Nova premijera Gradskog pozorišta iz Podgorice, po tekstu Stevana Koprivice i Dragane Tripković, „Bajku životom pravimo“ (velika istorijska slikovnica), u režiji Ferida Karajice

piše: prof. dr Dragan Koprivica

U nimalo povoljnim društvenim tokovima zbog pandemije, koji se reflektuju i na kulturna i pozorišna zbivanja, Gradsko pozorište je na velikoj sceni KIC-a „Budo Tomović“, po tekstu Stevana Koprivice i Dragane Tripković, uspješno izvelo premijeru komada za djecu „Bajku životom pravimo“ (Velika istorijska slikovnica) u režiji Ferida Karajice iz Sarajeva, glumca i reditelja, profesora na FDU u Beogradu i na Cetinju.

Autora ovog osvrta koncept komada podsjeća na konstrukciju poeme ruskog pjesnika Njekrasova „Ko u Rusiji dobro živi“, u kojoj ruski mužici po Rusiji traže onog ko dobro živi pa se na kraju ispostavlja da niko nije ni srećan ni zadovoljan. U tekstu koautora, Koprivice i Tripkovićeve, ukazano je na današnje alijenirano vrijeme, koje nimalo nije bajkovito, te junaci komada za ciljnu grupu mladih iz osnovne škole upravo i postavljaju krunsko pitanje kroz razna vremena: ima li bajki i junaka iz bajki…

Ovo pitanje koautori su vješto „provukli“ kroz vrijeme i prostor tražeći odgovore od znamenitih ličnosti naše istorije i umjetnosti: Ivana Crnojevića, Njegoša, Kralja Nikole, Blaža Jovanovića i Dragana Radulovića.

Ovakvom dramskom šetnjom kroz vjekove Koprivica i Tripkovićeva su pitanje ljepote življenja u duhu bajke pravilno usmjerili kao vid opomene i apel savremenom društvu, u kojem se nešto mora mijenjati da bi se i odrasli i djeca vraćali sebi, uz neotuđivo pravo na bajkovite sadržaje, na maštanije, bez čega život nema zaokruženu i suštinsku punoću.

Upravo zato, „intervjuisani“ vladari i pjesnici u drami daju svoja tumačenja da li je bilo bajki u njihovim epohama, a predstava se uz edukativnu stranu pretvara i u svojevrsnu pedagošku poemu, korisnu za širenje saznajnog horizonta mladih, kojima je i namijenjena. Po kralju Nikoli, kako veli u bajci: „Istorija je bajka, a bajka je i život i istorija“, pa čovjek ima pravo i na bajku, ali i da je stvara sopstvenom kreacijom u svakom vremenu.

Jedna od najljepših poruka dramskog štiva Koprivice i Tripkovićeve je što je u kontekst istorijskih ličnosti uključen i, rekli bismo, „naš čovjek“, divni pjesnik i pjesnik za djecu, Dragan Radulović, uz čiju poeziju i poruke su odrastale mnoge generacije, i voljele ga kao prijatelja djece na našim i širim prostorima. Stoga, kao eho čitave predstave i ostaje pjesma Dragana Radulovića i njegova pjesnička „parola“ da mladi junak „neće da poraste zainat“, jer na taj način čuva ono najbolje u sebi, čuva dijete u svojoj psihi i kad već bude odrasla osoba. Divan detalj, koji takođe treba istaći, je da su premijeri prisustvovali i članovi Draganove familije, sin Ognjen i supruga Marija.

Predstavom je potvrđen zaključak da „svako vrijeme ima svoju bajku“ i da „bajku životom pravimo“, zbog čega je cio komad obojen humanističkom porukom da se treba vratiti sopstvenoj ličnosti, i u većoj mjeri kreirati bajkovite tonove svakodnevice.

Reditelj Ferid Karajica je uglavnom u dobroj mjeri dao doprinos nivou komada u cjelini, iako je jedan broj šematizovanih masovki prelazio u stereotip zbog mehanički režiranih kolektivnih scena. Zato bi “kreativni nered” u nekim trenucima osvježio scenska dešavanja, a izostao je i efekat očekivane katarze.

Karajica, koji potpisuje i scenski pokret i koreografiju, u scensku radnju je uključio inventivno urađene lutke (komplimenti Zorani Milošaković Tasić za dizajn i izradu) Ivana Crnojevića, Njegoša, Kralja Nikole, Blaža Jovanovića i Dragana Radulovića, uz fino sinhronizovane i uvježbane scenske kretnje, uz asistenciju vještih animatora, što je stvorilo dobar ugođaj na premijernom izvođenju. Tim prije što su likovima svoje glasove nadahnuto „pozajmili“ Branimir Popović, Dušan Kovačević, Mladen Nelević, Željko Caja Radunović i Dejan Đonović.

Posebnu vrijednost komada u cjelini, uz glumca Gradskog pozorišta, Davora Dragojevića, predstavlja nova glumačka postava, sastavljena od talentovanih studenata FDU na Cetinju, pa su nova mlada lica bila i pravo osvježenje doprinoseći zaokruženom pozitivnom dojmu. Jedino, što im se može prigovoriti, je da su na premijeri bili u “zavadi” s intonacijama pjesama, što je možda i rezultat treme zbog profesionalnog nastupa.

U ulogama vila i vilenjaka igraju: Danica Rajković, Lara Dragović, Lazar Đurđević, Marko Rajković, Mirjana Spaić, Pavle Bogojević, Stefan Vuković, Nemanja Todorović, Aleksa Balević, Kristijan Blečić, Maša Božović, Milica Kekić, Una Lučić i Ognjen Sekulić.

Uz sve navedeno, treba istaći i da se Stevan Koprivica, kao ozbiljan dramski pisac, čuvao svake politizacije dramskog štiva, čemu se ne mogu oduprijeti neki današnji dramski profiteri, a svoj doprinos i na ovom planu dala je koautorica Dragana Tripković. A ovo je od posebnog značaja i zbog same ciljne grupe, kojoj je pedagoško-edukativno obojeni komad za mlade namijenjen.

Sve u svemu, iako u nepovoljnim društvenim prilikama zbog pandemije, Gradsko pozorište je napravilo vrlo gledljivu predstavu, koju će mladi sigurno rado gledati, i iz nje učiti. A možda se i više vraćati vlastitoj emociji, pravu na bajkovite vizije stvarnosti, uz veću posvećenost knjizi, istoriji i upijanju novih znanja, ovog puta i na ljepši od onog učioničkog, na pozorišni način. A kad se predstava razigra tokom sljedećih izvođenja, ukupni dometi će svakako biti još veći.