Nesreća prijatelje gradi
Milisav Popović
Piše: Milisav Popović
Prvog dana nove 2025. na Cetinju, Cetinjanin Aco Martinović ubio je 12, a teško ranio četvoro svojih komšija, rođaka i kumova, među njima ubio je i svoju rođenu sestru! Poslije je ubio i sebe.
Ovakav zločin na Cetinju, prije dvije godine, kada je bilo 10 ubijenih, takođe je počinio Cetinjanin Borilović, poslije čega su i njega ubili. Oba ova potiču iz bratstava, koja prva nalažu božićne badnjake pred Cetinjskim manastirom (ne računajmo one koji su se izolovali).
Zbog ovog zločina na Cetinju, u Crnoj Gori prekinute su sve novogodišnje svečanosti, a tri sledeća dana proglašena su danima žalosti u Crnoj Gori! Proglašen je dan žalosti i u bratskoj Srbiji i Republici Srpskoj… Domaći, a i strani zvaničnici upućuju saučešća…
Sva je Crna Gora u bolu ujedinjena. U mnogim gradovima… u Cetinjskom manastiru, u Sabornom hramu, u Podgorici… pale se svijeće (ne Milove auto gume)…za pokoj duša ubijenih…
Zašto se to jednorodni narod, u Njegoševom prestonom Cetinju, bez znanog povoda, u miru, međusobno ubija? Kada objašnjenja u realnom nema, neizbježno se traži u metafizičkom…
Bilo kako bilo, u narodu i žive riječi da Nesreća (nevolja) prijateljstva gradi! Neka je i tako, pomolimo se Svevišnjem Bogu – da Crnu Goru i njeno Cetinje od ovakvih nesreća – spasi!
Da ima stručne ali i političke hrabrosti pa da se inicira skup ali ne političara no naših najboljih psihologa, psihijatara, sociologa, stručnjaka za bezbjednost pa da otvoreno i van javnosti prodiskutuju i detektuju prave razloge ovoga što neki već nazivaju fenomomen Cetinje. A kad se dogovore da predlože državnim organima mjere za rješavanje problema koje su detektovali kako se više nikada slično ne bi ponovilo niti na Cetinju niti bilo gdje drugdje. Nažalost kod nas preovladava politika nezamjeranja i nemješanja u tudje političke torove, pa se zato ovakvi problemi vazda guraju pod tepih do sljedeće tragedije. Kao ilustracija izrečenog je indikativna izjava gradonačelnika Cetinja na komemoraciji nevinim žrtvama.
Ja bih reka da ke ovo nažalost fenomen kakvog niđe nema, ni manjeg mjesta ni više ubistava i koji traži zaista najdublju sociološku analizu. A ja bih moga ko laik samo reći da je previše mržnje u malom mjestu koja se zalijeva sa strane. Mržnja i ubija.
Kako kada cetinjski portal piše Mitropolija crnogorsko – primorska, „crkve Srbije“ ? Kako će im Bog pomoći kada ih ništa opametiti ne može? Teško dok se ne pokaju za pohlepu i poniznost koju su iskazali prema milu lopurdi i ubici.