prava u prošlosti, neophodno je donijeti zakon o lustraciji. Da li je obećani Zakon o lustraciji nemoguća misija ili politički marketing nove vlasti, ostaje da se vidi.

Ponekad se stiče utisak da ne postoji dobra volja za njegovo donošenje, jer bi u tom slučaju i jedan broj političara iz nove vlasti koji su tu instalirani kao klipovi za njeno rušenje bliski bivšoj vlasti čuvali svoje i interese svojih dojučarašnjih nalogodavaca.

Javna je tajna da su proces privatizacije bivših privrednih giganata pratile pljačka imovine nezapamćenih razmjera na kojoj su pojedinci stekli enormno bogastvo, a da niko nije snosio odgovornost.

Preispitivanje tog procesa se mora vratiti na početak, utvrditi uzroci i kazniti nosioci ovih procesa. U proces kriminalizacije značajno je umiješana sudska vlast, tajna policija i veliki broj pripadnika ministarstva unutrašnjih poslova, čemu svjedočimo svakog dana kroz razotkrivanje afera, ali i opstruisanja u sudskim procesima u kojima su glavni akteri visoki funkcioneri, rodbina i prijatelji bivše vlasti. Ima i onih koji sumjaju da se nešto iza brda valja, bilo da se radi o stavljanju pod tepih afera koje su uzdrmale crnogorsku javnost i od kojih se preznojavao šef režima, do sve blaže retorike prema onima koji su akteri tih afera.

Kada se iz fokusa pažnje izmjeste nosioci korupcije i kriminala i pažnja usmjeri na teren borbe za ličnu i partijsku prevlast u državi od strane onih koji treba da naprave otklon od svega što je obilježilo decenije vladavine bivše vlasti, tada je za očekivatu da oni koji su trebali biti uhapšeni zbog svoje kriminalne prošlosti organizuju žurke i smiju se u lice Crnoj Gori.

Ukoliko nastave sa rušenjem tekovina 30. avgusta, kako se to ovih dana dešava na lokalnom nivou, mnogima iz aktuelne političke elite će brzo isteći vrijeme jer Crna Gora nema vremena za čekanje.