Nojeva barka

Piše: Goran Šćekić

Sudbina građana male Crne Gore je takva da sve više ličimo na planetu Zemlju.

Kad je na jednom kraju Crne Gore dan, na drugom je mrak. Kad nekome svane, drugome mora da mrkne. Tako je i na prethodnim parlamentarnim izborima nekim građanima svanulo, a nekima mrklo, zajedno s vladajućim režimom. Zato Crna Gora nikada neće biti srećna zemlja dok svim građanima ne svane. A da bi to postigla, nova vlada mora debelo da se potrudi. Duh spektakularnog potpisivanja sporazuma tri pobjedničke koalicije još odjekuje Crnom Gorom. Na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore predložen je i istoga dana izabran za predsjednika parlamenta Aleksa Bečić.

Zatim su prikupljeni potpisi svih poslanika parlamentarne većine, kojima je za mandatara buduće vlade predložen profesor Zdravko Krivokapić. Predlog je odmah predat predsjedniku Crne Gore. A predsjednik, gubitnik na parlamentarnim izborima, sada odugovlači s procedurom, dajući time prostor svojim manipulatorima.

Najveći pritisak manipulanti odlazećeg režima vrše na jednog od potpisnika sporazuma Dritana Abazovića.

„Ne pomaže voda, majko, sa korita Milovoga”, riječi iz ove pjesme jasno poručuju da Dritana Abazovića ničim ne mogu kupiti, niti odvratiti od obećanja koja je dao svojim glasačima.

Dok traju pregovori o novoj vladi, odlazeći vladajući režim koristi svaki trenutak i svaku priliku da minira sporazum tri koalicije. Ovih dana imali su proslavu dana MUP-a Crne Gore. Proslava je organizovana tajno, pod sumnjivim okolnostima, i nekoliko dana prije datuma proslave. Policijski skup više je ličio na sastanak tajnih klanova, ili klovnova, na kome su se čule zakletve na vjernost Milu i partiji.

Na kraju policijske karijere praksa je da šef policije dobije pištolj na poklon.

Ali kada je u pitanju Veljović, e to mora biti izuzetak. On će, umjesto pištolja, dobiti četu policajaca na poklon, da ih nosi kući. Tako mu je barem obećano.

Na prethodnim parlamentarnim izborima očigledno je Bog umiješao prste, i tako poklonio građanima pobjedu čekanu 30 godina. S tim iznenadnim poklonom se niko ne smije igrati.

Pregovori o novoj vladi se odugovlače, javljaju se sumnje bez argumenata, ali se izborna volja građana sasvim sigurno nikada ne može promijeniti. Zato se moramo sjetiti jedne stare priče o brodolomniku koji se molio… Nasukan, sam na stijeni, brodolomnik se molio Bogu da ga spasi. Poslije izvjesnog vremena, u moru se pojavi prazan čamac koga su donijele morske struje.

Brodolomnik nije obraćao pažnju na čamac, već se i dalje molio Bogu da ga spase.

Iscrpljen, žedan i gladan, brodolomnik nije izdržao.

Odvajajući se od života, pitao je Boga zašto ga nije spasio.

A Bog mu je odgovorio: „Nekoliko puta sam ti slao čamac, a ti nisi želio da doplivaš i uđeš u njega”. Tako je upravo i s pregovorima pobjednika na parlamentarnim izborima.

Dobili su pobjedu, njihovo je samo da uđu u novu vladu.

Nadam se da oni neće propustiti čamac koji 30 godina čekaju građani Crne Gore