NKT i sindrom noja

Piše: Damjan Abramović

Nijesam doktor, nijesam stručnjak za pandemije i zaštite od istih, pravnik sam po struci, ali obzirom da se u našoj državi svak bavi svačim dao sam sebi za pravo da prokomentarišem NKT (Nacionalno koordinaciono tijelo).
Dolaskom korone pojavili su se ljudi sa plavim maskama, ozbiljnim izrazom lica, čvrsto riješeni da se suoče i pobjede tog nevidljivog neprijatelja.

Neću se baviti sastavom te družine,čija kompetentnost je pod velikim znakom pitanja. Baviću se se samo očiglednim rezultatima njihovog djelovanja.

Kao prvo, ekonomija je na respiratoru, čeka nas teška zima. Neodrživost budžeta, smanjenje plata u javnom sektoru, smanjenje penzija.Obzirom da smo zavisnici od uvoza smješi nam se period ozbiljnog siromaštva.

Kao drugo,privatni sektor je uništen. Ugostiteljstvo, turizam, trgovina su na istorijskom minimumu koji se može porediti sa ratnim godinama, i to onim za vrijeme svjetskih ratova.

Kao treće,nezadovoljstvo naroda je blizu istorijskog maksimuma, blizu onog 89’godine. Sveštenstvo,doktori ,profesori, vojnici,studenti, sportisti, iznevjereni narod su na nogama, čeka se inicijalna kapisla da ta masa eksplodira i iskaze svoje nezadovoljstvo stanjem u društvu.

Kao četvrto, virus korona se nekontrolisano širi. Klasteri cvjetaju širom Crne Gore, od Rožaja do Ulcinja,od vrtića do bolnica.

Mislim da je krajnje vrijeme da se zapitamo u kom pravcu idemo.

NKT me podsjeća na noja koji susrećući se sa opasnošću zabija glavu u pijesak , misleći ako on ne vidi problem, problem ne vidi njega.

Mislim da treba da ih upozorimo na odgovornost prema svom narodu. To što oni hvale svoje odluke i ponose se istim ne znači da narod vjeruje u to. Demantuje ih stvarnost.

Demantuju ih na stotine ljekara, profesora i drugih koji učestvuju na litijama kojima sveštenstvo iskazuje nezadovoljstvo zbog donošenja sramnog zakona. Gubeći kontrolu nad situacijom hvataju se kao utopljenik za slamku podržavajući brutalne policijske akcije u razbijanju skupova, vjerovatno sve svjesniji da će ih ta sila na kraju braniti od naroda koji vode u ambis.

Kažu, znaju odakle dolazi virus, i kako ga neodgovorni građani importuju. Međutim zatvaranjem granice sa Srbijom, a otvaranjem granica sa zajedničkim susjedima otvara se mogućnost nekontrolisane importacije.

To ih čini direktno odgovornim za nekontrolisano širenje virusa.

Sve je pod kontrolom kažu, sistem je spreman, dok stotine ljekara otkazuju poslušnost i iskazuju nezadovoljstvo situacijom u zdravstvu. Nikšićki gradonačelnik čak izjavljuje da se neće liječiti kod tih neodgovornih doktora, mada ne znam kod kojih će obzirom da su skoro svi otkazali poslušnost.

Danas u Crnoj Gori imamo sukob između “struke” koja rukovodi i prave struke kojom se rukovodi. Imamo struku sa “sindromom noja”. Struku koja ne vidi šta se dešava oko njih. Slušajući ih stičem osjećaj da su otuđeni od naroda , otuđeni od svojih kolega . Mada, to je već njihov problem. Naš problem postaje,ako prihvatimo da slijedimo “nojeve”.
Obaveza nam je da ih upozorimo da se ne igraju našim i zdravljem naših porodica.

Moraju da budu svjesni da ih čeka odgovornost pred ovom masom “neodgovornog”naroda koja je preplavila crnogorske ulice. Simoviću, Mugoša,Begiću i ostali budite sigurni da ćete položiti račune za rezultate vašeg djelovanja. Džabe gledate u policiju i opravdavate njihovu brutalnost vjerujući da će biti tampon zona između vas i onih koje ste svojim djelima doveli u opasnost i zabludu.

Devedeset procenata iste te policije je uz svoj narod. Vrlo brzo pored časnih ljekara, profesora, studenata,sportista naći će se i veliki broj imena časnih pripadnika policije.

Zato “nojevi”, izvucite glave iz pijeska,skinite maske i osvrnite se malo oko sebe,treba da budete instrument naroda a ne vlasti, jer kao što vidite, nemate autoriteta,mjere vam nemaju smisla, litije se nastavljaju na čelu sa časnim ljekarima, vašim kolegama i pravom strukom kojoj nije glava u pijesku nego čvrsto stoji na kičmi dok koračaju ponosno uz svoj narod