IN4S

IN4S portal

Nova provokacija: Zastava Albanije na brdu Dečić kraj Podgorice (VIDEO)

1 min read
Ovo nije prvi put da se ističe albanska zastava. Crkva na Rumiji je nekoliko puta skrnavljena.

Foto: Malesia.org

Foto: Malesia.org

Članovi navijačke grupe koja je u žižu javnosti dospjela zbog proslave prekida utakmice Srbija – Albanija, razvili su albansku zastavu na brdu Dečić, kraj Podgorice.

Kako se navodi na sajtu Malesia.org, zastava je razvijena u povodom 107. godišnjice Malesijskog ustanka protiv Turaka, što je, kako navode bio početak stvaranja Albanije.

Podsjetimo, 14. oktobra 2014. godine prekinuta je fudbalska utakmica između Srbije i Albanije u Beogradu, nakon što je na stadion uletio mali dron na kome je bila zastava Velike Albanije. Ovaj događaj, a u znak podrške reprezentaciji Albanije, proslavili su stanovnici Ulcinja, Plava i Tuzi, tj. i članovi navijačke grupe koja je danas razvila albansku zastavu na Dečiću.

„Odali smo počast našim precima koji su ratovali i istoriju pisali krvlju, postavljajući 1911. godine temelje Albanije koja je krunisana godinu kasnije u Valoni”, navodi se na sajtu Malesia.org.

Ovo nije prvi put da se ističe albanska zastava. Članovi Planinarskog društva „Rumija“ iz Ulcinja oskrnavili su 2014. godine crkvu Svete Trojice na planini Rumiji iznad Bara. Oni su postavili zastavu Albanije, a isti barjaci u rukama članova i aktivista albanskih političkih partija iz Crne Gore vijorili su se u čitavom okruženju svetinje. Crkva je još jednom oskrnavljena 2017. godine, samo par dana nakon što se veća grupa Albanaca, među kojima je bilo i onih u maskirnim uniformama i sa naoružanjem, okupila u svojevrsni vojni kamp na vrhu planine Rumije 21. maja kada je zvanična Crna Gora obilježavala Dan nezavisnosti.

Foto: Malesia.org

Albansku zastavu je pronio i učesnik maratona u Ulcinju, u novembru prošle godine, prolazeći kroz cilj.

Današnji događaj još jedan je dokaz da je u Crnoj Gori na snazi selektivna pravda i dalje na snazi u Crnoj Gori. Sve dozvoljeno vladajućoj crnogorsko-bošnjačko-albanskoj koaliciji, a „snaga države“ demonstrira se selektivno, odnosno isključivo nad pripadnicima srpskog naroda u Crnoj Gori, kojima se uskraćuju osnovna ljudska prava, i koji nemaju pravo da svoju zastavu istaknu čak ni na svadbama.

Podjelite tekst putem:

18 thoughts on “Nova provokacija: Zastava Albanije na brdu Dečić kraj Podgorice (VIDEO)

  1. Niš mi je pomalo i žao što Šiptari hoće da ga okupiraju, ali Beograd, Podgoricu i Cetinje nimalo!

  2. … Svaki takav postupak ih ubrzava i bliži kraju!
    Neće biti dobro, dobro biti neće!
    Zaboravili su ko smo mi …
    Kako smo i mi sami zaboravili kismo! Zaboravili da smo baš mi oni Srbi, oni iz one srpske Crne Gore, koji smo Crnogorci!
    Kada jednom, daće Bog, prisjetimo sebe, kada se vrnemo u sebe, dobroj biti neće …
    Nikome dobro, ni jednome koji nam je zabijao prst u oko dok smo mi spavali mrtvijem snom!
    … Kukuj njima kad probudimo, ne bio im u koži!!!

  3. Viju se viju,u okolini Podgorice gde se rodi Nemanja osnivač srpske drzave,,viju se viju u Skoplju Cara Dusana gradu,viju se viju sred Prizrena Carskog,viju se viju sred Kosova ravna,viju se viju sred Metohije pred Patrijarsiskim tronom,viju se viju na jugu Srbije,viju se viju u Brislu,Vasingtonu,Berlinu,Parizu…Nisu bili u prilici da izgube trecinu ljudstva zarad stvaranja Jugoslavije kao Srbi,da u drugom ratu pođu u bratoubilački rat opet radi Titove Jugoslavije.Nisu bili u prilici da se izmedju sebe bore za vlast samo ,kao Srbi.Vec da se bore za teritorije.Kod njih je ono ostvareno Samo Sloga Shqipniju Spasava.Ako ovako nastavimo zaprcace nam crnog orla po sred Cetinja,Beograda,Niš su vec markirali do pred prag.

  4. SASVIM NORMALNO DA ALBANCI NOSE I POSTAVLJAJU SVOJU ZASTAVU.ONI SU ZAJEDNO SA MONTENEGRISTIMA STVARALI MAFIJASKU PRIVATNU DRZAVU MILOGORU.

  5. Neovisni Montenegro kako je to lijepo napisano.Znamo da nije tako ,i vidmo kao se to radi.
    Zasto ovi ,cudim se da nije to uradjeno u petak nego dans to je neka nepoznaica drugo je jasno.
    Vlast je naravno dovedena sa strane ,ali i opozicja pogotovo ova gradjansak.
    Ako nije tako kao je moguce savez izmedju Demokrta i Ure,a Demokrate imaju bar vise pet puta galsaca od Ure,ko je to naredio ovaj savez i kako je moguce da Demokrate pristaju na takvu koaliciju da Abazovic bude gopspodar Becicu,vjerovatno im je isti gospodar ,a on se odlucio za Becica.
    Kada se zavrse izbori u nedelju vidjecmo svu bijedu ovih igara,i gdje mi stojimao kao Srbi
    i sta nam je raditi poslije tih izbora,uglavnom galsamo svakoga samo ne Srbe.Siptari rade sto im je receno,i netreba se na ovo mnogo obazirati!

  6. što rekla stara Vukmanovića „kuku mene svakako“…

    Kamen-brdo, Jelena Jergić

    Kada je podigao prvu kamenicu, nije mogao ni pretpostaviti kakvu će lavinu ona pokrenuti. Zvuk njenog pada, istina, prigušila je mekoća zemlje, ali je vest o tome stravično odjeknula. Onaj, koji je kamenicu digao, pokušavao je, bežeći, da joj stane na put; ali što je on više bežao i od nje se skrivao, to se vest, prateći ga, sve više raznosila. I kao da ni to nije bilo dovoljno: ne samo da ona nije nikog, u susretu, plašila, već je iz dana u dan dobijala sve više poklonika.
    Tako je, vrlo brzo, na mestu one jedne kamenice, počelo da izrasta čitavo brdo. A što je ono više s vremenom raslo, to je sećanje na prvu kamenicu postajalo sve neznatnije.
    No, ono što se nije dalo zubu vremena jeste – da se praksa podizanja i nizanja kamenica nastavljala iz dana u dan; najpre stidljivo, ali kasnije sve jače i učestalije. Jači su učili slabije, dok slabiji nisu naučili kako da uzvrate. Samo retki su nekim čudom uspevali da se tom učenju odupru. U početku su ih čak poštovali zbog toga, ali su oni vrlo brzo počeli da smetaju. Krenuše i podsmesi a zatim ih stadoše prozivati najbolesnijim rečima, te im, i protiv njihove volje – poslaše kamenice.
    Retki se još jednom osuše: oni slabiji nisu odoleli da uzvrate darivanje, dok je šaka njih i dalje nastavila da pruža otpor, bez osvrtanja.
    A onda je i poslednji buntovnik nestao. Ostala je samo masa u kojoj je u svakoj ruci ležala kamenica.
    Uskoro, svako je pod svojom ostao da leži…
    Tada je onaj, koji je digao prvu kamenicu, provirio.
    Brdo je bilo toliko veliko, da mu je zaklanjalo svetlo. Nemajući drugog izlaza, on poče obema rukama da skida i premešta kamenje. Radio je, ne mareći za odmor, osećajući kao da mu sav život od toga zavisi. Tražio je onu davno podignutu kamenicu, kako bi joj zatro koren, da brdo više nikad ne izraste. Nije osećao ni bol ni umor, samo strah da ga sunce u gnevu ne zatekne.
    Najzad, ko pred večnost, stiže i do nje! Stajala je baš kao onog dana kada ju je podigao a ona pala i vrisnula.
    Prišavši joj polako, podiže je uz oprez. Kao i onda, ponovo je začuo iza sebe:
    – Gde ti je brat Avelj?
    I, umesto da beži, Kain zarida gorko.

    https://glassacera.wordpress.com/2011/12/03/page/2/

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *