Nisam mu nikog od porodice uhapsio, samo ovog

Piše: Veselin Popović

Ludilo Đukanovićevih poslušnika na državnim položajima (žali Bože decenija što pojedoše skakavci), sve više zavrijeđuje pažnju, tako da ovim nastavljamo tekst Ludilo u ime zlatnog teleta.

Saslušanje sekretara vrhovnog državnog tužilaštva Nenada Vujoševića, dana 20.09.2019. godine, izvršila je specijalni tužilac Lidija Vukčević! Ista ona tužiteljka kojoj vrhovni državni tužilac daje uputstvo da pusti iz pritvora Dejana Sekulića, koja je učesnik pregovora sa Vujoševićem i koja bi u svakoj iole normalnoj državi morala biti izuzeta iz bilo kog rada na ovom predmetu, a eventualno i obuhvaćena istragom.

Istoj toj tužiteljki obavezujuće uputstvo za postupanje opet mogu dati i osumnjičeni primalac mita Ivica Stanković i Milivoje Katnić.
Tužilac Lidija Vujošević saslušava Vujoševića za djelo trgovinu uticajem! Ista ona žena koja je, prema navodima samog Vujoševića „htjela da mu učini“, još ga i pitala „da li invervenišeš sam ili“. Ista ona koja je do guše u priči gdje odluka o puštanja čovjeka iz pritvora ranije ili kasnije zavisi od tome kome je mito/gumica data i ko će u čijim očima da ispadne p“ka!!!

Iako je bavljenje psihološkim profilom g-dina Milivoja Katnića zaludan posao, nemoguće je ne primjetiti dio telefonskog razgovora Kneževića i Vujoševića, gdje Vujoševića nakon razgovora sa Katnićem kaže: „Znaš li kako je razgovarao Duško, znaš li kako je razgovarao prijateljski, i uopšte nema protiv tebe ništa, ja sam računao da će nekakva odbojnost bit prema tebi, on veli, ja ne znam šta on priča ovo, ja nisam, niti pratim, niti sam mu koga od porodice uhapsio, ni ništa, samo ovoga, on kaže, on veli, ne mogu ga danas puštit, ti znaš koliko te volim, puštio bi ga, ali da vidimo, da ne ispanem pi.ka, da me prestrašio, da sam ga ja danas pustio. Ako ne objavi ništa danas, ja ću, eto tako mi je rekao, bez svega.“

Kad zamislite Katnića kako izgovara riječi iz teksta onako kako je Vujošević prenio i zažmurite pri tom, recite mi da li pomišljate na „duhovitu“ marionetu od spec. državnog tužioca ili na islednika na Golom Otoku negdje 1948, koji organizuje tople zečeve i kible za dojučerašnje saborce?

Vijesti u članku „Vuković nije zadovoljan kako radi dio zaposlenih“ od 18.09.2019. godine prenose da je pomenuti gradonačelnik poslao dopis službama u Podgorici. Prethodno podsjećamo, riječ je o profesoru fakulteta, inače vrhunskom kadru iz dokazane dinastije.

U dopisu se navodi da je gradska uprava nastojala da obezbjedi zaposlenim optimalne uslove, između ostalog, isplatom varijabila. No uprkos pomunetim naporima grada, evidentno je da se radno vrijeme ne poštuje, da se pravo na pauzu često zloupotrebljava, da se ne uvažava autoritet nadređenog i da se pravila odijevanja na radnom mjestu ignorišu. Dalje se, između ostalog, navodi da rad u Glavnom gradu ima privilegiju!

Varijabile, rad koji ima privilegiju…sa aspekta pravopisa jasno je da je u osnovnom pravopisu obrazovaniji svaki svršeni osnovac od redovnog profesora, gradonačelnika, stručnjaka za neutralnost Belgije. Sa aspekta odnosa prema svom poslu isti jasno iskazuje da je rad u Glavnom gradu privilegija, a ne odgovoran posao kao i svaki drugi, te eto mladosti koja vapi za normalnim životom usmjerenja – pred sledeće izbore članska DPS-a i eto posla sa privilegijama.

Nije bitan kvalitet rada, vjerovatno su u upravi „svi naši“ nego je ključno poštovanje discipline. Pogotovo bode oči povreda obaveze – „da se ne uvažava autoritet nadređenog“. Jasno je da gradonačelnika ovo boli, jer kao i mnogi drugi da nije „uvažavao autoritet“ vječnog vladara, pomenuti gospodin ne bi zalutao na mjesto profesora i gradonačelnika i zajahao.
Samo što nikako da odjaše (ili makar sjašu) i on i Đukanović i Stanković i Katnić… Poput Taličnog Toma, negdje daleko…

Pročitajte još:

Ludilo u ime zlatnog teleta