Nije to kiša

Piše: Batrić Babović

Duhu i prahu Žarka Lauševića 

Ne! Nije to kiša! Beograd stalno nešto novo sanja
Kao svaka metropola bez kraja i početka
Cetinje ispod Novog Groblja novo dok izranja
Sa njim su prah i pepeo odglumjelog metka

U njemu su šmeker, neuvela ruža
Skružani u trnje ledenog novembra
Lovćen što se niz ledinu i Dunav opruža
Sjećanja koja nižu scene filmskog barometra

Dave se Kan, Niš, vječna Venecija
Bolje od bjekstva krije palmom zlata
Život je jedna zapovjest- bolna nedođija
Sazdana za Nebo od živoga blata

Ili za neku bolju ulogu svima nepoznatu
Datu kao biljeg na onom Bogojavljenju
Kada se taj glas baršunasti kupao u zlatu
Ne sluteći dan i godinu Višnjem Saopštenju

Ne! Nije to kiša! To samo gluma sa glumcima plače
Zavjesa je pala na predstavu koja novim Dunavom teče
Sa starim slikama Biljarde, podgoričke gimnazije, Morače
Prah ode u vječnost, godina prođe, a dan nikad ne uteče…