Nikola Malović: Biti Bokelj

Jedna generacija iza nas vjerovala je da su stari Bokelji oni koji mogu da posvjedoče najmanje 150 godina obalne tradicije. Uronjeni u sve rozvodnjeniji svijet, i Bokelji su omekšali, pa sada ne postavljaju ljestvicu starog bokeljstva na jedva dostižnih 150 godina, ali kao Primorac star 323 godine tvrdim da baš i ne priznajemo da je Zalivljanin svak onaj čiji se đed spustio s brdah. OK, postaće i on, polako, kao i svi mi što smo postali, ali neka prvo stane u red…

Bokeljizovati se mora.

Što to, blago nama, znači?

Ako ne računamo poslednji popis u Montenegru, na kome se pojavilo preko 600 nacionalnih Bokelja, mahom (ex) Srba, Bokelj je geografsko-kulturna odrednica, ili bi to trebalo da bude. Kao papagalo ponavljam da se sve što se u kulturnom smislu dogodilo u Crnoj Gori – prvo dogodilo u Boki (prva škola, prva banka, prvi javni prevoz, prva marka, prva apoteka, prva gimnazija, prvo izdanje „Gorskog vijenca“ nakon 1. izdanja u Beču, i prvi javni spomenik autoru tog djela, prvo pjevačko društvo, prvo brodarsko društvo, prvo parobrodarsko, prvo ovo, prvo ono…), sve se, sem onoga što je nastalo u tada slobodarskom ramu punom čojstva, junaštva, sira, kajmaka, pršuta, gusala i Petrovića Njegoša – dogodilo u Boki Kotorskoj.

Biti Bokelj znači prije svega biti Zapadnjak na istoku, i obratno, što je fraza samo za onoga ko ne zna da je Sv. Sava lično, 1219. u Boki osnovao prvu Zetsku episkopiju.

Kao Primorac, ili si pomorac, ili ti je neko iz familije pomorac. Ili si žena pomorca, ili je neka tvoja rođaka žena pomorca. Srbin si pravoslavac, ili rimokatolik, Hrvat odnedavno i Crnogorac, koji vrlo dobro zna da se ne smije razmahivati nacionalizmom – jer u prvom koljenu ako ne, a onda u drugom, ima se u sebi krv mnogih nacija i konfesija.

Biti Bokelj znači imati kontakt sa svijetom od ranog djetinjstva. Dok crnci u našem narodu nisu postojali at all , Primorci su za njih znali od davnina. I za ljude žute, i crvene i sa druge strane svih logika… kao kad kapetan Džek Sperou obrne jedrenjak naopako, pa sa piratima sa Kariba – kao danas gusarski Montenegro – zaplovi inverzno…

U Herceg Novom postoji spomenik grofu Savi Vladislaviću koji je maloga crnca, Puškinovog đeda, poklonio ruskom caru Petru I, i koji je uredio najveću granicu na svijetu, između carske Rusije i Kine, i tamo daleko podigao grad Trojicesavsk sa crkvom Sv. Save u centru. Iz Boke je u Italiju otišao otac pape Siksta V, koji je sišao s Bjelskih Kruševica, te se papa prozvao Peretti, što će reći kruška.

Biti Bokelj znači imati dobru civilizacijsku odskočnu dasku. Mnogi obrazovani mladi napuštaju Kotor i Boku, prepuštajući je onima sa malo ili nimalo plavo-bijelog staža, obrazovanim po sredinama u kojima se gorska petica prevodi u obalnu trojku. Boka je danas puna loših đaka. Najgori napučiše mjesta najboljih.

U umovima prvih ljudi opozicionih obalnih opština, budvanske, kotorske i hercegnovske, javlja se ideja o udruživanju i saradnji, što je pjesma s nove ploče. Ipak, dok se ne oformi Bokeljska partija, koja bi sa saznanjem da se na teritoriji Boke nalazi 90% ukupnog nepokretnog blaga sve Crne Gore – zastupala iz Kotora interese Bokelja, uzalud se vitla novom pločom. Od referenduma za tzv. nezavisnost, kriminalizovana – a od ulaska u NATO okupirana Crna Gora – nema moralan legitimitet nad Bokom Kotorskom. Jedino što može da uradi, i uradiće, jeste da u Osnivački odbor Bokeljske partije ubaci trojance koji će nominalno biti pro Bokelji, a koji će sve vrijeme biti kontra države Crne Gore time što će podrivati legitimnu politiku po svemu osobenih, dičnih i istorijski utemeljenih Primoraca.