Ni, zapetu

Piše: Bećir Vuković

Nije nam, nido Bog, Bog dao predsjednika koji se ne bavi realnim životom..

Ateista se bori za crkvu do poslednjeg daha… Ako je ateista nekakav realista, šta će mu tajnovodstvene lestvice i pentranje uz nebesa.

Ili sad! da zaustavimo „tamnog penjača“, ili, nikad. Da ga svalimo dok ga možemo dohvatiti na lestvama…

Širom otvorimo oči, i oprezno sa predsjednikovim otkrovenjima, jer je zagazio u duboke sfere. Kao da ga je (Neko), noću – posjetio u snu – i podsjetio šta da radi.
– Šta da radim.
– Da se boriš do poslednjeg daha.
– Za šta da se borim do podjednje zapete,
– Evo ti plan pod jastukom, zapeta,

Dakle, radi se o vrlo opasnim stvarima koje nisu od ovoga svijeta, i isuviše ozbiljnim, pošto su vezane za ovaj svijet.

Isus je (u snu), rekao Svedenborgu da mu povjerava misiju obnavljanja crkve. Šta je Isus još šapnuo na uvo sijedoj glavi na jastuku punog guščijeg perja. O, Emanuele, puštiću te da uđeš u drugi svijet, i da se vratiš.

Slične scene nalazimo i kod Šoa, ali njega je u snu pohodio Blejk, koji je napisao najljepše stihove o jagnjetu.

Kad je u pitanju naš predsjednik, ne slutimo sa kolikom otuđenošću imamo posla. Nije to birokrata, niti je u pitanju birokratija koja se presvukla u demokratiju. Izvjesno je, radi se o nečem mnogo okrutnijem.

(Nije se lako boriti sa vizijama. Mističari kažu da su vizije neka vrsta četvrte dimenzije…)

Živimo u vremenu niske politike, i konspiracije. Situacija liči na scenu iz pakla. Ali – neki su jedino srećni u paklu. Onda, kakve su vizije (tih) srećnika u paklu..?

Ni, zapetu neću promijeniti u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Ni, zapetu, kaže predsjednik.

Kad se, predsjednik, zamrsi, i zaplete u zapete, onda mu ni lestvice ne idu pod nogu. Međutim, po svaku cijenu predsjednik se drži vizije: do poslednjeg daha boriću se za crnogorsku pravoslavnu crkvu. Da ima učenog šegrta pokraj sebe, izbacio bi ono – do poslednjeg daha, i, ostala bi samo vizija – boriću se do poslednjeg.

Gdje su ti vajni savjetnici koje plaća suvim zlatom. Toliko su ga mogli priučiti i telohranitelji. Jerbo, ne može se vizija ograničiti na – dah – izdah…

(Sa druge strane, crogorski novogovor zabranjuje uoptrebu ikakve ekavice, a telohranitelj je suva drenova ekavica. (Ekavicom – telo(hranitelj), na crnogorskom jeziku – tijelo(hranitelj.))

Kud god kročite, sve problemi, i muka do muke, i zapete. Sa zapetama ni Crnjanski nije mogao izaći na kraj.

Kao što se vidi, ni sam ne vjerujem da je priča originalna. Kako da bude originalna kad se na svakom ćošku pojavljuju razni Erdogani – Erdogan ovdje, Erdogan ondje, Erdogan onamo… Erdogane, u čemu je tajna…

Crnogorski Erdogan (kao uostalom i svaki Erdogan), ima ambiciozan projekat o preimenovanju crkve. U prologu te inače male skice – kopije, pribjegava poslednjem argumentu, koji opet dolazi sa istoka, a odakle bi drugo.

Naš Erdogan ponaša se kao da duguje nešto pređašnjem životu, pa bi u ovom, da se oduži i Bogu, i narodu. Da narodu crnogorskom sa nebesa prinese crkvu. No, i tu imade poteškoća jer, u toj spirali, svako pređašnje opet duguje nešto pređašnjem, i kud bi nas sve to odvelo; opet nekom sledećem pređašnjem može pasti na pamet da se i on oduži pređašnjem životu, i odosmo ubeskraj..

Rečeno je, Bog je davno stavio tačku na te ludosti, šta više – zabranio ih – prevedeno na srpski jezik.

Istovremeno, time se i negira lična besmrtnost, a među ljudima, prvi Lukrecije uviđa te i slične božanske savjete. (Videti: De rerem natura.)

Još nas interesuje, gdje kod ovakvih bića, duša – tačno – kontaktira sa tijelom, a gdje sa svijetom (pa i sa narodom.) To mjesto je tražio, koliko znam, i Svedenborg. I, čim je izgovorio – duša – sjetio se da to moraju biti – usta. I, baš kroz usta je i stigla – kroz usta se emitovalo proviđenje crnogorskog Erdogana, da će do poslednjeg daha (opet, dah je vezan za usta pusta), boriti za crkvu.

Onaj nastavak da neće u Zakonu o crkvi promijeniti ni, zapetu, nije striktno vezan za poslanicu (ili otkrovenje ako vam je lakše), u krajnjem, nije toliko ni važno jer je teorijsko, a toga se treba kloniti…