Novak Đoković nije pobjedio na Olimpijadi, on je pobijedio Olimpijadu!

Piše: Otac Darko Ristov Đogo

Već u četvrtfinalu, nakon povrede, kada je svima pokazao znak Krsta Hristovog, onoga koji je već jednom pobijedio rugače i među ljudima i među bestjelesnim bićima, kada je svoje zdravlje i svoje uspjehe prepustio u ruke božije – Novak Đoković je pokazao na svom primjeru da je čovjek u Hristu jači i silniji od čitavog svijeta koji je zaboravio Hrista ili mu se izruguje. U ovoj paradi laži i prevare, tamo gdje se organizatori izruguju hrišćanskoj vjeri, sudije dosuđuju muškarcima titule u ženskom boksu, na podijumu u kome je od duha sporta ostala samo forma – biti stamen, ukotvljen u svojoj vjeri i svom narodu, biti Novak, već je (bilo) veliko. Već je značilo biti najbolji. I još uz sve to postići da i rezultatom jesi najbolji – to danas može samo ovaj Novak koji se u najsjajnijem trenutku svog sportskog života osjenjuje krsnim znakom.

Pokazao je Novak hajdučko srce, ono kadro da stane i ostane i na strašnom mjestu postoji, pokazao kakav je Srbin kada je sa nogama utemeljen u Otadžbini, ma gdje pošao i okrenut Hristu, ma koliko sam po sebi talentovan, moćan, pametan i uspješan bio.

Nole! Treba li nam bolji primjer da smo najbolji kada smo Srbi, kada smo svoji i da smo najviše Srbi i svoji, kada sve svoje i sami sebe i čitav život svoj Hristu Bogu predamo…