Nema više drame Erke
Piše: Marko Kovačević
Pišem ti brate, ne poslednji put. Vjerovatno ću još mnogo puta tiskati slova u riječi i rečenice koje sam izostavio ili nisam stigao da ti kažem.
Žamor je stao i tišina zavladala je našim gradom dok ti tijelo beživotno čekamo, da ga ovaj grumen zemlje srpske prihvati u svoje naručje.
Ti si Ero bio Crna Gora. Niko joj nije više ličio od tebe. Grešna, sklona da posustane u nekim nebitnim stvarima, a veličanstvena i herojska u onim najbitnijim i najvećim. Takva je Crna Gora. Takav si bio i ti, moj brate. Njen najvjerniji i najsličniji sin. Otimali su nam je a ti si čuvao njen lik, branio njeno ime i njenu čast. Branio je čuvajući Mitropolita. Branio je spavajući na hladnim podovima njenih crkava, čekajući u njima izrode i dušmane. Branio je kad su joj čupali Kosovo iz grudi i Metohiju iz duše. O tvoju su glavu lupali pendreci lopova što nam duše haraju. Mnogi se od njih zovu policajci. Branio je kad smo krenuli u borbu čija je glavna poruka bila: Sloboda traži ljude. Tebe nije morala puno tražiti. Tebe je kao i uvijek nalazila među prvima. I kad dođe uskoro svima u Crnoj Gori, začudiće se gdje si. Vući će ljude za rukav i pitati: Gdje mi je Ero? Gdje je sada kad sam došla i onima koji su samo iz prikrajka gledali kako me Erke živi i proglašavali ga zbog toga ludim i budalom, krijući tako sopstveni strah?
Gdje je onaj srpski vitez, koji je dok me nije bilo umjesto mene donosio smijeh i vedrinu u vaše živote, koji vas je ponajbolje bodrio da izdržite dok me nema?
Pitaće Sloboda, a mnogi će ćutati Erke. Neki jer će ih to rastužiti. Neki jer će im tvoje ime uvijek biti prekor da uživaju u nečemu za šta se nisu ni borili, nego im je stiglo jer ljudi poput tebe nisu dali da sve propadne.
Moj brate, brojim tvoje zadnje korake na keju… Mislim tvoje misli dok ih koračaš a ne mogu da ih domislim. Slutim samo tu oštru kap gorčine koja je prelila tvoju muku. Slutim tvoju zadnju misao kad je prelivala. I onaj momenat kad shvataš da je ovdje došao kraj. I kako u tom komešanju kao i uvijek uzvraćaš udarac… Kanuvši u svoju zadnju misao kap pokajanja. Onu kap u koju sav staneš i koja je uzdigla sve ono najbolje što si bio da ti taj talas odnese dušu tamo gdje je zaslužila da bude.
Smrt je budala. Mislila je da sa tobom može. Privila te u krilo i mislila da te može odnijeti u vječnu pogibiju sa par vrelih poljubaca. Samo si se nasmješio. I ispričao joj šta se u stvari desilo. Pala je od smijeha. Kasno je shvatila. Kao što smo i svi shvatili kasno ko si ti bio. Ljudina.
Ostalo je mnogo uspomena brate. Možemo samo da ih se sjećamo jer ih niko ne može ispričati onako kako si ti to znao. I ovaj moj pokušaj da bilo šta ispričam je ipak samo pokušaj. Ti si bio i ostao neizreciv i neprenosiv. Mogao si biti samo doživljen. I doživio te svako ko je imao priliku da te sretne. Kuda god si po svijetu hodio, voljeli su te kao da si se tamo rodio… Jer ti si bio brat ljudima. Iako mnogi ljudi tebi nisu bili braća. A mi koji jesmo nećemo te zaboraviti, ni u radostima ni u tugama, ni u pjesmama ni u molitvama.
Nema više Drame Erke. Sve je mirno kao voda Dunava, na prelazu iz proljeća u ljeto. Ona djeluje tiha i nepokretna.
Ali se ipak kreće…
… Nije umro Erke!
Samo je presjelio, prešao je Granicu!
Gore je u boljem društvu, sa boljima, ih koliko boljima, sa pređama pod ruku!
Uz ognjište predačko, nije svakome suđeno da se š njima sreta.
Blagosloven, počašćen je ovaj brat u njihovom društvu!
Ne žalujte za čovjekom među anđele!!!
Slavite mu život, imao ga je rašta trošiti, čista obraza pred Boga! Rijedak …
Na one strane đe se pribira vojska izabrana, nebeska!
Kad bude kucnuo oni čas, Sudnjega dana ura, eto ga Erke ponovi među nama!
A onda, onda će da bude …
Svi znamo što će da bude.
Erke je živeo tako kako je verovao u taj Dan koji će rasvjetliti čovjeka u Čovjeka!
Brzo će će on … Još nije sve oposlio, Ero s onoga na ovome Svijetu!
Još i brže će on kakvog ga dobri Bog dao!
A znamo ga, i znamo kako će onda biti!
Slava mu i hvala, odužićemo ako zemaljskin putem, njegovim stopama hodimo Srbi crnogorski, Srbi kojekude … Srbi!
… Porodici njegovoj iskreno saučešće : imaju za čim da žale i koga da ožale, lakše njima, ponosnoj mu rodbini!
Jer, jedan je bio sin Velimir Eraković, jedno je i žaljenje za njim!
… Živ je Erke!!!
Vjecnaja pamjat, VELIKI COVECE!!!
Laka ti bila Srpska zemlja napaćeni brate.Praštaj a od mene ti je oprošteno.Samo ću ti jedno zamjeriti.Otišao si pred odsudnu bitku a to od tebe nijesmo naučili..Ali ne sumnjam da će kada dođe sloboda nad navijačima crno- bijelih vječito lebdjeti lik vječitog „grobara,“ istinskog patriote i velikog sanjalice.
Pamtimo i ne zaboravljamo
Ne zaboravljamo te
Ne zaboravljamo
Marko, uvijek najbolje rijeci izaberes… Niko nije ostao ravnodusan posle ovog teksta.
Ne zaboravljamo i pamtimo
Bio je veliki i neustrašivi borac protiv odomaćenog zla.
Porodici iskreno saučešće.
Bog da mu dušu prosti.
Vječnaja pamjat!
Marko, svaka cast na tekstu. Dobri Ero pocivaj u carstvu nebeskom veliki covjece!
Ero, zar i Ti, neustrašivi…?! Mislićemo da si tamo, u Beogradu – zato Te ne sretamo na bojištima za Slobodu… Ero, Tvojoj duši pokoj, Tvojoj porodici iskreno saučešće.
I ja placem iako ga licno nisam poznavala.
Upijala sam njegove rijeci.
Vjecna mu Slava i saucesce
Porodici i Prijateljima
Plakali smo mnogi citajuci ove rijeci… Bio je to hrabar i dobar covjek…
Dusa u u raj odila.
Dragi rođače čekamo da stigneš i da te sa ovoga svijeta ispratimo onako kako zaslužuješ,a to su momenti kada se svima vidi ko su i koliki su bili.Nikšić plače za tobom,Crna Gora plače za tobom,a ti nam sa nebesa pomogni da završimo ovu paklenu borbu čiji si predvodnik bio i na zemlji.Vidimo se u boljem svijetu gdje anđeli poju,gdje postoji samo ljubav i istina.Vječnaja pamjat veliki čovječe.
Marko..BRAVO!!!Zasluzio je ERO ovo kao jedan od nas SRBA bez interesa,bez straha,bez povlacenja i bez bilo kakve podrske osim zlonamjernih „savjeta“ljudi da smo krivi Mi sami za sve pa i zato sto smo SRBI!!!
Ero, ti si prepoznao zlo na vrijeme, kada mnogi nijesu mogli ili nijesu htjeli. Hvala ti za profesore, hvala ti za sve! Neka te anđeli čuvaju!
Bravo Marko, nece nas barjak pasti dok je hrabrih i pametnih ljudi poput tebe, zivio.
Neka je slava i hvala Velimiru Erakovicu, bilo je zadovoljstvo citati njegove tekstove i kolumne, pocivaj u miru,mi nastavljamo tvoju i nasu borbu za Slobodu.
Marko diras dusu rijecima.
Kovacevicu svaka cast.
Bravo Marko. Ovo je zaista sjajno napisano. Ponosni smo na tebe. ❤️
Erke, brate naš namučeni…Slava ti i hvala na svemu što smo sa tobom prošli.
Kovacevicu
Izuzetno
Hvala ti
Pokoj ti duši kume!!!
Marko hvala za tvoje riječi..