Nikola Tesla: Vazda ostajem samo Srbin i ništa više
1 min read
Poreklo Nikole Tesle nikada nije bilo sporno, bar ne onima koji se ceo svoj naučni vek bave životom i radom velikog pronalazača, čije se ime pojavljuje podjednako na beogradskom aerodromu, na čuvenom automobilu Ilona Maska, ali i na najavi nastupa rok benda iz Sakramenta pod tim imenom ili među klincima s neta koji su, čak i pre mejnstrima, shvatili kome treba da duguju zahvalnost za kliktanje i struku.
Teslino poreklo i ime nisu bili sporni ni 1931. godine kada je bio na naslovnoj strani Tajma. Ali, s vremena na vreme, u javnosti, srpskoj i hrvatskoj, pojavilo bi se nešto čime bi oni manje stručni pokušali da potkrepe svoje tvrdnje o tome da je veliki pronalazač bio podjednako ponosan na „svoje srpsko poreklo i hrvatsku domovinu“, i da je u stvari sve vreme bio isključivo Jugosloven ili samo – kosmopolita. Tako se na društvenim mrežama na talase, kao nedavno, povede polemika da li je on ikada izričito govorio o svom poreklu kao srpskom, pa je nedavno kao dokaz u nekoj hrvatsko-srpskoj ili srpsko-hrvatskoj polemici (opet) citirano Teslino pismo Vladku Mačeku u kojem veliki naučnik govori kako je „podjednako ponosan na svoje srpsko poreklo i hrvatsku domovinu“. Dovoljno da se (opet) ustalasaju nacionalistički duhovi na mrežama.
Ljubaznošću Muzeja Nikole Tesle i stručnjaka koji rade u njemu, Nedeljnik je, kako bi jednom zasvagda stavio tačku na „naš“ ili „vaš“, dobio uvid u dokumenta u kojima se Tesla izjašnjava o tome ko je i odakle potiče, i šalje poruke „svojoj braći“ rasutoj po Americi, ali i na Balkanu, isključivo kao – Srbin.
Posebno pomenuti telegram koji je poslao iz čuvenog „Njujorkera“, 26. maja 1936. godne, u Zagreb dr Vlatku Mačeku – Vlatku, a ne Vladku, kako ga je naslovio u depeši poslatoj Vestern junionom – ima svoj kontekst. Pismo tadašnjem vođi opozicije, a kasnije tvorcu Banovine Hrvatske, a onda i potpredsedniku u Vladi Kraljevine Jugoslavije, bilo je pre svega ljubazna zahvalnost za telegram koji je stigao u hotel „Njujorker“ dan ranije.
Celo Teslino pismo odgovora od 26. maja glasi: „Hvala na mnogo cienjenoj čestitki i počasti, jednako se ponosim moga srbskog roda i moje hrvatske domovine, živeli svi Jugoslaveni“, u potpisu: Nikola Tesla. Ceo kontekst shvata se čitanjem prvog pisma, a ne samo Teslinog odgovora. Dan ranije, 25. maja 1936. godine, dr Maček uputio je čestitku Nikoli Tesli, naslovljenu na njegov dom u hotelu „Njujorker“. U tom pismu, na koje je Tesla odgovorio sa „podjednako ponosan na svoje srpsko poreklo i hrvatsku domovinu“, dr Maček mu piše:
„Velikom sinu naroda srbskog a domovine Hrvatske, vođi čovječanstva u borbi sa prirodom čestita u ime hrvatskoga naroda, dr Vlatko Maček“, 25. maja 1936. godine. Tesla je u odgovoru citirao deo Mačekovog telegrama. Svakako, on nikada nije krio da je kosmopolita, čak ni kad je pozivao na borbu Ujedinjenih naroda protiv nacizma. Ali i tada je potencirao svoje poreklo.
U pismu „svojoj braći u Americi“, aprila 1942. godine, govoreći da će se u toj godini odlučiti sudbina svega sveta i da snage zla okupljene oko Hitlera moraju biti uništene – a sam neće dočekati njihov poraz jer će umreti u januaru sledeće godine – govori o borcima u Jugoslaviji i poručuje im da „zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama…“ treba pružiti podršku snagama koje se bore protiv nacističke pošasti i odazvati se pozivu predsednika SAD Frenklina Ruzvelta.
„Koliku duševnu snagu, čvrstu odluku, neprestrašenost i junačstvo imali su oni naši još nerazvijeni dečaci kad su, pred nemačkim puškama radosno klicali: ‘Mi smo srpska deca. Pucajte.'“ U istom pismu „braći“ Tesla ističe da se ne sme raspirivati mržnja protiv „svoje braće“. „Nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u Staroj Postojbini, ma šta neprijatelj pokušao da radi“, ispod čega je stavio svoj potpis.
Činjenica da je Tesla rođen u Smiljanu u Lici ne govori mnogo bez istorijskog konteksta: bila je to granična oblast Austrijskog carstva koje je od 1867. preraslo u Austrougarsku monarhiju, a Smiljan je od 1918. bio u sastavu države Jugoslavije i tek od proglašenja nezavisnosti države Hrvatske 1991. postao njen deo. Za svog života je Tesla bio državljanin Austrije, pa od 1867. Austrougarske, a od 1891. državljanin SAD. U etničkom i religioznom smislu bio je pravoslavni Srbin, a tako je i zaveden po rođenju (pogledati krštenicu) i po smrti (opelo je držao srpski prota u Njujorku).
Ipak, kako nikada nije krio da je Srbin, u nekim situacijama toga doba bilo je posebno važno naglasiti. Proučavajući dostupnu građu, autori Svetislav LJ. Marković i Bratislav Stojiljković, u delu Prvi novinski članci o Nikoli Tesli objavljeni na srpskom jeziku, pominju koliko je za tadašnji srpski narod bilo važno da prenesu vesti o „srpskom Edisonu“ i njegovom uspehu u svetu.
Prvi novinski prikaz objavio je novosadski Branik krajem 1889. godine i prvi tekst pod nazivom „Srpski Edison“, na naslovnoj strani, napisao je Nikoladin Kosanović, muž najmlađe Tesline sestre Marice Kosanović.
„Ujedno Ti šaljem po jedan broj ‘Branika’ i ‘Srpskog glasa’ da vidiš kako su Te predstavili Srpstvu i Slovenstvu“, navodi se citat iz pisma u delu LJ. Markovića. „Tako su Te od prilike prikazali valjda svi i srpski i slovenski listovi, koliko – sam i sam čitao, i koliko sam čuo. Za naslov nemoj se ljutiti. U originalu bilo je rečeno ‘Srbin pronalazač u Americi’, ali ‘Branik’ sam na svoju ruku promijenu naslov onako kako vidiš. Urednik mi je naročitim pismom zahvalio za članak i molio me i privatio, da ga o Tebi i Tvojim radovima izvještavam.“
U nastavku pisma Tesli, Kosanović ga „u ime Srpstva i Slovenstva“ moli da mu redovno šalje izveštaje o svojim „umnim radovima“. „Tvoj će um i odsad svijetliti samo tamo u tuđini – ali za Tvoj rod i narod pogotovu kao iskra u pepelu.“
A u samom članku „Srpski Edison“, kako se navodi u delu Prvi novinski članci o Nikoli Tesli objavljeni na srpskom jeziku, posebno se ističe u fusnoti da članak „opisuje rad jednog Srbina naučenjaka, koji će ime srpsko proslaviti u širokom svetu.“
„Taj junak naš, to je Srbin Nikola Tesla…“, konstatuje se u članku iz 1889. godine i sugeriše da bi neki stručnjak mogao da nabavi kopije Teslinih patenata, pa da „potanje prikaže srpskom i slovenskom svijetu te mnogobrojne izume našeg srpskog Edisona“.
„… Možemo se sa velikom sigurnošću nadati, da duh toga našeg Edisona, ako ga bog poživi, u najbližoj budućnosti neće mirovati, nego će na protiv sve produktivniji bivati, – i sve to obilatije raditi na korist čovječanstvu, a na diku i ponos malom narodu srpskom iz koga je ponikao.“
Navodeći šta su strani mediji pisali o njemu, autor kaže da i po „žurnalima franceskijem i italijanskim puno što šta o radovima ovoga novoga Ruđera Boškovića…“ ima, ali o tome bi trebalo da javljaju učeni studenti, koji bi „kadri bili shvatiti i razumjeti ono što im brat Srbin Ličanin po Americi stvara“.
U njegovoj biografiji je neizbežno pomenuti da mu je otac bio „srpsko pravoslavni sveštenik Milutin Tesla“, koji je, kako se navodi u članku, „pre deset godina umr’o u Gospiću kao proto. Mati mu je Đuka rođ. Mandića, udovica uzorita među popadijama srpskijem. Živa je, dakle dočekala je slavu svoga sina. Uzgred budi rečeno, vrijedna ova starica, i ako ne zna čitati ni pisati, znade n.pr. iz narodnih pjesama, iz ‘Gorskog vijenca’ i t.d. recitirati čitave partije…“ Tesla je, prema rečima autora, znao da recituje Bajrona, Šekspira, Getea, ali i Lazu Kostića, Šilera, Zmaja, Branka, Njegoša, Leopardija…
„I za to nadajmo se, da će nam poživeti još dugo i mnogo na korist čovječanstvu a na diku ne samo uskoj Lici i malenom Srpstvu, nego i cijelom velikom Slovenstvu“, navodi se u članku.
Interesantno je da je u zadarskom Srpskom glasu, gde je objavljen takođe ogroman članak, posebno istaknuto Teslino srpsko poreklo, kao i neskrivena želja „Hrvata da ga prisvoje i proglase ‘darovitijem Hrvatom'“, a sve u kontekstu vremena i važnosti, jer kako objašnjavaju autori, njegovi zemljaci su tih „godina živeli pod velikim pritiskom dela hrvatskog stanovništva, čija je netrpeljivost prema Srbima podstrekivana iz nekih centara u Austrougarskoj“.
Navodi se da u dalekom svetu živi „mladi Srbin, koji je, doduše svojijem zemljacima slabo poznat, a čiji je rad bio pred nama Srbima sa svijem nepoznat…“ Nepoznati autor teksta žestoko se obrušio na tvrdnje da je Tesla hrvatskog porekla i besno nabraja da je „našoj braći Hrvatima sve malo. Nikako se ne može zajaziti njihova proždrljivost. Srpske narodne pjesme nemilice nam otimlju, te se Matica Hrvatska sprema, da ih izda pod svojijem imenom; srpski književni jezik krste hrvatskijem; pa čak ni pojedini Srbi, kao što je Tesla, ne mogu se oteti grabljivijem kandžama. Ovdašnji ‘Narodni List’, govoreći o Tesli, nazivlje ga ‘darovitijem Hrvatom’, Teslu, Srbina po krvi, jeziku, čustvu“, a onda ostrašćeno navodi da je „Šovinizam braće Hrvata prešao u bezobrazluk!“ (LJ. Marković i dr. Prvi novinski članci o Nikoli Tesli objavljeni na srpskom jeziku).
Tesla je povremeno Kosanoviću slao stručne časopise, kako bi ih upoznao sa svojim izumima, a ovaj mu je odgovarao i izveštavao ga da su mnogi pisali o njemu.
On u martu 1890. piše Tesli, nakon što je dobio jedan takav časopis, da ga „Srpstvo i Slovenstvo zna i dosad, ali ako Bog da, sad će još više“.
Knjige su Tesli slali i sestra Marica i zet Nikoladin Kosanović, a u jednom od pisama, on govori Tesli da mu šalje knjižice u dva paketa, „osim onih, koje su Tebi poznatije nego meni, kao Gorc.Vijenac, Čengij Aga… neki komad Veselinovića (seoskog učitelja Srbijanskog) i Lazarevića…“
Sam Tesla je, prema rečima stručnjaka, 1919. godine, u časopisu Moji pronalasci objavio seriju autobiografskih priča, gde pominje anegdotu iz Pariza i trenutak kada na pitanje recepcionara hotela u kojem je odseo „koja je njegova titula“, kaže da je „ona najveća moguća“. „Viša od kraljevske, ja sam Srbin.“
Prilikom jedine posete Beogradu 1892. godine, kao već svetski priznat naučnik, imao je posebnu poruku za srpski narod:
„Svoju radost, koju ja ovoga trenutka osećam, ja ne umem da vam iskažem, ali se radujem što mogu ovom prilikom da pred vama, mila braćo, izrazim svagda svoje najmilije zadovoljstvo, da sam bio i da vazda ostajem samo Srbin i ništa više… Dešava se, gospodo, da čovek, udaljen od svoje otadžbine, zanet poslom kakvim se ja zanimam, po katkad smete s uma svoje ime, svoju narodnost i svoju otadžbinu. Ali toga, gospodo, kod mene nikad nije bilo, a nadam se da i neće i ne može ikad ni biti. Ako se ja i ne nalazim među vama, da kao i vi što više privredim na oltar srpske misli, ja radim drugi posao, na drugi način proslavljam ime srpsko, i na drugi način radim i trudim se, da koliko mogu i ja što korisno privredim svome narodu i svojoj miloj braći. I ako ima kakve slave i zasluge za čovečanstvo, da se pripiše mome imenu, to ta počast više pripada srpskom imenu, srpskom narodu iz čije sam sredine ja ponikao.“
Dalje je Tesla okupljenima govorio o „iskonskoj borbi naših predaka na Kosovu“, i zahvalio im sledećim rečima:
„Braćo i drugovi! Hvala vam na tolikoj pažnji i odlikovanju. U vama gledam ja mlado Srpstvo, koje ima da radi na opštem zadatku sviju Srba. Vi ste budućnost Srpstva. Ja sam – kao što vidite i čujete – ostao Srbin i preko mora, gde se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi, i da svojim znanjem i radom podižete slavu Srpstva u svijetu.“
Narodnost Nikole Tesle
Izvesni i autentični dokazi o nacionalnoj pripadnosti Nikole Tesle. Srpski iseljenik Đuro Munjas, iz Filipsburga, Montane, objavio je u faksimilu jedno originalno pismo Nikole Tesle od 11 juna 1921, pisano na engleskom jeziku. Munjas ga je pitao kako to da ga u Americi označuju kao Madžara. Na Munjasovo pitanje, Tesla je doslovno odgovorio:
JA SAM SRBIN – NIKOLA TESLA
8 W. 40 St., New York, June 11, 1921
George M. Mungas, Esq.,
Box 37,
Philipsburg, Montana
My dear Sir:
I have duly received your kind letter of May 31st and wish to thank you for the
interest manifested.
Of course you know that I am a Serbian, coming from the oldest stock in as much
as my mother’s name can be traced almost as far back as any other in our race.
The Editor of the Kansas Farmer and Mail and Breeze does not quite realize that
the Province where I was born was at that time merely under the political rule
of Austria which has nothing to do with nationality.
Wishing again to assure you that I have appreciated your friendly action in the
matter, I remain
Yours very truly,
N. Tesla
Srpski test glasi:
JA SAM SRBIN – NIKOLA TESLA
8 z. 40 Ulica,
Njujork,
11 juna 1921
G. Đuro M. Munjas
Poštanski fax 37
Filipsburg, Montana
Poštovani Gospodine,
Primio sam Vaše prijateljsko pismo od 31 maja želim da Vam zahvalim za interes koji pokazujete.
Vi naravno znate da sam ja Srbin, vrlo stare loze, jer je ime moje majke staro koliko bilo koje drugo ime našeg naroda. Urednik lista Kansas Farmer and Mail and Breeze ne shvata potpuno da je oblast, u kojoj sam se ja rodio, bila samo pod političkom vlašću Austrije, što nema nikakve veze sa narodnošću.
Želeći ponovo da Vas uverim da cenim Vaš prijateljski postupak u ovom pitanju, ostajem Vrlo iskreno Vaš
N. Tesla (Vidi: American Srbobran, May 22, 1958, Pittsburgh, Pennsylvania; Prof. Sava N. Vujinović, Nikola Tesla i njegovo vreme, Toronto, 1993; Prof. Dr. Lazo M. Kostić, Obmane i izvrtanja kao podloga narodnosti, Hamilton, Ont., Canada 1960, str. 114; Milan M. Radovich and Robert P. Gakovich, American Srbobran, Official Organ of the SNF – Selective index 1906-1976, Pittsburgh, Pa., 1980).
U zagrebačkom “Nedjeljnom Vjesniku” objavljeno je u faksimilu ćirilično pismo ambasadora Kraljevine Jugoslavije Ante Tresića Pavičića, koji je
Nikoli Tesli predao odlikovanje kralja Alekandra 1926. godine. Kralj je Teslu odlikovao Ordenom Sv. Save.
Tresić Pavičićevo pismo glasi:
Pov. Br. 422
Predmet:
Predaja Ordena Sv. Save
G.N.Tesli
Ministarstvu SpoljnihPoslova
Generalna Politička Direkcija
BEOGRAD
Pošto sam, u poslu Ministarstva Financija morao poći u Njujork, to sam iskoristio tu prigodu, da lično predam Orden Sv. Save I. st. F. Nikoli Tesli, našem učenjaku svjetskoga glasa. Ja sam bio odlučio dati tom prigodom jedan banket u njegovu počast, na koji bih pozvao neke naše viđenije ličnosti i neke uplivnije Amerikance, te sam u tu svrhu pisao Generalnom Poslanstvu, da preduzme potrebne korake; nu g. Konzul Stanojević me je obavestio, da g. Tesla ne želi nikakvog ceremonijala, ni publiciteta, nego je pozvao mene i g. Konsula na večeru u hotel Pensilvanija, gdje stanuje, pa da mu tom prigodom predam orden, što je i učinjeno na 26 Septembra.
G. Tesla je bio vrlo radostan kada sam mu predao orden. Tom prigodom, on koji živi vrlo povučeno i skromno, bio je vrlo razgovorljiv, te je pokazao, da u toliko godina boravka u Americi, a retko kada je u dodiru sa našima, da je u njemu ostala čista i potpuna srpska duša. Začudio sam se kada se je stao natjecati sa mnom u ponavljanju na izust naših narodnih pesama. Ama bilo bi se reklo da je jučer došao iz Like. Tom prigodom poveo se je razgovor de
onibus et quibusdam aliis te sam opazio, da je svestrano naobražen, pa da ljubi ne samo znanosti i filozofiju, nego i lepu knjigu. Po naobrazbi stoji visoko nad profesorom Pupinom, ali je razlika u tome, što je Pupin posve normalan, skoro bih rekao prepraktično normalan, dočim Tesla pokazuje tu i tamo po koju abnormalnost, da ne bi pogrešila stara poslovica nullun magnum ingenium sine quodam demantiae gradu. Svakako je Tesla jedan od najznamenitijih ljudi što sam ih u životu sreo. Nema sumnje da je on kao teoretičar danas najveći elektrotehnik na svetu; jedna vrst modernog Arhimeda, koji je previše glavom u teoriji, ali ne uspeva kao Arhimedas u
praksi, te se drugi okorišćuju polodovima njegova uma. On i ne mari za bogastvo, te živi vrlo čudno, a najveća mu je zabava hraniti golubove, kojima po noći prosiplje hranu pod strehe, gdje spavaju, a kljaste leči kod kuće. Ide
rado također u kino-teatre. Izbegava društvo, naročito žensko.
Voli Njegovo Veličanstvo našega Kralja, i želi da mu se o njemu pripoveda, jer veruje u njegove velike vladarske sposobnosti i nada se da će se naša država i naš narod pod njim sretno razviti.
U našim narodnim sporovima stoji na visini naših najnaprednijih državnika. Veli: sin sam srpskog pravoslavnog popa, i matere srpkinje, ali smo mi u Lici sa Hrvatskim katolicima živeli u najboljem skladu, i nije bilo nikakve mržnje u narodu, dok je nije posijala politika s visoka.
On je sačuvao i sada te iste osećaje.
Još se uvek nada da će mnoge od svojih teorija staviti u praksu i dati čovečanstvu takova otkrića, da će promeniti celi život na zemlji i učiniti ga nesravnjivo ugodnim. Kada se zanese u carstvo znanja i mašte, govori pesnicki i sa potpunim uverenjem, kao da su te stvari već gotove. Moguće da su po zakonima matematike i fizike moguće, ali i ako je on prvi otkrio i dokazao mogućnost prenosa električnih sila, na velike daljine, on ipak nije to stavio u praksu, nego su se drugi, njegovi đaci, okoristili njegovim izumima. Njemu je sedamdeset godina, ali izgleda kao da mu je pedest, pa se ne boji da ne bude imao vremena da oživotvori svoje velike osnove. Čezne za domovinom , ali još više za znanošću. Veli da bi se još sada pohrvao sa kojim mlađim od dvadest; a tako i izgleda. Kada ga se pita, kako je održao takovu svezinu, odgovori: abstine, sustine! Pa šapne na uho, da se je uvek držao daleko od žena i očuvao devičanstvo. On veruje da mu je to očuvalo fizičke i umne snage.
Kada se čovek s njim rastaje, ima utisak da je bio u društvu jednog vanrednog čoveka, kakvih ima malo na zemlji, koji umom zadivljuju, a manama obvezuju i čini sebe simpatičnim, kao malo dete.
A. Tresić-Pavičić (Vidi: Živko Strižić, Iz antikvarijata – Tresić Pavičić o Tesli, Nedjeljni Vjesnik, Zagreb, 5. lipnja/juna 1977, str. 15).
Istini za volju ne treba zaboraviti ni izvesne poruke Nikole Tesle:
“U meni ima nešto, što može biti i obmana, kao što česće biva kod mlađih oduševljenih ljudi; ali ako budem sretan da ostvarim bar neke od svojih ideala, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao biće mi da je to djelo jednoga Srbina”.
Beograd, 21. Maja 1892.
“Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam svetlja obraz pred svijetom. Ono što čine naša braća u starom zavičaju dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliku su duševnu snagu, čvrstu odlučnost, neustrašivost i junaštvo imali oni naši nerazvijeni dečaci kad su pred njemačkim puškama klicali: ‘Mi smo srpska djeca, pucajte’. Kako se svi mi možemo ponostiti znajući da u čitavoj historiji svjeta nema tako veličanstvenijeg primjera. Ovi divni mučenici živjeće vjekove u našoj uspomeni, oduševljavajući nas na besmrtna djela”.
Njujork, aprila 1942.
“Ponosan sam što sam Srbin, ponosan sam što sam Jugosloven. Naš narod ima toliko snage, da nema sile koja ga može razoriti.”
Njujork, 8. Jula 1942 (Vidi: Poruke Nikole Tesle, Glas Kanadskih Srba – Voice of Canadian Serbs, November 27, 1975, Windsor, Ontario, Canada).
U jedonom pozdravu kojeg je Nikola Tesla uputio Srpskoj saveznoj omladini u Americi za njihovu Konvenciju, koju su održali u toku 1940. godine, doslovno stoji:
“…morate ostati verni srpskoj tradiciji…” – “…to remain loyal and faithful to the Serbian traditions” (Vidi: Nikola Tesla, Greetings to the American-Serbian Youth Convention, Voice of Canadian Serbs, January 7, 1981, Windsor, Ontario, Canada; Sveta dužnost: veli veliki Tesla, Amerikanski Srbobran, 10. april 1940, Pittsburgh, Pa., U.S.A.).
Beogradska “Politika” od 7. decembra 1986. godine objavila je članak pod naslovom “Iz starog Beograda – Nikola Tesla u Beogradu”, gde stoji, još i ovo:
“Na beogradskoj železničkoj stanici 2. juna 1892. godine Teslu je dočekala masa sveta i kad je izašao iz vagona pozdravljen je burnim usklicima.
Kada je stupio u svečanu dvoranu Kapetan-Mišinog zdanja (Beogradskog univerziteta, KS), gde ga studenti pozdraviše gromkim usklikom:
– Živeo! I dobro nam došao!
Pozdravljen srdačno od rektora Koste Alkovića, zahvaljujući na lepom dočeku, Tesla je rekao:
‘Gospodo i braćo! Neobično sam ushićen oduševljenjem kojim me vi predusretate sa oduševljenjem svojim, kad se ja posle tolikog mog bavljenja na strani u dalekom svetu, daleko od svoje otadžbine, moje mile braće, nalazim ovoga momenta ovde, među vama… Radujem se što mogu ovom prilikom pred vama da izrazim svoje najmilije zadovoljstvo da sam bio i da vazda ostajem Srbin i ništa više. Dešava se da čovek udaljen od svoje otadžbine, zanet poslom kakvim se i ja zanimam, pokatkad smete s uma svoje ime, svoju narodnost i svoju otadžbinu. Ali toga kod mene nije bilo i, nadam se, da i neće i ne može nikad biti… Ako ima kakve slave i zasluga za čovečanstvo da se pripiše mome imenu, to i ta počast pripada srpskom narodu iz čije sam sredine i ja ponikao…’
Isto veče, u čast Nikole Tesle, beogradska opština je priredila svečanu vrečeru u Vajfertovoj pivari. Našeg velikog pronalazača tamo je dočekalo preko stotinu uglednih zvanica.
Zahvaljujući, najpre, na zvaničnim zdravicama, Tesla je istakao, da će njegovo srce daleko preko Atlanskog okeana vazda kucati za srpstvo, i u časovima kad ga misli budu nosile u sferu električnih talasanja…” (Vidi: Iz starog Beograda – Nikola Tesla u Beogradu, “Politika”, 7. decembar 1986).
Vladimir Njegovan napisao je interesantnu knjigu pod naslovom „Nikola Tesla – heroj tehnike“, koju je publikovalo SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu, 1976. godine. Na str. 59 Njegovan donosi izvode iz govora nikole Tesle kojeg je održao prilikom svoje posete Beogradu 2. juna 1892, na banketu na Smutekovcu (Vajfertovcu), gde ga je pozdravio rektor Velike škole Alković.
Evo šta je Nikola Tesla tom prilikom rekao:
„Ali slobodno i bez ikakvoga pretjerivanja mogu reći da nikad nisam bio zadovoljniji, niti sam ikada osjećao ovakovu slast uspjeha, kao što osjećam ovdje, u sredini vašoj i uz vaše priznanje, mila braćo moja.
U svim tim trenucima uspjeha i neuspjeha, vazda me je krepila nada da će moj rad biti od koristi za Srbstvo, za mili narod u kome sam rođen…
Ja osjećam mnogo više nego što mogu da kažem… Moj je život bio neprestano treperenje između agonije neuspjeha i blaženstva uspjeha… U meni ima nešto što može biti obmana, kao što češće biva kod mladih oduševljenih ljudi, ali ako budem srećan da ostvarim barem neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao bit će mi tada da je to djelo jednog Srbina. Živjelo Srbstvo!“ (Vidi: Vladimir Njegovan, Nikola Tesla – heroj tehnike, Zagreb, 1976, str. 59; Prof. Dr. Lazo M. Kostić, Obmane i izvrtanja kao podloga narodnosti, Hamilton, Ont., Canada 1960, str. 113-114).
Nadalje, ne treba zaboraviti ni malo poznati istoriski podatak,
da je kralj Nikola Petrović Njegoš odlikovao Nikolu Teslu Ordenom knjaza Danila na dan 23 aprila 1895. godine. U propratnom pismu sa poveljom i odlikovanjem kralj Nikola je pisao Tesli:
“Vaša univerzalna proslavljena znanost u elektro-tehničkoj nauci pobudila je Njegovo Veličanstvo Nikolu Knjaza i Gospodara Crne Gore da Vas odlikuje Svojim ordenom Danilovog reda, drugog stepena. Šaljući Vam orden s diplomom želim da ga Vaše srpske prsi dugo i dugo nose u zdravlju i sreći na korist nauke, a za slavu srpskog naroda od kojega porijeklo vodite i ime mu svojim naučnim pronalascima pred svijetom uznosite.” ( Vidi: Knjažev Orden Nikoli Tesli, Glas Kanadskih Srba, 10. decembar 1976, Windsor, Ontario, Canada).
„Od iskoni pak i na Primorju Srbin je bio samo pravoslavni, Srpstvo je značilo samo
pravoslavlje, kao što u ovijem krajevima na istoku znači i danas.“ (Simo Matavulj, Biljeske jednog pisca) I Tesla je „Srbin“ ka i Simo Matavulj, dakle pravoslavac.
Budalaština. Sava Petrović kada se obraća katolicima Dubrovnika ovako im piše: Članovi senata u negdašnjoj dubrovačkoj republici bili su katolici, pa ipak crnogorski mitropoliti Sava i Vasilije Petrovići u pismu svom od 1. septembra 1763. mole Dubrovčane za pomoć „da učinite našoj crkvi i narodu černogorskom jednom sumom od asprih, kako Serbli Serbima i svojijema susedima“(Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., strana 225). Isti mitropolit Sava Petrović piše dubrovačkom senatu 15. juna 1767.: „I drago nam je vladanje vaše, koji se vi jošte od našega srpskoga jezika nahodite, koji zapovijedate“ (o. s. str. 226), a 25. jula 1775. godine piše istom senatu dubrovačkom: „Vaša slavna republika zna, da je sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas, kako jedan cvijet na vas svijet…, može se serbska zemlja s vama ponositi“. (0. s. str. 227.)
https://library.hungaricana.hu/en/view/CroatianStateArchives_AV_I_16_1914/?pg=230&layout=s
Dakle kako Serbli Serbima, od našega srpskoga jezika, sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas, kako jedan cvijet na vas svijet…, može se serbska zemlja s vama ponositi.. A sami Dubrovčani su svoj jezik zvali srbskim a nisu bili pravoslavci! „Ne smije se prešutjeti, a to se čini u ovoj monografiji, da su u bezbrojnim dubrovačkim dokumentima s kraja 15. st. pa do kraja 18. st. Dubrovčani koristili izraz linga seruiana kao oznaku za svoj vlastiti jezik.”
Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam, str. 273. (PDF). Zagreb: Durieux.
http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf Uostalom Primorci su Srbi i prije pravoslavlja,za Ajnharda i kasnije Skilica Dukljane katolike pominje kao Srbe,jer Nemanja je krštren u Ribnici kao katolik,dakako Srbin katolik. https://sr.wikipedia.org/sr/Primorci_(Srbi) E sada se postavlja pitanje što su ti Srbi katolici postali Arbanasi, Hrvati,Talijani…jasno je jer nisu imali narodnu crkvu,a SPC je samo sačuvala Srbstvo,srbsko ime..kod pravoslavnih pa ako za Holečeka tupavi Cgcici i kažu da su srbske vjere a narodnosti crnogorske Holeček ih kao edukovan ispravlja i kaže da su Cgci Srbi po naciji a po vjeri pravoslavci. Do 1993.i naše poturuice su bili po naciji Muslimani,a takve nacije nema kao ni Srbin po vjeri,to može biti samo srbske vjere ali to ne ukida istinu da su etnički Srbi. Uostalom i obrazovani Balević kao i Radonjići razlikuju vjeru od narodnosti pa on piše za Crnogorce,kristalno jasno,a ne primtivno miješajući pojmove: 4. Stanovnici Crne Gore su svi slaveno-srpskoga naroda i pravoslavno-istočnog blagočastljivog ispovedanija. I koliko su neumešni u raznim veštinama, a to je zbog toga što nemaju škola, po prirodi su sposobni, naročito sa oružjem. http://www.njegos.org/past/balevic.htm 29. jula 1757. To što je Austrija malo malo mijenjala nazivanje Srba,od Iliri, Raci, Vlasi,Morlaci i kako sve ne nas ne zanima. Mi smo Srbi i prije Nemaljića i za Nemaljića i nakon njih do danas. Kao i vladari Bosne što svi u poveljama na početku pišu da su VLADARI SRBA A JEZIK IM JE SRBSKI. To su činjenice koje vas silno uznemiravaju i uništavaju jer se se opredjelili za laž. U Lici jeste bila jaka svijest da su vlasi,ali to je ostatak turske politike da sve pravoslavne posprdno tako zovu a srbsko ime su zabraljivali. Otac Nikole Tesle se veoma trudio u nacionalnom radu da pravoslavni povrate srbsku nacionalnu svijest,iako je već imaju po običajima ali i formalno po imenu,jer je politika Austrije bila stvarati konfuzna imena da bi ih obezličila i lakše germanizovala,što se sa mnogom inteligencijom srbskom i desilo. Crkva je tu bila jedini stup nacionalne svijesti. Nikako Beč i papa koji su gledali da to iskorijene kao i danas papuine sluge u Cg,Milo i politika.
Ti si lazov kakvog majka radjala nije,tu nedje kao Deretic i ostali spijuni CIA-e.
Pa ja,ne znam je li vas ikada ,imalo sramota.Covjeka Jugoslovena,kosmopolitu,svrstavati u uske nacionalno sovinisticke svinjarije.Pa ,rekao je da je Jugosloven,kreteni,sta prepravljate njega,Principa,Njegosa..Uzgred,neko rece vatreni pravoslavac,pa vi ste potpuno pukli,covjek je citav zivot bio ateista,citajte Marka Tvena,njegovog prijatelja.Sahranio se po pravoslavnim obicajima vjerovatno iz pijeteta.E ,da zna kaki ste odrekao bi vas se,nesrecnici…Ne zna se ko je gori ,vi Ili kroasani,sa laznim istorijama,mitomanijama,lazima,glupostima karakteristicnih za provinciju.Ovaj tekst je dokaz toga.
Kretenu, da si išta čitao znao bi da je on bio vatreni srbenda, nikakav bljutavi jugosloven.da je imao bar prababu katolkinju po vama izrodima bi bio i ustaša.ali patite,naš je od glave do pete bio i zauvijek je samo SrBski kao i Njegoš. Vaš je samo Tito i Milo.
Smradek,sta imas ti govno jedno precansko sa jugoslovenstvom,nijr to za tebe.
Od svih sestara i rodbine Nikola se najviše dopisivao sa Maricom. U jednom od pisama, sestra mu piše: „U Plaškom 25.6.1894. … Za ovo nekoliko godina od kako ga ti proslavi, poskočilo je Srpstvo u cijeni pred stranijem narodima, a i Hrvati moraju uvlačiti roge u se. Svakako ne smiju ti reći više da si Hrvat, nego svuda vele, „naš dični, naš veliki zemljak.“…“ REFERENCAZatvori[1] Tesla, Nikola (2013). Nikola Tesla, prepiska sa rodbinom, str. 82. Novi Sad: Akademska knjiga. Nikšićki list Nevesinje, broj 34. od 23.12.1898. donosi članak o Bosni i Hercegovini u kojem između ostalog piše:
„Mitropolit Mandić neposredno agitira za sebe. Kakvo je stanje u BiH vidi se najbolje po tome, što je slavni elekro-tehničar i vatreni pravoslavni Srbin Nikola Tesla pisao Mitropolitu Mandiću, svojem ujaku: Ujače! Proklet bio ako izdaš narod i vjeru pravoslavnu i bilo prokleto srbsko mlijeko, koje si sisao!” uzgred nije na današnji dan rođen no sutrašnji.28.6.po julijanskom a to je sjutra a onda je to bilo 10.7. danas je to 11.7. ovaj debilni izrod mjeri srbstvo brojem posjeta Biogradu.po tome je onaj Markos Jovanović srbenda jer ne izbija iz omržene srbije.
Sve u svemu kako bi rekla moja baba ,“nije mnogo mario za srbstvo“,a sto potvrdjuje i njegova visesatna ili jednodnevna poseta Srbiji.Tako da sada dokazivati neko njegovo veliko srbstvo je irelevantno.
E kad je Tesla,najveći um ikad uživao u istini da je Srbin šta mi mali imamo više da pričamo.Sahranjen uz Srpski valcer ,,tamo daleko,,i uvjek naglašavao da je Srbin.Znači!Svi smo Srbi.Svi.Živjelo Srpstvo milo.